Koncert U2-a u Sarajevu održan je na stadionu "Koševo" 23. septembra 1997. Posjećujući grad u okviru svoje turneje "PopMart", grupa U2 postala je prvi važniji izvođač koji je održao koncert u Sarajevu nakon završetka rata u Bosni i Hercegovini.
U2 se prvi put povezao sa Sarajevom 1993. na turneji "Zoo TV". Nakon što je američki režiser i humanitarni radnik Bill Carter stupio u kontakt sa grupom u pokušaju da skrene pažnju na opsadu Sarajeva, U2 je na svojim koncertima organizirao satelitske linkove putem kojih su se Sarajlije uživo javljale u toku koncerata. Novinari su kritizirali ove linkove s obrazloženjem da se zabava miješa s ljudskom tragedijom. Iako grupa zbog ratnih sukoba tada nije mogla doći u Sarajevo, obećali su da će jednom održati koncert u njemu. Nakon što je rat okončan Dejtonskim sporazumom u novembru 1995, U2 je dogovorio posjetu Sarajevu i uz pomoć UN-ovih ambasadora i mirovnih trupa zakazao je i održao koncert 1997.
Grupa je ponudila da održi humanitarni koncert ili koncert manjih razmjera u Sarajevu, ali je od nje zatraženo da koncert bude kao i svi drugi u okviru turneje "PopMart"; postavljena je ekstravagantna scena, koja je bila jedan od zaštitnih znakova ove turneje, a grupa je odsvirala uobičajeni repertoar. Na koncertu su se okupili ljudi različitih nacija koji su se prethodno sukobili u ratu, a privremeno je uspostavljen i željeznički saobraćaj kako bi ljudi iz drugih krajeva mogli doći u Sarajevo. Među odsviranim pjesmama bila je i "Miss Sarajevo", koju su napisali U2 i Brian Eno o izboru najljepše djevojke održanom u ratnom Sarajevu. Iako grupa nije bila zadovoljna svojom izvedbom, a Bono je imao i problema s glasom, koncert je dobro primljen i pripisana mu je zasluga za poboljšanje morala među Bosancima i Hercegovcima, kao i za pomoć u povratku u normalno stanje. Članovi U2-a smatraju ovaj koncert jednim od trenutaka na koje su najviše ponosni.
Pozadina Rat u Sarajevu
SFR Jugoslavija sastojala se od šest republika: Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Makedonije, Crne Gore, Srbije i Slovenije. Godine 1991. Hrvatska i Slovenija otcijepile su se od Jugoslavije. Bosna i Hercegovina, republika u kojoj su živjeli Bošnjaci, Srbi i Hrvati, krenula je istim putem 1992, organiziravši vrlo kontroverzni referendum, koji je izazvao tenzije u etničkim zajednicama. Srbi, čiji je strateški cilj bio stvaranje nove srpske države, Republike Srpske (RS), u koju bi bili uključeni dijelovi teritorije Bosne i Hercegovine, opkolili su Sarajevo s približno 18.000 vojnika pozicioniranih po okolnim brdima, odakle su napadali grad artiljerijom, minobacačima, tenkovima, protivavionskim oružjem, mitraljezima, bacačima raketa i avionskim bombama. Od 2. maja 1992. do kraja rata 1996. Srpske snage držale su grad pod blokadom. Odbrambene snage s približno 40.000 ljudi u opkoljenom gradu bile su slabo naoružane i nemoćne da probiju blokadu. Muslimanski predstavnici vlasti bili su zarobljeni u Sarajevu od bosanskih Srba, koji su u tom trenutku pod kontrolom imali otprilike 70% teritorije Bosne i Hercegovine. Mnogi muslimani protjerani su iz svojih domova u procesu etničkog čišćenja. Žene i djeca koji su pokušavali kupiti hranu često su bili mete i žrtve srpskih snajpera.
Reakcija U2-a Godine 1993. U2 je bio na evropskom dijelu turneje "Zoo TV", nazvanom "Zooropa". Prije njihovog nastupa u Veroni 3. jula grupa je primila telefaks od RTVBiH u kojem je od grupe zatražen intervju u vezi sa situacijom u Bosni i Hercegovini. Grupa je pristala i sastala se s američkim humanitarcem Billom Carterom, koji je radio kao strani saradnik RTVBiH, zbog putnih restrikcija koje su nametnuli Srbi.McCormick (2006), str. 252-253.Flanagan (1996), str. 277. Carter je opisao svoje iskustvo u Sarajevu i pomaganje Bosancima te preživljavanje u opasnim uslovima. Glavni vokal Bono bio je uznemiren po saznanju da ljudi po improviziranim skloništima u gradu sviraju muziku, uključujući i pjesme U2-a, veoma glasno kako bi prigušili zvuk eksplozija. Dok je bio u Sarajevu, Carter je vidio TV-intervju na MTV-u u kojem je Bono spomenuo da je tema "Zoorope" bila ujedinjena Evropa. Osjećajući da bi takav cilj bio isprazan ako bi se zanemarile neprilike u Bosni i Hercegovini, Carter je zatražio Bonovu pomoć.Carter (2005), str. 170. Zahtijevao je da U2 dođe u Sarajevo kako bi se skrenula pažnja na rat i razbio "medijski umor" koji se desio tokom izvještavanja o sukobu.
Bono je pristao na Carterov zahtjev, a da nije pitao ostale članove grupe i kad su oni obaviješteni o ideji, dali su samo prešutno odobrenje. Nakratko su razmatrali da održe improvizirani koncert u Sarajevu, a Bono je sugerirao da nastupe u bunkeru gdje su se Carter i njegovi prijatelji krili tokom opsade. Rekao je: "Čak i ako sve što dobijemo bude tek neka dodatna pažnja prema Bosni na MTV-u, i to je nešto".Jackson (2008), str. 47. Ideja je propala kad je istaknuto da je transport njihove opreme u grad nemoguć jer se u Sarajevo moglo ući jedino avionom UN-a. Menadžer U2-a Paul McGuinness shvatio je da čak i ako bi grupa uspjela organizirati koncert, to bi ugrozilo njihove živote, ali i živote ljudi u publici i članova ekipe turneje. Kako je objasnio, "U2-ovi napori da se diskutira o bilo kojem humanitarnom problemu nekad su bili praćeni pogrešnim instinktom da je U2 također obavezan riješiti taj problem. Meni izgleda da odlazak u Sarajevo spada u tu kategoriju. Mislim da bi to ugrozilo ljude s kojima putujemo, turneju i grupu."Flanagan (1996), str. 294. Bubnjar Larry Mullen Jr. pribojavao se da bi ovaj koncert mogao izgledati tek kao trik za podizanje publiciteta.
mini|lijevo|250px|"Aleja snajpera" (slika iz 1995). Kako bi mogao prenositi videomaterijal iz Sarajeva za satelitske linkove u okviru turneje "Zoo TV", Carter je morao noću prolaziti ovim područjem.
Umjesto toga grupa se složila da koristi satelitsku antenu za direktnu videovezu sa svojih koncerata s Carterom u Sarajevu. Carter se vratio u grad i sastavio videojedinicu. Grupa je kupila satelitsku antenu koja će biti poslana u Sarajevo i platila 100.000 funti kako bi se pridružila Evropskoj radiodifuzijskoj uniji (EBU). Kad je sve bilo spremno, grupa je počela slati satelitske linkove u Sarajevo gotovo svake večeri, a prvi je poslan 17. jula 1993. iz Bologne.Flanagan (1996), str. 300-306. Kako bi se povezali s EBU-ovim satelitom, Carter i dvojica saradnika bili su prisiljeni ići u sarajevsku TV-stanicu noću i snimati sa što je manje moguće svjetla kako ne bi privukli pažnju snajpera i bombardera. Da bi došli do zgrade, morali su preći područje poznato kao "Aleja snajpera".Jackson (2008), str. 48, 49. Ovo su uradili ukupno 12 puta u toku 1 mjeseca. Tokom prijenosa Carter je govorio o sve lošijoj situaciji u gradu, a Bosanci su se često obraćali U2-u i njihovoj publici. Ovi sumorni intervjui bili su u oštrom kontrastu u odnosu na ostatak šoua; koncerti u okviru turneje "Zoo TV" bili su dobro pripremljeni multimedijski događaji koji su imali satiričku poruku na račun televizije i pretjerane stimulacije publike. Većina koncerata imala je scenario, ali linkovi za Sarajevo nisu, što je ostavljalo grupu u nesigurnosti u pogledu toga ko će govoriti ili šta će reći. Grupa je obustavila prijenose u augustu 1993. nakon saznanja da se opsada Sarajeva nalazi na naslovnicama mnogih britanskih novina. Iako je to počelo prije U2-ovog prvog linka sa Sarajevom, Nathan Jackson sugerirao je da su potezi U2-a upoznali njihove ljubitelje, ali indirektno i britansku javnost sa situacijom.
Reakcije na linkove bile su različite. Mnogi ljubitelji smatrali su da oni kvare tok koncerata. Većina britanskih novina bila je veoma kritički raspoložena. Novinar NME-a napisao je: "Linkovi sa Bosnom bili su daleko od svakog ukusa. Bili su uvredljivi." Bono je mislio da na ovaj način grupa skreće pažnju javnosti na važan događaj, iako je priznao da su linkovi bili najteža stvar koju su uradili u karijeri.Flanagan (1996), str. 307–308. Gitarist The Edge rekao je: "Mi obično ne viđamo takvu vrstu hladnih, teških vijesti. Dobijamo veoma prečišćeni, urednički pogled na sve... Kad gledate vijesti na TV-u, dobijate nešto što se može prihvatiti, dok je ovo većinu vremena bilo neprihvatljivo. I zbog tog razloga mislim da je to veoma pogodilo ljude, uključujući i nas." Mullen je bio zabrinut da grupa iskorištava patnju Bosanaca za zabavu. Tokom prijenosa s koncerta na Wembleyu 3 žene iz Sarajeva upitale su šta grupa namjerava učiniti kako bi pomogla prije no što su rekle Bonu: "Znamo da ne namjeravate učiniti ništa za nas. Vratit ćete se svom rock-koncertu. Zaboravit ćete da čak i postojimo. A mi ćemo svi umrijeti." Tokom prijenosa s koncerta u Glasgowu jedna Bosanka rekla je publici: "I mi bismo voljeli čuti muziku, ali čujemo samo vriskove ranjenih i mučenih ljudi i silovanih žena."Rolling Stone (1994), str. 207. Neki ljudi bili su uznemireni okolnostima u Sarajevu i motivirani da se pridruže humanitarnom projektu War Child, uključujući i producenta U2-a, Briana Ena. Uprkos U2-ovoj obavezanosti prema turneji i nemogućnosti da nastupi u Sarajevu tokom rata, obećali su da će jednog dana to učiniti.McCormick (2006), str. 277, 279.
Grupa je doprinijela naporima da se pomogne Bosni i Hercegovini kako bi povećala humanitarnu svijest i svijest javnosti u vezi s ratomFlanagan (2005), str. 201., a Bono i Carter naknadno su sarađivali na dokumentarcu Miss Sarajevo, koji je prikazivao ratom razoreni grad tokom Carterovog polugodišnjeg boravka u njemu. 1995. U2 i Eno napisali su pjesmu "Miss Sarajevo" kao odgovor na "nadrealne činove prkosa koji su se odigrali tokom opsade Sarajeva".McCormick (2006), str. 262. Jedan takav čin bio je izbor najljepše djevojke koji su organizirale bosanske žene koje su se planirale boriti u ratu svojim "karminima i štiklama". Tokom izbora sve učesnice izlazile su na scenu noseći transparent na engleskom jeziku "Please don't let them kill us" ("Ne dozvolite im da nas ubiju"). Pobjednica takmičenja, 17-godišnja Inela Nogić, kasnije je rekla da je ovaj izbor "bio luda stvar da se uradi tokom rata. Ali pokušali smo živjeti normalan život. To je bila neka vrsta odbrambenog mehanizma koji smo svi imali." Nekoliko godina kasnije Bono je rekao: "To je bio čisti dadaizam i zaslužilo je biti slavljen u pjesmi." O značenju pjesme rekao je: "Svuda su ljudi čuli njihov poziv u pomoć – ali pomoć nikad nije došla. Takav je bio osjećaj. Pokušao sam direktno dotaći stvari poput ove, ali naučio sam lekciju. Morate pokušavati i naglašavati iste stvari različito, manje direktno, nadrealističnije."Stokes (2005), str. 198–199 "Miss Sarajevo" snimljena je s Lucianom Pavarottijem i objavljena kao prvi singl na U2-ovom sporednom projektu s Enom pod naslovom Original Soundtracks 1; snimak su objavili pod pseudonimom "Passengers".
Zakazivanje i pripreme Nakon što se rat u Bosni i Hercegovini završio 1995, a opsada Sarajeva 1996, stabilnost u regiji počela se poboljšavati. Shvatajući to, U2 je počeo planirati koncert za Sarajevo koji bi bio održan 1997. u okviru njihove turneje "PopMart". Iako su oni bili prvi značajniji muzičari koji su nastupili u Sarajevu nakon rata, China Drum je održao koncert u julu 1996.de la Parra (2003), str. 211–212. Muzički novinar Andrew Mueller opisao je iskustvo China Druma (koji se prevozio jednim jedinim kombijem) kao "logističku i administrativnu noćnu moru". Muhamed Šaćirbegović, tadašnji ambasador Bosne i Hercegovine pri UN-u, pomogao je U2-u igrajući neformalnu ulogu promotora i organizatora. McGuinness je rekao: "Mislili smo da će biti dosta teško. Ali bilo je prilično prosto. Ljudi su, jednostavno, željeli pomoći. Od vojske smo dobili dosta opreme, viljuškare i ostalo, a lokalna ekipa pružila je nevjerovatnu podršku."