Marija Antonija Josipa Ivana Habsburško-Lotarinška (2. novembar 1755 – 16. oktobar 1793), bolje poznata kao Marija Antoaneta,Lever, Evelyne ; 2001, Marie Antoinette, The Last Queen of France bila je kraljica Francuske i Navare kao supruga kralja Luja XVI. Ostala je upamćena kao zadnja, te zbog svog porijekla i običaja, najomraženija kraljica apsolutističke Francuske. Poznatom ju je učinilo rasipništvo i skandali koje je uzrokavala, često iskrivljeni i pretjerano loše opisivani, ali i smrt; pogubljena je pod giljotinom na vrhuncu Francuske revolucije.
Tokom svog života i nakon smrti, Marija Antoaneta je jednima predstavljala simbol svega dobrog, a drugima svega lošeg vezanog za monarhiju i kraljevsku porodicu. Ovo drugo mišljenje prevladavalo je kroz historiju i ostalo jače čak i danas. Slika stvorena i propagirana pred Francusku revoluciju smatrana je vjernim i neutralnim opisom Marije Antoanete sve do 20. vijeka. Izuzetak su bili francuski i strani rojalisti, koju su Mariju Antoanetu dugo vremena smatrali mučenicom. Ovaj pogled nastao je još za vrijeme vladavine Napoléona Bonaparte, a održao se gotovo tokom cijelog 19. vijeka. Već krajem toga vijeka opis koji je bio poznat narodu značajno je ublažen biografijama savremenih autora, koji Mariju Antoanetu počinju prikazivati u dosta blažem svjetlu.
Ogovaranja i revolucionarne novine dovele su do nastanka gomile anegdota i citata pripisanih Mariji Antoaneti. Najbolji primjer je popularna i često spominjana izreka "ako nemaju hljeba, neka jedu kolače" (). Danas se smatra da je ovaj citat potekao od Jean-Jacquesa Rousseaua, koji je jednom prilikom izjavio da je to rekla "jedna princeza", misleći pritom na suprugu Luja XIV.Fraser, Antonia ; 2001, Marie Antoinette
Današnji historičari smatraju da su njeni savremenici, među kojima su najoštriji bili Mary Wollstonecraft Wollstonecraft, Mary ; 1795, An Historical and Moral View of the Origin and Progress of the French Revolution and the Effect it Has Produced in Europe i Thomas Jefferson, pretjerivali pri opisima Marije Antoanete. Zadnjih godina snimljeno je nekoliko filmova, igranih i animiranih serija, koji se uglavnom baziraju na knjizi Marie Antoinette: The Journey.
Nadvojvotkinja Austrije
Marija Antoaneta je rođena 2. novembra 1755. godine u palači Hofburg, u Beču. Petnaesto dijete i najmlađa kćerka Franje I i Marije Terezije, nazvana Maria Antonia, opisana je kao "mala, ali potpuno zdrava nadvojvotkinja". Budući da je bila kćerka austrijske vladarice, odmah po rođenju dobila je titulu austrijske nadvojvotkinje.
Marijin Antonijin odnos sa majkom, vladajućom nadvojvotkinjom Austrije, bio je hladan i nepovjerljiv. Marija Terezija je upravljala velikim carstvom i pored toga ugovarala za nju politički povoljne brakove. Marija Antonija je imala četrnaestero starije braće i sestara, pa se osjećala zapostavljenom i ignorisanom od strane majke. mini|lijevo|180p|Marija Antonija sa 12 godina Caričino favoriziranje najstarije kćerke dovelo je do potpunog nepovjerenja Marije Antonije prema starijim mudrim ženama, kako na austrijskom, tako i na francuskom dvoru. Zaokupljenost carice politikom i starijom djecom rezultiralo je činjenicom da je Marija Antoaneta odrasla kao najlošije obrazovano od šesnaestero djece carskog para; sa dvanaest godina jedva je čitala i pisala svoj maternji jezik a kamoli francuski, jezik tadašnjeg civilizovanog svijeta.
Njene starije sestre, sve redom Marije, udale su se za najuglednije evropske kraljeve i prijestolonasljednike. Jedino se caričina miljenica uspjela sa majkom nagoditi i sklopiti brak iz ljubavi, ali ne i Marija Antonija. Od nje se, kao i od njenih ostalih sestara, očekivalo da brakom učvrste veze između Svetog Rimskog Carstva i ostalih katoličkih kraljevstva. Austrija je nedavno sklopila mir sa Francuskom, svojim dugogodišnjim neprijateljem, pa je carica među svojim neudatim kćerima tražila potencijalnu mladu za unuka francuskog kralja. Marija Ana nije uzimana u obzir zbog svog hendikepa, ostale starije sestre pokosile su boginje, pa je Marija Antonija ostala jedina caričina nada da zapečati mir sa Francuskom i ispuni obećanje francuskom kralju. Prije odlaska, carica je podsjetila svoju kćer na dužnosti prema domovini. Zatražila je od nje da ne zaboravi na svoje porijeklo, te da na dvoru uvijek promiče austrijske interese.
Dofina Francuske
Nadvojvotkinja Marija Antonija, u pratnji četrnaest kočija i mnogobrojnih sluga stiže na francusku granicu 7. maja 1770. godine. Na granici se simbolično odrekla svoje austrijske nacionalnosti: njena odjeća austrijske mode, sluge i nakit zamijenjeni su kićenim francuskim haljinama i francuskim dvorjanima. Tom je prilikom njeno ime galicizirano u Marie Antoinette (Mari Antoanet).
U Versaillesu ju je dočekao zaručnikov djed, kralj Luj XV i ostali članovi francuske kraljevske porodice. Među njima je bio i Marijin Antoanetin zaručnik, Luj August, francuski dofen, i njegova sestra Elizabeta, koja će Mariji Antoaneti postati jedna od rijetkih prijateljica na stranom dvoru. Luj August bio je stidljiv i šutljiv momčić, godinu dana stariji od nje.
Vjenčanje Luja Augusta i Marije Antoanete održano je 16. maja 1770. godine u Versaillesu. Nova dofina je na svečanoj večeri jela malo, zbunjena i neupoznata sa francuskom kulturom i običajima. Par je zatim otpraćen u bračnu postelju koju je prethodno blagoslovio svećenik. Bilo je za očekivati da će petnaestogodišnjaci odmah konzumirati svoj brak, ali to se nije desilo. U stvari, brak nije konzumiran još sedam godina. desno|mini|Marija Antoaneta kao dofina Narod je Mariju Antoanetu dočekao sa oduševljenjem; na njenom prvom javnom pojavljivanju u Parizu 50,000 ljudi guralo se da vide svoju buduću kraljicu. Isto se, međutim, ne može reći za njenu reputaciju na dvoru. Činjenica da je Marijina Antoanetina domovina bila dugogodišnji neprijatelj Francuske nije išla u njenu korist; na dvoru su je zvali Autrichchienne ("Austrijanka"). Suočavala se sa mržnjom popularnih dvorskih dama, između ostalih i ljubavnicom kralja Luja XV. Du Barry (Di Bari), kurtizana koja se uzdigla do statusa plemkinje, posjedovala je određeni politički uticaj zahvaljujući svom intimnom odnosu sa kraljem. Ona je već uspjela sa dvora izbaciti čovjeka koji je organizovao brak između Marije Antonije i Luja Augusta, a ni Mariju Antoanetu nije smatrala simpatičnom. Du Barry, međutim, nije uspjela ukloniti novu dofinu. Marija Antoaneta je iskoristila priliku kada je Du Barry izgubila popularnost i potrudila se ukloniti je sa dvora.
Dofina se, iako kilometrima daleko, još uvijek morala nositi sa konstantnim pritiskom dominantne majke. Marija Terezija je u pismima kritizirala kćerkinu nesposobnost da "probudi muževu strast". Carica je čak primala tajne izvještaje o dofininom ponašanju na francuskom dvoru od raznih špijuna. U pismima je direktno vrijeđala Mariju Antoanetu, govoreći joj da nema talenta i da je izgubila svoju ljepotu.
Kako bi zaboravila na muževu nezainteresovanost i majčine kritike, Marija Antoaneta je počela skraćivati vrijeme kockanjem i klađenjem. Trošeći novac nemilosrdno i pri tom ulazeći u ogromne dugove, zaboravila je na svoje dužnosti dofine; dio novca kojeg je trošila na kockanje bio je predviđen sirotinji, a drugi dio je trebala potrošiti na skupe kićene haljine. Kako je nana njenog muža umrla nekoliko godina pred njen dolazak, Marija Antoaneta je trebala predstavljati modnu ikonu Francuske, ako ne i Evrope.
Kraljica Francuske
Zdravlje Luja XV naglo se pogoršalo 27. aprila 1774. godine. Umro je 10. maja, u dobi od 64 godine, ostavljajući prijestolje svom unuku, Luju XVI. Novi kralj je krunisan 11. juna 1775. godine. Suprotno običaju, Marija Antoaneta, nova kraljica pratilja, nije krunisana nakon muža, već ga je samo pratila tokom ceremonije.
Rane godine
Za razliku od njenih prethodnica, Marija Antoaneta nije imala skoro nikakvog političkog uticaja na svog muža. Mladog kralja su odgajali anti-austrijski nastrojeni dvorjani, koje je on odmah nakon krunidbe postavio na pozicije ministara. Tri nova ministra činila su sve što je bilo u njihovoj moći da spriječe kraljicu, a preko nje i Austriju, da ima ikakav uticaj na politiku Francuske.
Marijina Antoanetina situacija se pogoršala kad je supruga brata njenog muža rodila sina. Kraljev sestrić ostat će mogući prestolonasljednik punih sedam godina. Za ovo vrijeme, govorilo se da je kralj impotentan Gray, Francine ; 2000, The Child Queen , a da kraljica traži zadovoljstvo kod drugih muškaraca, pa čak i žena. Sada se na Mariju Antoanetu, kao kraljevu zakonitu ženu, vršio još veći pritisak da rodi muškog nasljednika i tako ispuni svoju jedinu dužnost. lijevo|mini|200p|Marija Antoaneta uvela je u modu jednostavne haljine i skoro neprimjetnu šminku Marija Antoaneta je u međuvremenu trošila velike sume novca na haljine i kockanje. Ovo bacanje vremena i novca, čiju vrijednost nije ni poznavala, naštetili su njenoj reputaciji. Poznato je da je jednom prilikom igrala tri dana bez prestanka, te da je sa kartama u rukama dočekala 21. rođendan. Kockanjem i druženjem sa Parižanima počela je privlačiti razne muškarce u svoje uže krugove.
Kako bi odvratio njene misli od nemilosrdnog pražnjenja dvorskog budžeta, kralj je svojoj supruzi poklonio mali dvorac - Mali Trianon. Marija Antoaneta je uživala uređujući dvor po svom ukusu, uglavnom prema austrijskoj modi. Najviše se posvetila hortikulturi, pa je vrt uređivala na engleski način. Iako je mali zamak sagrađen za vrijeme vladavine Luja XV, najčešće se veže uz ime Marije Antoanete, koja je tu uživala u privatnosti na koju je navikla u Austriji, te tu provodila najviše vremena. Govorilo se da je zidove tog zamka obložila zlatom i dijamantima.
Marija Antoanetin brat, Josip II, car Svetog Rimskog Carstva, posjetio je Luja i Mariju Antoanetu 18. aprila 1777. godine. Pored Američke revolucije, koju je Luj XVI podržavao, cara je zanimalo pitanje sestrina braka. Kralj i kraljica su bili u braku već sedam godina, ali je bila javna tajna da još uvijek nisu imali intimne odnose. Car je održao privatne razgovore sa Lujem, a kasnije i sa svojom sestrom, po pitanju njihovih bračnih odnosa. Ne zna se zasigurno šta je to Josip II rekao kraljevskom paru, ali je zahvaljući njegovoj intervenciji brak konačno konzumiran. Osam mjeseci kasnije, kraljica je objavila da je trudna.
Majčinstvo mini|desno|200px|Marija Antaoneta sa djecom, 1787. godine. U kolijevci je prvobitno bila mlađa kćerkica, ali je prebojena nakon svoje smrti. Prvo dijete kraljevskog para, Marie-Thérèse-Charlotte, rođena je 19. decembra 1778. godine. Porođaj je bio težak; Marija Antoaneta je izgubila svijest nakon što je ljekar slučajno izazvao jako krvarenje. Za vrijeme porođaja hiljade očiju bilo je uprto u nju, a prozori su morali biti širom otvoreni kako bi rulja mogla posmatrati rođenje prvog kraljevog djeteta. Ovu praksu javnog porođaja Marijina Antoanetina majka zabranila je na svom dvoru godinama prije. Marija Antoaneta je kasnije odbijala pustiti ikoga sem ljekara u svoje odaje za vrijeme porođaja.
Revolucionarne novine i, najglasnije, grof od Provence, koji je želio francuski tron za sebe, osporavali su očinstvo novorođenčeta. Očinstvo princeze, međutim, nikada nije osporio sam kralj, koji je bio veoma blizak sa njom.
I dvor i narod je bio oduševljen zbog rođenja princeze, ali u isto vrijeme i pomalo razočaran. Očekivao se muški nasljednik, dofen. Na Mariju Antoanetu se sada vršio pritisak da rodi sina, što je, uz njeno porođajem oslabljeno zdravlje, bio uzrok pobačaja 1779. godine.
Carica Marija Terezija umrla je u Beču 29. novembra 1780. godine, u dobi od 63 godine. Marija Antoaneta se zabrinula da će smrt njene majke ugroziti francusko-austrijsku alijansu, a time i nju samu. Car Josip II uvjerio je svoju sestru da će održavati pomenutu alijansu, te da ona nema razloga brinuti se.