Klasični japanski jezik (jap. chūko nihongo) naziv je za japanski jezik korišten između 794. i 1185, u razdoblju poznatom kao Period Heijan. On je nasljednik starojapanskog.
Historija Budući da je starojapanski preuzeo i prilagodio kinesko pismo za pisanje japanskog jezika, tokom klasičnog perioda pojavila su se dva nova pisma: hiragana i katakana. Ovaj razvoj uprostio je pisanje i donio novo doba u književnosti s klasicima, kao što su Priča o Gendžiju (源氏物語, Genji Monogatari), Priča o sjekaču bambusa (竹取物語; Taketori Monogatari), Priče o Isi (伊勢物語, Ise monogatari) i mnoge druge.
Fonemi Glavne fonološke promjene su karakteristika ovog perioda.
a i u e o ka ki ku ke ko ga gi gu ge go sa shi su se so za ji zu ze zo ta chi tsu te to da ji(du) zu(du) de do na ni nu ne no ha hi hu he ho ba bi bu be bo ma mi mu me mo ya yu yo ra ri ru re ro wa wo n
Fonetika
Vokali
/a/: [a] /i/: [i] /u/: [u] /e/: [je]Kondō, Nihongo no Rekishi, pages 67-71Yamaguchi, Nihongo no Rekishi, pages 43-45Frellesvig, page 73 /o/: [wo]
Konsonanti
/k, g/
/k, g/: [k, g]
/s, z/
Teorije za /s, z/ uključuju [s, z], [ts, dz] i []. Moglo je varirati u zavisnosti od sljedećeg vokala, kako to biva u modernom japaskom.
/t, d/
/t, d/: [t, d]
/n/
/n/: [n]
/h/
/h/ je nastavio fonetički postojati kao []. Postojao je jedan izuzetak: U 11. stoljeću međuvokalno /h/ izgovaralo se kao ].
/m/
/m/: [m]
/y/
/y/: [j]
/r/
/r/: [r]
/w/
/w/: [w]
Reference
Vanjski linkovi Wp/jpn-classical
Kategorija:Japanski jezik