Peter O'Toole bio je irski pozorišni i filmski glumac. Stekao je slavu ulogom T. E. Lawrencea u filmu Lawrence od Arabije iz 1962. i onda je nastavio putem jako cijenjenog filmskog i pozorišnog glumca. Bio je nominiran za osam Oscara i drži rekord kao glumac koji je imao najviše nominacija, a da nije uspio osvojiti nijedan. Osvojio je četiri Zlatna globusa, jednu BAFTA-u, jednog Emmyja, ali je dobio počasni Oscar 2003. za doprinos filmskoj umjetnosti. Zvanično se oprostio od glume 10. jula 2012.http://movies.amctv.com/person/en/peter_otoole O'Toole Rane godine Oko mjesta njegovog rođenja ima dosta nagađanja. Jedni tvrde da je se rodio u Connemari, okrug Galway u Irskoj, drugi opet tvrde da se rodio u Leedsu, okrug West Riding u Yorkshireu, Engleska, gdje je ustvari odrastao. O'Toole sam nije siguran za svoje mjesto rođenja i datum, bilježeći u svojoj autobiografiji da, dok prihvata 2. august kao datum svog rođenja, on posjeduje rodni list iz obje zemlje, s irskim koji bilježi juni 1932. kao datum rođenja. O'Toole je sin Constance Jane Eliot (rođene Ferguson), medicinska sestra porijeklom iz Škotske, i Patricka Josepha O'Toolea, irskog metalskog radnika, fudbalskog igrača, i radnika na konjičkim kladionicama. Sve do dobi od 5 godina, O'Toole tvrdi da uopšte ne zna gdje je porodica živjela. Patrick, Constance, Peter i njegova sestra Patricia završili su u Leedsu. Tu pohađa osnovnu školu St Anne's Infants' School a majka mu pomaže da brzo savlada čitanje i pisanje.
Zbog očeve strasti za kockom porodica O'Toole je živjela u siromaštini. Zbog zračnih napada tokom Drugog sjvetskog rata, Peter je morao da bježi na selo, gdje je svirao klavir i upoznao se sa seoskim životom. Bio je očevidac ratnih strahota. Sa 16 godina, napušta školu i počinje da zarađuje svoj novac, O'Toole uspijeva da dobije posao fotografa za novine Yorkshire Evening News. Njegove jezičke sposobnosti, omogućuju mu da postane svestran, radeći na sportskim rubrikama, sa karikaturistima, kao i na prodaji i štampanju lista. Sa 17 godina, Yorkshire Evening News, videći u O'Tooleu budućeg pisca, šalje ga na koledž da studira Englesku literaturu. Međutim njegovo visoko obrazovanje je prekinuto pozivom u mornaricu. Jako je volio mornaricu i, kao uvijek radoznao i pustolov, volio je biti na moru, i mrzio je kada se morao vratiti na kopno. Nakon dvije godine provedene u mornarici, O'Toole se vraća svom poslu u Yorkshire Evening News. Ali sve se promijenilo. Godine u pozorištu O'Toole počinje posjećivati umjetničku galeriju u Leedsu, gdje su slikari i skulptori u društvu s pjesnicima i glumcima, slavili kreativnost. O'Toole počinje pisati pjesme i pozorišne komade. Lokalno pozorište nudi mu da zamijeni glumca koji se naglo razbolio uoči same predstave po romanu Turgenjeva Očevi i sinovi. Pozorište uskoro postaje njegova strast. Zatim napušta Yorkshire Evening News i bavi se raznim poslovima, da bi po noći učio glumu. Godine 1953. kao 21-godišnjak O'Toole stiže u London. On odlazi da se upiše na čuvenu Kraljevsku akademiju dramskih umjetnosti (RADA) i tu upoznaje direktora škole, sir Kennetha Barnesa. Iako je već bio zakasnio na upis, Barnes mu omogućava da se pojavi na svojoj prvoj audiciji. O'Toole recitira dijelove iz Pigmaliona i Hamleta. Bio je sav sretan kad mu je RADA ponudila drugu audiciju. No tada mu stiže pismo od mornarice kojim mu se naređuje da se pojavi na dokovima Portsmoutha u roku dva mjeseca, što on prima s nelagodom. Kao rezervista, nije imao drugog izbora. Pribojavao se da bi možda mogao biti poslat u Korejski rat. Nakon što je proveo vrijeme u vodama oko Islanda, vraća se na kopno gdje ga čeka radosna vijest - RADA mu je dodijelila školarinu za dvije godine.
U jesen 1953. O'Toole započinje studije i u roku od 2 godine upoznaje studente kao što su Albert Finney, Richard Briers, Alan Bates, Judy Parfitt, Bryan Pringle i Ronald Fraser (Glenda Jackson se upisuje samo godinu nakon što je on otišao). O'Tooleovi profesori bili su legende kao što su Sybil Thorndike i Ernest Milton.
Van škole O'Toole se divi tada 28-godišnjem Richardu Burtonu, koji je tada napravio veliki uspjeh sa filmom Ogrtač. Zatim prati i ostale Burtonove uspjehe: Hamlet sa Claire Bloom, Dvanaesta noć i The Tempest. Osim ovoga pratio je Dorothy Tutin i Erica Portera u Greeneovoj The Living Room, Trevora Howarda u The Devil's General, Kralj i ja s Herbertom Lomom i Valerie Hobson, Peggy Ashcroft i Michael Redgrave u Antoniju i Kleopatri, Laurencea Oliviera i Vivien Leigh u Uspavanom princu i u Danu pokraj mora sa Johnom Gielgudom i Ralphom Richardsonom.
U ljeto 1955. O'Toole počinje saradnju s bristolskom kompanijom Old Vic, gdje će ostati naredne 3 godine i ostvariti preko 70 uloga. Bilo je to jako naporno za njega i u predstavi The Matchmaker, u kojoj je glumio taksista, hvatala bi ga muka tako da je znao povratiti prije dizanja zavjese.
Kao talentirani student RADA-e O'Toole brzo napreduje i 1956. pojavljuje se kao Cornwall u Kralju Learu, zatim kao Bullock u The Recruiting Officer, Lodovico u Othellu, i njegov prvi londonski profesionalni nastup kao Peter Shirley u predstavi G. B. Shawa Major Barbara. Pored ovih, pojavljivao se kao Corvino u Volponeu, Parsnip u Uspavanoj ljepotici, zatim kao Jaggers u Velikim očekivanjima (u režiji Aleca Guinessa), zatim kao anđeo u Sodomi i Gomori.
Filmska karijera Dok su ostali bili pod utjecajem Brandovih filmova Tramvaj zvan čežnja i Na dokovima New Yorka, O'Toole je bio oduševljen Brandovom ulogom Marka Antonija u Juliju Cezaru. Prvi film u kojem se pojavljuje bio je Dan kad su opljačkali Banku Engleske u kojem glumi stražara u banci i pokušava da spriječi pljačku. Zatim slijedi uloga u filmu Kidnapovani, gdje glumi vojnika koji skriva Petera Fincha i Jamesa MacArthura od potjere. Sljedeći film je bio mnogo značajniji, The Savage Innocents, u režiji Nicholasa Raya (tek što je snimio Buntovnika bez razloga) u glavnoj ulozi je bio Anthony Quinn, koji tek što je osvojio Oskara za Lust For Life. Savjetuje mu se da malo uspori pošto je imao stomačni ulcer i uskoro završava u bolnici. Ali nema odmora za njega. Lawrence od Arabije David Lean je u potrazi za glumcem u njegovom sljedećem epskom filmu pošto je Albert Finney odbio ulogu; ali primjećuje O'Toolea u ulozi Dan kad su opljačkali Banku Engleske i vjeruje da je pronašao pravog glumca za svoj film. O'Toole prihvata ponudu i na putu je ka blistavoj filmskoj karijeri, napuštajući RSC pridružuje se Leanu (Christopher Plummer i Ian Holm popunjavaju njegovo upražnjeno mjesto u teatru). O'Toole odlazi u Bristol da se oprosti od svojih prijatelja prije nego što snimanje počne. Rane 1961, odlazi za Akabu gdje se stapa sa arapskom kulturom, prekrivajući zidove svog stana arapskim pisanjima, uči da jaše kamilu, čak je živio sa Beduinima koji su putovali kroz pustinju. Upoznaje se sa Kraljem Husseinom (koji upoznaje telefonsku sekretaricu ekipe i ona kasnije postaje Kraljica Jordana). Druži se sa Omarom Sharifom (O'Tooleu poznat pod nadimkom Kairo Fred) i sa svojim bivšim rivalom Anthonyjem Quinnom. U toku od sljedeće dvije godine, snimanje se odvijalo na lokacijama Španije i Maroka, da bi se napokon završilo u jesen 1962. Lawrence od Arabije je bio trijumf, za koji je bio nominiran za Oscara, ali uprkos porazu od Gregoryja Pecka u filmu Ubiti pticu rugalicu, počinje serija britanskih uspjeha u Hollywoodu: Rex Harrsion i O'Tooleovi prijatelji Richard Harris i Albert Finney nominirani su za Oskara 1963, zatim Harrison, Richard Burton, Peter Sellers i O'Toole opet 1964. Nastavak filmske i pozorišne karijere O'Toole se pridružuje Burtonu u filmskoj verziji Becketa, i obojica su bili nominirani za Oskara (O'Toole osvaja Zlatnog globusa), kao i John Gielgud. O'Toole odlazi u Kambodžu da snimi Conradovog Lorda Jima, ali snimanje je bilo prekinuto zbog oružane pobune u zemlji, i O'Toole i njegova supruga Phillips moraju se kriti u toaletu i onda trčati na posljednji mali avion za Hong Kong. Posjećuje Japan gdje upoznaje Kurosawu i Toshira Mifunea dok su snimali Crvenu bradu. U sljedećih nekoliko godina on će većinom snimati u Parizu. Prvo dolazi Šta ima novo, mačkice?, u režiji Woodyja Allena. O'Toole glumi urednika modnog magazina koji vjeri Romy Schneider ali istovremeno ima veze sa raznim drugim ženama. U filmu The Sandpiper pojavljuje se samo sa glasom, gdje glumi njegov prijatelj Richard Burton, zatim snima Kako ukrasti milion, također s radnjom u Parizu, u kojem O'Toole glumi "otmjenog provalnika". Iste godine 1966, O'Toole se pojavljuje u John Hustonovoj obradi biblijskih tema, gdje glumi sa svojim prijateljem Richardom Harrisom, te u filmu Abraham Georgea C Scotta također baziran na Bibliji. Interesantno je da se ponovo ujedinjava sa Omarom Sharifom u filmu Noć generala. Dok je snimao filmove vodio je paralelnu karijeru i u teatru. Od kraja 1965. pa sve do 1966 pojavio se u komadu Ride A Cock Horse, sa Wendy Craig, Barbarom Jefford i Yvonne Mitchell, te u komadu Juno And The Paycock, i komad G.B.Shawa Man And Superman u dublinskoj Gaiety. Ponovo se vraća na film, i 1967. pojavljuje se sa Peterom Sellersom, Woodyjem Allenom, Ursulom Andress i Johnom Hustonom u verziji agenta Bonda Casino Royale, gdje se pojavljuju i Orson Welles, Deborah Kerr i David Niven, kao i mlada Jacqueline Bisset. Godina 1968. donosi mu još jedan filmski uspjeh, Zima jednog lava, gdje glumi Henryja II kao starca iz 1183. Katherine Hepburn osvaja Oskara za svoju ulogu u filmu dok O'Toole dobija već treću nominaciju (uz svog prijatelja iz RADA-e Alana Batesa za The Fixer). Povremeno se vraćao u teatar da bi glumio u Čekajući Godota u dublinskom Abbey Theatre, zatim se vraća na film sa ulogom u muzičkoj adaptaciji u Zbogom Mr Chips. O'Toole je imao ulogu učitelja koji izlazi iz svoje ljubavne i životne ljušture, čak pjevajući nekoliko pjesama. Za ovaj film on dobija četvrtu po redu nomnaciju za Oskara.
Eru sedamdesetih započinje sa kontroverznim Country Dance, u režiji J Lee Thompsona, koji se ranije proslavio sa Rtom straha i Topovima s Navarone. Zatim slijedi Murphyjev rat, po scenariju Sterlinga Silliphanta, sa radnjom na samom kraju Drugog svjetskog rata, a O'Toole je u ulozi jedinog preživjelog iz podmornice koja je bila napadnuta kod Venecuele. Bazirano po djelu Dylana Thomasa glumi u filmu Under Milk Wood, gdje mu se pridružuju prijatelji Richard Burton i Elizabeth Taylor. Sada je u ulozi slijepog kapetana Toma Cata. Sljedeći film je Vladajuća klasa, za koji je dobio još jednu nominaciju za Oskara. U produkciji United Artistsa, prihvata ulogu za mjuzikl Čovjek iz La Manche, baziranom na romanu Don Quijote. Pošto je se već ranije okušao u pjevanju u Zbogom, g. Chips za Don Quixotea je bio nominiran za Zlatni globus.
U periodu 1973–1974. O'Toole pauzira sa snimanjem filmova i vraća se u u bristolski teatar Old Vic, glumeći sa Penelope Wilton u Ujka Vanji i Plunder, a zatim kao Kralj Magnus u The Apple Cart. Ponovo se vraća na film i pojavljuje se u Rosebud koji se snima u osam različitih zemalja. U Parizu, u ljeto 1974. razbolijeva se tako da je režiser Otto Preminger bio prisiljen da prekine snimanje i prebaci ga u Američku bolnicu. Ali on je neumoran, čim se oporavio završio je snimanje Rosebuda i odlazi za Meksiko da snima film Man Friday sa Richardom Roundtreejem. Po povratku u Englesku, početkom 1975. ponovo se razbolijeva i odvezen je u bolnicu Royal Free, gdje zapada u komu. Dok je njegova supruga Sian Phillips već pripremala smrtni oglas za novine, uvjerena da neće preživjeti, O'Toole se vraća iz kome i sam skida sve aparate prikačene na njega i traži da normalno jede. Prvo odlazi u svoju vilu Hampstead da obiđe svoj podrum pića da bude siguran da je sve na broju, a onda putuje za Italiju u jedan zabačeni hotel kod Positana. Tamo se postepeno oporavlja i počinje hodati bez bolova.