Kohorta je u vrijeme Antičkog Rima bila vojna jedinica koja je funkcionirala kao dio legije. U sastavu jedne kohorte obično je bilo oko 480 legionara uključujući i šest centuriona kao komandire šest centurija koje su činile jednu kohortu. Veličina jedne centurije iznosila je 80 ljudi. U jednoj legiji bilo je deset kohorti a prva je bila dvostruko veća od ostalih devet, odnosno, broj legionara u prvoj kohorti iznosio je oko 900.

Sama riječ potiče od latinske riječi cohors (dvorište) koja je prvobitno označavala zatvoren prostor, zabran (za životinje) a kasnije poprimila i druga značenja: "tjelohranitelj", "gospodstvo" itd.

Historija

Legije su prvobitno bile podijeljene na manipole ali je Gaius Marius u II stoljeću p. n. e. sproveo opsežnu vojnu reformu kojom su uvedene kohorte kao nove formacijske jedinice u okviru legija. Ideje i eksperimetiranje drugačijom organizacijom legija započeli su raniji komandanti poput Scipiona Afrikanusa i dokazali uspješnost podjele legija na kohorte. Marijanskom reformom uvedena je regrutacija svih dobrovoljaca (potrebnih fizičkih osobina) rimskih državljana i Italika. Ratnici su postali profesionalni vojnici, sa dnevnom platom i osiguranom penzijom, najčešće u vidu komada plodne zemlje u kolonijama.

Podjela na manipole imala je taktičke prednosti na teškom terenu dok su kohorte pružale kompaktnost i snagu kakva je rimskoj vojsci sve češće trebala u dolazećim bitkama. Kohorte su brojale oko 600 boraca (kao tri manipole) koji su u stvari ranije bili hastati, principes i triarii.

U jednoj legiji bilo je 10 kohorti označenih brojevima od I do X i sa ukupno 6000 legionara (broj je varirao po epohama). Glavni tip jedinica u njima bila je teška pješadija.

Borbeni razmještaj bio je u tri linije, slično ranijim manipolama raspoređenim naizmjenično, po sistemu šahovskog polja, kako bi legionari iz druge i treće linije lakše prelazili u prvu liniju.

Vrste kohorti

U prvom paragrafu dat je opis tipične kohorte u legiji. U stvarnosti, postojalo je nekoliko vrsta kohorti:

U Rimskoj Imperijalnoj Pretorijanskoj gardi postojale su pojedinačne kohorte snage 500 (cohors quingenaria) ili 1000 (cohors milliaria) ljudi, a bilo je i miješanih pješadijskih i konjičkih jedinica (cohors equitata) i one su skupa egzistirale.

Tu su bile i:

Cohors alaria, pomoćna jedinica. Cohors classica, prvobitno popunjavana moreplovcima i mornarima. Cohors equitata, jedinica pomoćne pješadije sa priduženim konjičkim eskadronom. Cohors peditata, jedinica pješadije. Cohors speculatorum, jedinica sačinjena od izviđača koji su čuvali Marka Antonija. Cohors torquata, pomoćna jedinica koja je primila vojno odlikovanje. Cohors tumultuaria (od tumultus - haos), neredovna pomoćna jedinica.

Druge vrste kohorti

Neke paravojne trupe u Rimu sastojale su se od jedne ili više kohorti, ali nijedna nije bila dio neke legije: Devet pretorijanskih kohorti, (ne)čuveni Pretorijanci. Naziv je prvobitno označavao generalove tjelohranitelje u vrijeme Republike. Kasnije je postojala i jedinica imperijalne garde cohors palatina, dvorska jedinica. Cohors togata bila je jedinica Pretorijanske garde u civilnoj odjeći koja je svoje dužnosti obavljala unutar pomeriuma (svetog centralnog dijela glavnog grada u kome je bilo zabranjeno prisustvo naoružanih jedinica). Cohortes urbanae, "gradska kohorta", vojna policija koja je patrolirala glavnim gradom. Cohortes vigilum, "čuvari", jedinica policijskih snaga pri vatrogasnoj brigadi u glavnom gradu. Cohors Germanorum, imperijalni tjelohranitelji regrutovani među Germanima.

Reference

Vanjski linkovi

Kategorija:Rimska vojska