Lirska poezija je formalna vrsta poezije koja izražava lične emocije ili osjećaje, tipično izgovorene u prvom licu.Scott, Clive, Vers libre : the emergence of free verse in France, 1886–1914 Clarendon Press, Oxford Dobila je naziv po obliku antičke lirske grčke književnosti, koja je definisana muzičkom pratnjom, obično na žičanom instrumentu poznatom kao lira.<ref>Miller, Andrew. Greek Lyric: An Anthology in Translation/books?id=80MpjrOfTH8C&pg=PR12 pp. xii ff]. Hackett Publishing (Indianapolis), 1996. .</ref> Ovaj pojam svoj značaj u književnoj teoriji duguje podjeli koju je razvio Aristotel između tri široke kategorije poezije: lirske, dramske i epske.
Lirska poezija nastala je u svojevrsnom sinkretizmu (grčki synkretismos'', stapanje, sjedinjavanje) govora, plesa, muzike, glume i književnosti, od kojih su se kasnije razvile zasebne umjetnosti. Zato prihvatanje lirskog govora, (odnosno razumijevanje lirike) pomaže u razumijevanja svih vidova izražavanja jezika, u kojem je gotovo nemoguće odvojiti osjećaj za ritam i muziku od shvatanja značaja pojedinih riječi.
Zbog sažetosti jezičkog izraza, zbog naglašavanja osjećajnog dojma, zbog naglašavanja na jedinstvu ritma i zvuka riječi s njihovim značenjem, lirska poezija se odlikuje i posebnim odnosom prema onom o čemu se u njoj govori. O čemu lirika govori je izraz neposrednog, trenutnog i ličnog iskustva u kojem se gube sve razlike između subjektivnog i objektivnog, vanjskog i unutrašnjeg, pojedinačnog i općenitog "ja" i svijeta. Zbog toga se lirska poezija smatra subjektivnom za razliku od objektivnosti epske poezije i proze, čime se želi naglasiti da lirika ne može opisivati događaje ni izricati općenito važne misli, nego može samo govoriti o neposrednom osobnom iskustvu.
Kad opisuje neki događaj i kad govori o nekim općim misaonim stavovima, prava lirika pronalazi poseban, vlastiti pristup zbilji, u kojem i uobičajene stvari, događaji i misli dobijaju sasvim nove misaone dimenzije.
Struktura lirske pjesme
Zbog kratkoće i sažetosti izraza lirska pjesma je naizgled veoma jednostavna. U nekoliko rečenica se iznosi neki doživljaj, pejzaž, predmet ili osoba, ili se izražava neka misao. Stvarno razumijevanje lirike zavisi od nekih preduslova: o sposobnosti čitaoca (odnosno slušatoca), o njegovom obrazovanju i osjetljivosti upravo za lirski izraz, o poznavanju tradicije unutar koje je pjesma napisana, o poznavanju jezika te književne problematike izraza. Osim ovoga, lirika se ne može uvijek i svugdje prihvatiti i razumjeti kao lirika.
Osnovna struktura lirske pjesme može se zapaziti razmotri li se tema, kompozicija, jezik i ritmička organizacija pjesme. Tematike lirskih pjesama govore o svemu o čemu se uopće može govoriti, ali se poredbenom analizom može ustvrditi:
pokušaji da se lirski izraz potpuno odvoji od značenja nisu doveli do uspjeha, jer svaka lirska pjesma ipak govori o nečemu. Riječi u njoj zadržavaju neko značenje, premda je to značenje često veoma različito od uobičajenih značenja. određene teme se u lirici javljaju češće od ostalih. Lirske teme mijenjale su se tokom vremena, ali su zadržale (barem u lirici evropskog kulturnog kruga) sklonost prema izražavanju nekih važnih i tipičnih tema vezanih za: ljubav, smrt, prolaznost, zavičaj, s onim što je čovjeku božansko i sveto, te (posebno u novije vrijeme) sa samim pjesništvom.
Motivi u lirici su vezani zajedničkom temom, osobinama pjesnika, a raspoređeni su u cjelinu tako što se prvi motiv najprije razvija daljim slijedom opisa osobina pjesnika, a zatim zaključuje ponavljanjem prvog motiva uz određenu varijaciju.
U lirici nema pripovijedanja ni dugih opisa, a cjelina ne može biti postignuta zatvaranjem "između" početka i završetka onog što se pripovijeda, niti nekom iscrpnošću opisa koji zahvaća cjelinu opisanog. Lirika navodi niz asocijacija uz glavni motiv. Jedan motiv razvija se nizanjem paralelnih motiva s manjim varijacijama ili sa određenim kontrastima. Do izuzetnog značenja u lirskim pjesmama se dolazi putem ritma i zvuka, naročitog rasporeda riječi u stihovima, te posebnog rasporeda stihova u pjesmi.
Jezik i ritmička organizacija lirske pjesme pri tome se ne mogu uopće razmatrati odvojeno od teme i kompozicije. Način na koji je u lirskoj pjesmi obrađena tema potpuno zavisi od uspješnog pronalaženja jedinstva ritma, zvuka i značenja riječi, takvog jedinstva kakvo omogućuje da sve komponente strukture pjesme ravnopravno djeluju u ostvarivanju onog smisla koji na čitaoca ostavlja najdublji dojam.
Lirska pjesma u Bosni i Hercegovini
Lirske pjesme u Bosni i Hercegovini obuhvataju: sevdalinke, pjesme uz rad, svadbene, uspavanke i šaljive. Među lirskim vrstama bošnjačke usmene književnosti posebno se izdvaja ljubavna pjesma sevdalinka. Najčešći oblici stiha u sevdalinci su: epski (nesimetrični) deseterac, simetrični i nesimetrični osmerac, jedanaesterac, trinaesterac i lirski (simetrični) deseterac, obično u rasponu od 5 do 15 stihova. Melostrofu (oblik pjevane strofe), odlikuju raznoliko izmjenjivani pripjevi. Pjevana je u različitim prilikama, bez muzičke pratnje ili uz pratnju saza te u novije doba harmonike.
Vanjski linkovi Lirska pjesma - teorija bošnjačke književnosti, na camo.ch
Reference
Kategorija:Književnost Kategorija:Poetski žanrovi