thumb|Pečat kneza Andrije. Andrija (prva pol. 13. vijeka — oko 1250) bio je humski knez.
Po Mauru Orbiniju, sin Miroslava, brata župana Stefana Nemanje, poslije kralja Stefana Prvovjenčanog. Po smrti Miroslava, humska vlastela prognala su iz zemlje desetogodišnjeg Miroslavljeva sina Andriju s majkom, a Humom od Cetine do Kotorskog zaljeva zavladao je Petar (20-ih godina 13. stoljeća). Uz pomoć Stefana Prvovjenčanog, Andrija je ponovno zauzeo dio Huma južno od Neretve (Popovo, Slansko primorje, Ston).
U dokumentu (oko 1234) naziva se »veliki knez humski«; a po smrti Petrova nasljednika i sinovca Toljena, zavladao je 1239. cijelim Humom kao vazal Raške. Andrija je s Dubrovnikom bio u dobrim odnosima, što potvrđuju ugovori o miru s knezovima Ivanom Dandolom (1214–1235) i Jakovom Delfinom (1247–1249). U znak prijateljstva s Dubrovčanima udao je kćerku Vukosavu za vlastelina Barba Krusića.
Neprijateljstvo Huma sa Splitom okončao je ugovorom 7. septembra 1241. Godine 1243. pomagao je Splitu u borbi protiv Trogira zajedno s bosanskim banom Ninoslavom i time izazvao neprijateljstvo ugarskog dvora, pa kad je ban Dionizije izmirio Splićane i Trogirane, Andrija je 19. jula 1244. isključen iz ugovora kao "kralju nevjeran"«. Umro je oko 1250. i sahranjen je, po Orbiniju, u Bogorodicinoj crkvi u Stonu.
Reference
https://digital.bgs.ba/wp-content/uploads/2022/08/Marko_Vego-Povijest_humske_zemlje.pdf
Kategorija:Politički razvoj srednjovjekovne Bosne Kategorija:Hum