Malkoč-beg Dugalić je upravljao Bosnom oko 1553. do 1554. godine, a po Kneževiću samo 4,5 mjeseca. Sin je Kara Osman-bega, pa se zato ponekad navodi kao i Malkoč-beg Karaosmanović. Safvet-beg Bašagić piše da je rođen u Dugama kod Prozora, po kojoj ga neki zovu Dugalić, dok Fra Antun Knežević smatra da je bosanski poturica Duganlić. Brat Malkoč-bega bio je Kara Ali-beg. On se isticao među krajiškim ratnicima po neustrašivosti, pa ga je sultan pozvao u rat na Perziju. Malkoč-beg je imao dva sina Džafera i Huseina, koji su ostali iza njega. Džafer je imao za ženu kćer velikog vezira Rustem-paše i bio je kapetan u Gradiškoj na Savi. Oba Malkočeva sina poginuli su u borbi na Krajini.
Vojna kliškog sandžak-bega Malkoč-bega Godine 1553, komadant hrvatske i slavonske zemlje, Nikola Zrinski, poslao je jednog komadanta po imenu Ivan Holsen koji je bio njegov glavni komadant, s nekoliko hiljada konjanika i pješaka, na Klišku krajinu. Ovi su mnogo sela toga kraja opljačkali, nanijeli štetu raji, preostalu stoku koja je preživjela su otjerali, napravili mnoga nedjela i niskosti. Saznavši ovo, Malkoč-beg je, ne oklijevajući, odmah s vojskom počeo slijediti neprijatelje, pa je za njima poslao Hasan-agu, bešliju (pripadnik plaćene konjice) blagajske tvrđave i ćehaju ključke tvrđave, Mehmed-ćehaju, upozorivši ih da ih gone dok ih ne stignu. Hasan-aga i Mehmed-ćehaja su u brzom jurišu napredovali i do pola noći stigli neprijatelje, ne oklijevajući, upustili se u okršaj i spasili imetak koji su oni uzeli. Međutim, Zrinski je s dosta vojske bio u zasjedi. Kada se zapodjenula bitka, on je izišao iz zasjede i došao svojim vojnicima u pomoć, ali je tada pristigao i Malkoč-beg. Toliko su neprijatelja pobili da je Zrinski jedva bijegom uspio spasiti glavu. Malkoč-begu je u znak zahvalnosti dodijeljen sandžak-begluk nad Bosnom 1553. Poginuo je 1565. i bio je ukopan u haremu Hiseta, kod Halil-pašinog turbeta u Banjoj Luci.
Vojni pohodi O Malkoč-begovu namjesnikovanju turski pisci ništa ne bilježe, dok hrvatski navode, da je mnogo jada nanio Hrvatskoj, Lici i Krajini, neprestano provaljujući preko granice. Miroslav Prelog piše: "da on hara i plijeni ostatke Hrvatske između Une, Gline i Korane. Čitav niz utvrda pada u njegove ruke, a on ih obori i popali. Sada ga u bojevima pomažu i sinovi Džafer i Husein". U tvrđavi Sinj, koja se nalazi na obali mora, od njenog osnivanja, bili su samo mustahfizi (članovi stalne posade, koja se brinula o opkomipa i utvrđivanju oko grada - čuvari, zaštitnici). Malkoč-beg je 1553. u nju naselio i islamsko stanovništvo. Kasnije se 1556. Malkoč-beg proslavio u osvojenju tvrđave Kostajnice.
Reference
Bašagić Safvet-beg, "Kratka uputa u prošlost Bosne i Hercegovine (Od g. 1463-1850)", Zurich, juni 1994. Bišćević Vedad, "Bosanski namjesnici Osmanskog doba (1463-1878)", Sarajevo, mart 2006.
Kategorija:Bosna i Hercegovina u Osmanskom Carstvu Kategorija:Kliški sandžak-begovi Kategorija:Bosanski sandžak-begovi