Sindrom hroničnog umora (SHU) je najčešći naziv za stanje, ili stanja, iscrpljenosti, o kojemu se malo toga zna, i nepoznatog je uzroka. Drugi nazivi za ovaj sindrom su: postviralni sindrom umora, benigni mijalgički encefalomijelitis, mijalgički encefalomijelitis, sidrom hroničnog umora i imunološke disfunkcije. Simptomi SHU uključuju bolove u mišićima i zglobovima po cijelom tijelu; kognitivne smetnje; hroničnu, ponekad veoma tešku mentalnu i fizičku iscrpljenost, te još neke druge karakteristične simptome koji se jave kod dotad zdrave i aktivne osobe. Umor je čest simptom mnogih bolest, ali je SHU multisistemska bolest, i relativno je rijetka. Dijagnoza se postavlja na osnovu većeg broja karakteristika, od kojih je najčešća teška mentalna i fizička iscrpljenost koja se pogoršava naporom, a traje najmanje šest mjeseci. Svi dijagnostički kriteriji zahtijevaju da simptomi nisu uzrokovani ni jednim drugim medicinskim stanjem. Pacijenti koji boluju od SHU mogu se žaliti i na druge simptome , kao što su mišićna slabost, kognitivna disfunkcija, imunološku preosjetljivost, ortostatsku netoleranciju (poremećaj autonomnog nervnog sistema koji se javlja kad osoba stoji), probavne smetnje, kliničku depresiju, slab imunološki odgovor, srčane i respiratorne smetnje. Nejasno je jesu li ti simptomi uzrokovani pridruženim bolesnim stanjima, ili pak imaju zajednički uzrok sa SHU. Do potpunog ozdravljenja dolazi u samo 5-10% slučajeva. Smatra se da je incidencija SHU u SAD 4 oboljela na 1000 odraslih. mini|Simptomi hroničnog umora

Iz nepoznatih razloga SHU se javlja najčešće kod osoba u četrdesetim i pedesetim godinama života, i to češće kod žena nego kod muškaraca.

Smatra se da je prevalencija SHU među djecom i adolescentima manja, ali rezultati istraživanja o toj temi su protivrječni. Nema niti jedne medicinske pretrage koja bi bila široko prihvaćena kao dijagnostičko sredstvo za SHU. Iako brojne pretrage mogu donekle pomoći u postavljanju dijagnoze, sama dijagnoza SHU postavlja se isključivanjem svih ostalih dijagnoza, što se temelji pretežno na pacijentovoj historiji bolesti i kriterijima simptoma. Iako postoji opće slaganje da je SHU prijetnja zdravlju, kvaliteti života i produktivnosti oboljeloga, različite skupine liječnika, istraživača i boraca za prava pacijenata promoviraju različite nomenklature, dijagnostičke kriterije, hipoteze o uzroku, te liječenju; kao rezultat, postoje brojne proturječnosti o raznim aspektima ove bolesti. I sam naziv SHU je kontroverzan, jer, kako vjeruju laička udruženja i stručnjaci koji se bave ovom bolešću, trivijalizira ovu bolest, i zato nastoje promijeniti taj naziv.

Znakovi i simptomi

Početak

Većina slučajeva SHU počinje iznenada, obično praćena bolesnim stanjem nalik gripi; češće se javlja zimi, znatan broj slučajeva počinje unutar nekoliko mjeseci nakon nekog težeg stresa. Jedna australska prospektivna studija pokazala je da u grupi ispitanika koje su preboljele infekciju viralnim ili neviralnim patogenom postoji jedna podgrupa onih koji udovoljavaju kriterijima za SHU, te su autori studije zaključili da je "postinfektivni SHU valjani model za istraživanje patofizioloških mehanizama koji uzrokuju SHU". Ipak, ni tačna prevalencija, niti prave uloge infekcije i stresa u razvoju SHU još uvijek nisu poznate. Dokazani su različiti potencijalni rizični faktori razvoja SHU, međutim "još uvijek nedostaje konačan dokaz koji bi upotrebljiv kliničarima".

Simptomi

Najčešći dijagnostički kriterij i definicija SHU korišten za istraživačke i kliničke svrhe objavio je američki Centar za kontrolu bolesti i prevenciju (CDC). The CDC definition of CFS requires two criteria be fulfilled:

Nova pojava (a ne cjeloživotna) neobjašnjivog, prezistentnog tjelesnog umora neovisnog o naporu, koji se odmorom ne popravlja bitno, te koji uzrokuje znatno smanjenje ranije razine aktivnosti. Četiri ili više sljedećih simptoma u trajanju od šest mjeseci ili dulje: Oštećeno pamćenje ili koncentracija opće loše osjećanje ("malaise") nakon napora, pri čemu fizički ili mentalni napori uzrokuju "ekstremnu, produženu iscrpljenost i loše osjećanje" San koji ne donosi odmor niti osvježenje Mišićna bol (mialgija) Bol u više zgolobova (artralgija) Glavobolja nove vrste ili jačeg intenziteta Upale grla, česte ili ponavljajuće Bolno osjetljivi limfni čvorovi (na vratu ili pod pazuhom)

Kad se simptomi mogu pripisati drugim stanjima i bolestima, dijagnoza SHU se isključuje. CDC posebno navodi nekoliko bolesti čiji simptomi podsjećaju na SHU: "mononukleoza, borelioza (Lymeova bolest), lupus, multipla skleroza, fibromialgija, primarni poremećaji spavanja, jaka pretilost i teški depresivni poremećaji. I neki lijekovi mogu imati neželjene učinke koji oponašaju SHU."

Razine aktivnosti

Pacijenti se žale na teško smanjenje razine tjelesne aktivnosti, s posljedičnom onesposobljenošću poput drugih medicinskih stanja praćenih umorom , kao što su: multipla skleroza, kasni stadij AIDS-a, lupus eritematozus, reumatoidni artritis, srčana bolest, završni stadij zatajenja bubrega, hronična opsttruktivna bolest pluća, te učinci hemoterapije. Težina simptoma i onesposobljenosti jednaka je u oba spola; u svih oboljelih javlja se jaka, onesposobljavajuća hronična bol,, međutim funkcionalni kapacitet oboljelih od SHU veoma se razlikuje od osobe do osobe. Dok neki bolesnici vode relativno normalne živote, ostali su posve vezani uz krevet i nesposobni da brinu za sebe. Više od polovice oboljelih nesposobno je za rad, a gotovo dvije trećine zbog svoje bolesti ima smanjenu radnu sposobnost. Više od polovice oboljelih je na bolovanju, a manje od petine radi puno radno vrijeme.

Mehanizam

Mehanizmi i patogeneza SHU su nepoznati. Rađena su istraživanja i ispitivane hipoteze o biomedicinskim i epidemiološkiml karakteristikama bolesti, uključivo oksidativni stres, genetsku predispoziciju, infekciju virusima i patogenim bakterijama, abnormalnost hipotalamo-hipofizno-adrenalne osovine (iako nije jasno je li ona uzrok ili posljedica SHU), autoimunitet, imunološku disfunkciju, kao i mentalne i psihosocijalne činioce koji bi mogli uzrokovati ili doprinositi ovoj bolesti. Neki oboljeli od SHU žestoko odbacuju bilo kakav uticaj psiholoških činilaca i čvrsto vjeruju da njihovo stanje ima isključivo fizički uzrok.

Psihološki faktori

Moguća uloga psiholoških činilaca u SHU je i nejasna, i prijeporna. U preglednom članku Prinsa i sur. tvrdi se da se SHU održava do u beskraj upravo time što se pacijenti fiksiraju na fizički uzrok svoje bolesti ili simptoma. U istom se članku citira istraživanje koje ukazuje da nedostatak podrške ili podupiranja bolesničkog ponašanja od strane bolesnikove socijalne mreže može kod nekih grupa oboljelih od SHU biti udruženo sa usporenim oporavkom.

Iako su neurotičnost, introvertnost i ekstrovertnost ranije bili navođeni kao rizični faktori za razvoj SHU, sistematsko istraživanje karakternih činilaca urodilo je zaključkom da, iako se čini da karakter često igra ulogu u SHU, teško je izvući opće zaključke ili potvrdu da veza između karakternih crta i SHU zaista postoji . Uopće, nije dokazan niti jedan klinički koristan rizični činilac.

Klasifikacija

Budući da ne postoje nikakve medicinske pretrage niti fizički znakovi na osnovu kojih bi se postavila dijagnoza SHU, pretrage se koriste samo da bi se isključili drugi mogući uzroci simptoma. Najčešće i najšire korišten klinički i istraživački opis SHU jest CDC definition objavljena 1994. Definicija koju je dao CDC 1994. godine, također poznata i kao Fukudina definicija (prema prvom autoru izvještaja), temeljena je na Holmesovom ili CDC 1988 sistemu bodovanja. Details Kriteriji iz 1994. zahtijevaju postojanje samo četiri simptoma uz postojanje umora, dok su kriteriji iz 1988. zahtijevali šest do osam simptoma.

Ostale važnije definicije SHU:

Oksfordski kriteriji (1991) Synopsis by ) Kanadska definicija mijalgičnog encefalomijelitisa/SHU iz 2003. godine razvijena je "u pokušaju da se isključe psihijatrijski slučajevi." Ova definicijazahtijeva postojanje simptoma iz bar jedne kategorije autonomnih, neuroendokrinih ili imunoloških simptoma. Liječnici britanskog Nacionalnog zdravstvenog sistema (National Health Service) protive se upotrebi ove definicije slučajeva, budući da bi se primjenom zahtjeva za ovim dodatnim simptomima/znakovima moglo izostaviti neke pacijente; osim toga, ti kriteriji nisu provjereni za istraživačke svrhe.

Korištenje različitih definicija može utjecati na odabir tipova pacijenata, a postoji i istraživanje koje sugerira da podtipovi pacijenata oboljelih od SHU zaista postoje. Kliničke smjernice, kojima je cilj unaprijediti dijagnostiku, postupke i liječenje, općenito se temelje na opisima slučajeva. Smjernice s obično izrađuju na nacionalnim ili internacionalnim razinama, a obično to čine medicinska udruženja ili državna tijela nakon što su smjernice provjerene i dokazane kao valjane, te obično sadrže i sažetak izjava o konsenzusu. Primjer za to je smjernica koju je za National Health Service u Engleskoj i Walesu 2007. godine donio Nacionalni institut za zdravstvo i kliničku izvrsnost (National Institute for Health and Clinical Excellence, skraćeno NICE).

Liječenje

Mnogi pacijenti se čak ni uz liječenje nikad ne oporave sasvim od SHU, osim toga, nema univerzalno djelotvornog načina liječenja. Kao metode liječenja preporučuju se dijete odnosno nutricionistika, fizioterapija, dijetarni suplementi, antidepresivi, analgetici, hodanje, te komplementarna i alternativna medicina, međutim jedine metode sa naučno dokazanom djelotvornošću jesu kognitivno-bihevioralna terapija i terapija doziranim vježbanjem. Ove dvije metode pokazale su se djelotvornima u nekoliko randomiziranih kontroliranih istraživanja. Budući da klinička istraživanja zahtijevaju da pacijenti posjećuju kliniku, moguće je da su teški pacijenti time isključeni iz istraživanja.

Kognitivno-bihevioralna terapija

Kognitivno-bihevioralna terapija (CBT), je oblik psihološke terapije, umjereno djelotvorne kod SHU. Budući da je uzrok, ili uzroci, SHU nepoznati, KBT nastoji pomoći pacijentima da razumiju svoje individualne simptome i uvjerenja, te da razviju djelotvorne strategije kojima bi poboljšali svoje funkcioniranje u svakodnevnici. Vincent Deary, istraživač SHU, vjeruje da KBT model medicinski neobjašnjenih tjelesnih simptoma ima heurističkuvrijednost u stvaranju simptoma u stanjima poput SHU.

Cochrane Library metaanaliza 15 randomiziranih, kontroliranih istraživana KBT sa ukupno 1043 ispitanika zaključila je da KBT djelotvorno smanjuje simptome umora. Uspoređujući KBT i "običnu njegu", četiri istraživanja obuhvaćena ovom metaanalizom pokazala su da je KBT djelotvornija (40% nasuprot 26%). U tri istraživanja se KBT pokazala boljom od ostalih oblika psihološke terapije (48% nasuprot 27%). Povoljni učinci mogu po završetku terapije nestati; autori metaanalize pišu da "je temelj dokaza djelotvornosti po završetku terapije ograničen na mali broj istraživanja s nekonzistentnim nalazima", te preporučuju daljnja istraživanja. Druga nedavna metaanaliza pronašla je da se poboljšanja u randomiziranim kontroliranim istraživanjima kreću od 33% do 73%. Jedna studija kohorte od 96 pacijenata sugerira da KBT može olakšati potpun oporavak nekih pacijenata, od kojih 69% više nije zadovoljavalo CDC kriterije za dijagnozu SHU, a 23% je sebe smatralo "potpuno oporavljenima".

Terapija doziranim vježbanjem Više od polovice istraživanih pacijenata sa SHU osjećalo je poboljšanje usljed terapije doziranim vježbanjem, jednim oblikom fizikalne terapije. Meta-analiza većeg broja randomiziranih kontroliranih istraživanja terapije vježbanjem kod pacijenata sa SHU pokazala se djelotvornijom za simptome umora od kontrolne skupine. Neke organizacije pacijenata pobijaju vrijednost rezultata istraživanja liječenja vježbanjem.

Ostalo