Andrija Hebrang (Bačevac pokraj Virovitice, 22. oktobraCrkvena matica rođenih i krštenih, za godinu 1899., župa Lukač (tu je spadao Bačevac 1899. godine), Državni arhiv u OsijekuPavle Kalinić, "Andrija Hebrang - svjedoci govore", Profil International, Zagreb, 2008., str. 14, Branko Hebrang, Medijsko podgrijavanje mržnje // Vjesnik, utorak, 3. februar 2004., str. 18., 1899. – Beograd, 11. juna 1949) bio je hrvatski i jugoslavenski revolucionar, političar i državnik.
Biografija Do Drugog svjetskog rata
Andrija Hebrang rođen je 1899. godine u Bačevcu u hrvatsko-židovskoj porodici Andrije Hebranga i Anđe-Cecilije rođene Strasser.Nada Kisić Kolanović, "Hebrang - Iluzije i otrežnjenja", Institut za suvremenu povijest, Zagreb, 1996., str. 15, Školovao se za trgovačkog pomoćnika u Szent Lorenczu kod Pečuha, radio je kao trgovački pomoćnik u Suhopolju, kasnije kao trgovački putnik te činovnik u Zagrebu. Dobro je govorio njemački i mađarski, a služio se i ruskim i engleskim jezikom.Zvonko Ivanković-Vonta, "Hebrang", Scientia Yugoslavica, Zagreb, 1988., str. 13, Služio je vojni rok u austrougarskoj vojsci 1917. u Osijeku, u Zagrebu prolazi obuku za vezista, te je upućen na italijanski front sredinom jeseni, gdje je dočekao i kraj rata. U Kraljevini SHS 1918. opet je pozvan u vojsku, a služi je u Osijeku.Pavle Kalinić, "Andrija Hebrang - svjedoci govore", Profil International, Zagreb, 2008., str. 15 Postaje član KPJ 1919. u Osijeku, ističe se, te je član Mjesnog komiteta KPJ za Zagreb. Prvi put je uhapšen tokom uličnih demonstracija u martu 1924. nakon čega je odležao nekoliko dana u zatvoru.Nada Kisić Kolanović, "Hebrang - Iluzije i otrežnjenja", Institut za suvremenu povijest, Zagreb, 1996., str. 22 Uhapšen je ponovo 13. aprila 1928. prilikom ilegalnog prelaska granice, te je zatvoren na 3 mjeseca zbog "skitnje i komunizma".Pavle Kalinić, "Andrija Hebrang - svjedoci govore", Profil International, Zagreb, 2008., str. 16 Mjesec dana nakon ubistva Stjepana Radića u Beogradu Hebrang je opet uhapšen 7. septembra 1928. zbog političke djelatnosti, te je osuđen 13. novembra 1928. na 12 godina robije, ali u Sremskoj Mitrovici i Lepoglavi ostaje do 15. februara 1941. (ukupno 12 i po godina robije). Hebrangov politički protivnik na robiji Đilas o njegovom vladanju na robiji piše: Otokar Keršovani mu je u Sremskoj Mitrovici dao nadimak "Mirotočivi" (jer toči mir i snagu u svoje drugove).Zvonko Ivanković-Vonta, "Hebrang", Scientia Yugoslavica, Zagreb, 1988., str. 14 Dosljednost stavovima pokazuje i ovo:
Drugi svjetski rat
Po izlasku s robije Hebrang je u martu 1941. kooptiran u Politbiro CK KPH. U trećoj godini Drugog svjetskog rata 22. juna 1941. Treći rajh napada SSSR, kasno uvečer istog dana Hebrang i Bakarić sročili su i emitirali preko ilegalne radiostanice u Zagrebu javni partijski proglas kojim je Partija pozvala Hrvate da se odupru mobilizaciji u "kontrarevolucionarnu armiju radi prolijevanja krvi sovjetske braće".Nada Kisić Kolanović, "Hebrang - Iluzije i otrežnjenja", Institut za suvremenu povijest, Zagreb, 1996., str. 55 U ljeto 1941. u Zagreb dolazi delegat CK KPJ s posebnim ovlastima, Vlado Popović, Crnogorac koji je vojno iskustvo stekao u Španskom građanskom ratu. Tito mu određuje za najbliže saradnike Hebranga i Radu Končara, te njih trojica od 6. maja 1941. čine Operativno rukovodstvo KPH, koje preuzima ovlasti Politbiroa KPH i Vojnog komiteta KPH (osnovanog 2 mjeseca prije).Zvonko Ivanković-Vonta, "Hebrang", Scientia Yugoslavica, Zagreb, 1988., str. 15 Nakon Končarevog hapšenja u Splitu 17. novembra 1941. Hebrang postaje sekretar CK KPH te zajedno s Popovićem čini Operativno rukovodstvo KPH do hapšenja u februaru 1942.
Hebrang je uhvaćen u akciji ustaške policije 25. februara 1942. pri čemu je teško ranjen u glavu. Po vlastitim riječima: Iz izvještaja Općinske uprave Stenjevec od 26. februara 1942:
Hebrang je u bolnici Sveti Duh bio samo nekoliko dana, potom ga premještaju u zatvorsku ambulantu na Savskoj cesti.Nada Kisić Kolanović, "Hebrang - Iluzije i otrežnjenja", Institut za suvremenu povijest, Zagreb, 1996., str. 62-63 U istražnom zatvoru na Trgu Kulina bana (danas Trg žrtava fašizma) u Zagrebu nalazi se do 13. juna 1942. od kuda ga je upućen na izdržavanje logorske kazne u Logor Stara Gradiška.Pavle Kalinić, "Andrija Hebrang - svjedoci govore", Profil International, Zagreb, 2008., str. 19-23 O Hebrangovom držanju u istražnom zatvoru Vlado Popović referira Titu u pismu od 16. juna 1942: Partija je željela Hebranga osloboditi oružanom akcijom iz bolnice što je otkazano jer dok su partizani pripremali akciju, Hebrang je premješten u zatvor. Na partizansku inicijativu Hebrang je razmijenjen za ustaške visoke dužnosnike Mirka Vutuca i Karla Wagnera 23. septembra 1942. kod sela Cage blizu Okučana, zajedno s još 29 drugova (Mladen Iveković, Olga Kohn,...).Pavle Gregorić, "NOB u sjeveroistočnoj Hrvatskoj 1942. sjećanja i dokumenti, Stvarnost, Zagreb, 1973., str 198-200
mini|250px|Grob porodice Hebrang
Dolaskom na oslobođenu teritoriju, Hebrang opet preuzima dužnost sekretara CK KPH. Na prvom zasjedanju AVNOJ-a u Bihaću u novembru 1942. s Titom dogovara osnivanje ZAVNOH-a. U svojim nastupima isticao je ZAVNOH kao izraz hrvatske suverenosti i tijelo nadležno za donošenje svih odluka koje se odnose na Hrvatsku. Randolp Churchill, sin britanskog premijera Winstona Churchilla u pismu od 12. aprila 1944. ovako opisuje svoj doživljaj Hebranga:
Pod Hebrangovim rukovodstvom antifašistički pokret je dosegao takve rezultate koji su nadmašivali sve ostale po broju boraca, oslobođene teritorije, narodnooslobodilačkih odbora. U januaru 1944. Hrvatska je imala 5 od ukupno 11 korpusa NOVJ. To je djelo KPH, njenog CK na čelu s Hebrangom, koji je u reklami Narodne fronte Hrvatske 1945. nazvan kao "organizator ustanka u Hrvatskoj 1943. godine."Naši kandidati, Narodni front Hrvatske, 1945.
Pokrenuo je inicijativu za osnivanje Telegrafske agencije Hrvatske (TAH) krajem 1944. godine, hrvatsku novinsku agenciju.Izvori za istoriju SKJ, knjiga 20, str. 446 Međutim, inicijativu je poništio Tito jer da "Jugoslavija već ima TANJUG, pa joj ne treba još jedna." HTV-ov TV-kalendar 2009. Hebrangov odgovor je bio kratak:
Odnos prema Srbima tokom rata
Hebrang je uvijek isticao bratsku borbu hrvatskog i srpskog naroda za svoju hrvatsku domovinu, oktobra 1943. u Plaškom: Na Hebrangov prijedlog ZAVNOH 1944. odlučuje da oba pisma, latinica i ćirilica, postanu ravnopravna.ZAVNOH Zbornik III, 1944., str. 101, 237 i 238 U martu 1944. Moša Pijade je dobrovoljno pruženu ravnopravnost odlučio zloupotrijebiti tako da je izradio prijedlog o teritorijalnoj autonomiji Srba u Hrvatskoj. Kad je napravio karte srpske autonomije, oni su prema Đilasu prije sličili "iscrtanim cijevima", da bi obuhvatio Srbe u Slavoniji "morao je" oduzeti Hrvatima brojna hrvatska naselja. Članovi Politbiroa Pijadin prijedlog su dočekali u "šutnji i nedoumici", a i Tito je bio ponešto smrknut.J. Pleterski, "Srbi u političkoj strukturi NOB u Hrvatskoj", Naše teme, 32 (4), Zagreb, 1988., str. 800
Krajem 1944. godine Kardelj, Đilas, Ranković i Milutinović zatražili su Hebrangovu smjenu, u ime grupe, Kardelj je 30. septembra uputio Titu pismo u kome se Hebrang optužuje za nacionalizam. Kardelj je neprestano naglašavao kako se Hebrang loše ponaša prema Srbima, što Kardelj navodi kao dokaz da je potreban neki poseban "Narodnooslobodilački front Srba u Hrvatskoj", nešto čemu se Hebrang otvoreno protivio, a Tito nikada nije prihvatio.Ivo Banac, "Sa Staljinom protiv Tita", Globus, Zagreb, 1990, , str. 101 Dana 5. oktobra 1944. Tito naređuje Rankoviću da u rukovodstvo KPH pošalje Kardelja, Đilasa i Bakarića da na čelo KPH postave Bakarića, a da Hebranga dovedu u Beograd.Ivo Banac, "Sa Staljinom protiv Tita", Globus, Zagreb, 1990, , str. 103 Time Hebrang prelazi s dužnosti sekretara CK KPH na još odgovorniju dužnost u saveznu vladu, Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije, gdje preuzima rukovođenje cjelokupnom obnovom i izgradnjom zemlje; imenovan je ministrom industrije i predsjednikom Državne planske komisije i Ekonomskog savjeta federalne vlade, po značenju, to je bio položaj odmah iza Titovog. U Vladi Tito - Šubašić od 7. marta 1945. Hebrang je bio ministar industrije i predsjednik Privrednog savjeta Vlade. Međutim, poput drevnog kralja Anteja, izgubio je većinu svoje snage kad je otkinut od svog rodnog tla.
Na početku Hebrangovog rada kao ministra, Tito ga je smatrao prikladnim za vođu delegacije Nacionalnog komiteta (Arso Jovanović, Gojko Nikoliš, Mitra Đilas, Srećko Manola) koja je početkom januara 1945. otputovala u Moskvu na pregovore sa Staljinom (i ostalim boljševičkim upravljačima, Molotovom, Georgijem Dimitrovom). Pregovori su trajali mjesec dana.Nada Kisić Kolanović, "Hebrang - Iluzije i otrežnjenja", Institut za suvremenu povijest, Zagreb, 1996., str. 153 Rezultat pregovora bio je slab, dobijena su obećanja o isporuci određene količine željeza, slanju vojnih instruktora i postignut je preliminarni dogovor o osnivanju mješovitih (sovjetsko-jugoslavenskih) trgovačkih društava.Nada Kisić Kolanović, "Hebrang - Iluzije i otrežnjenja", Institut za suvremenu povijest, Zagreb, 1996., str. 155 Oproštajni susret 26. januara u Kremlju bio je dvojak. Večer je započela u dobrom raspoloženju u kojem je jugoslavenska delegacija podlegla dojmu da ih Staljin "voli više od drugih naroda". Ali Staljin se prisjetio Đilasovih uvredljivih izjava kako je Crvena armija daleko ispod nivoa američkih i britanskih vojnika, te je počeo kritizirati jugoslavensku vojsku i laskati bugarskoj vojsci. Arso Jovanović je briznuo u histeričan plač i dodvoravao se domaćinima, ali niko nije obraćao pažnju na njega. Hebrang je prekinuo ponižavajuću scenu riječima: Naređujem ti da šutiš. U Hebrangovim ličnim bilješkama zapisano je: "Došli u 23 (sata), otišli u 3:30. Triput govorio. Staljin me triput grlio, ljubio. Pohvalio. Svi raspoloženi. Topla atmosfera. Arso se svinjski držao. Opirao se po pitanju ocjene bugarske vojske i Đide. Mučna i neprijatna situacija."HDA, DH, 58403/1411
Hebrang je u aprilu 1945, s razlogom, otvoreno negodovao zbog neprimjerenog kursa zamjene kuna za dinar. Hebrang govori: U novembru 1946. Hebrang je još uvijek na "partijskoj liniji" te govori građanima Zagreba uoči Dana Republike:
1948.
Zahlađenjem odnosa sa Sovjetskim Savezom Hebrang je postao Staljinov kandidat za preuzimanje vodstva u KPJ od Tita.Banac, Ivo. Sa Staljinom protiv Tita, Profil, Zagreb Međutim, u aprilu 1948. je, zajedno sa Sretenom Žujovićem, osumnjičen da održava tajne kontakte sa sovjetskom ambasadom, odnosno da je staljinist. U maju je isključen iz KPJ i uhapšen pod optužbom da je sarađivao s ustašama i Gestapom u zarobljeništvu te "sabotirao" privrednu politiku FNRJ; i Rusi su za to navodno znali, ali ga nisu izdali nego ucjenili da bude njihov agent. Povodom hapšenja sovjetski ambasador je protestirao i tražio da njihovi predstavnici budu prisutni prilikom ispitivanja, ali su zahtjevi odbijeni. Hebrang nije priznao krivicu niti se odrekao Informbiroa te je završio u zatvoru gdje je navodno ubijen, a vlasti su smrt prikazale kao samoubistvo (u službenom izvještaju je navedeno da je nađen obješen o radijator u zatvoru Glavnjači, dok svjedoci i dokumenti govore da je u tom zatvoru grijanje bilo samo na kruto gorivo, dakle radijatora i pripadajućih cijevi nije bilo).Branko Hebrang, Zapleteni u mrežu falsifikata // Vjesnik, utorak, 24. februara 2004., str. 17., Žujović je 1952. oslobođen i priklonio se Titu dok u vezi Hebrangovog slučaja postoje mnoge nejasnoće.
Rehabilitacija