Ratno vazduhoplovstvo i protivvazdušna odbrana Jugoslavenske narodne armije

Ratno vazduhoplovstvo i protivazdušna odbrana (skr.: RV i PVO), bilo je jedan od tri vida Jugoslavenske narodne armije, namijenjeno za zaštitu i prevlast u zračnom prostoru, kao i za podršku kopnenim i ukupnim oružanim snagama SFRJ. Formalno je osnovana 21. maja 1942. godine, tokom Narodnooslobodilačke borbe, a sa raspadom SFR Jugoslavije, nestalo je u izvornom obliku i transformiralo se u nova ratna zrakoplovstva, 1992. godine, po novostvorenim državama.

U periodu 1945-92. godine, Ratno zrakoplovstvo i protivzračna odbrana (RV i PVO) razvijali su se u skladu sa konceptom razvoja JNA, u duhu savremene zrakoplove naučne misli i tehnološkog razvoja u svijetu. Istovremeno, razvijani su i usavršavani vlastiti kadar, visoko školstvo i doktrina primjene RV PVO u savremenim uvjetima. Oslonac na vlastite snage je bio prioritet, te su realizirani rezultati u razvoju snažnog RV PVO, s jakom vlastitom tehnološkom bazom, o čemu svjedoči i izvoz oko 200 primjeraka vojnih aviona iz vlastitog razvoja i proizvodnje.

Tokom Drugog svjetskog rata, glavni zadatak RV bio je borba protiv okupatora i njihovih saradnika, za oslobođenje zemlje i za uspostavljanje društvenog poretka, projektiranog od Komunističke partije Jugoslavije. Neposredno po završetku rata, zadaci su se sveli na očuvanje uspostavljenog poretka i zaštitu od inozemne intervencije.Razvoj oružanih snaga SFRJ, 1945-1985, Ratno zrakoplovstvo i protivzračna odbrana, Predgovor, grupa autora, stranice 5, 27, 28, i 46 Beograd, 1989.

Osnivanje i etapni razvoj Osnivanje i razvoj tokom rata

Jugoslavenska narodna armija, je nastala u Narodnooslobodilačkoj borbi, protiv okupatora. Isto je tako i njen dio, Ratno zrakoplovstvo i protivzračna odbrana, stvorena tokom tog rata i to 21. maja 1942. godine, sa prebjegom dva aviona iz NDH na slobodnu teritoriju, koju su kontrolirali partizani, u Bosanskoj krajini. U tom početnom razdoblju zvalo se "Jugoslavensko ratno zrakoplovstvo", sve do formiranja posebnih jedinica za protivzračnu odbranu (PVO) i njihove integracije u jedinstven vid Ratnog zrakoplovstva i protivzračne odbrane (RV i PVO), 1959. godine.

Prva etapa stvaranja ratnog zrakoplovstva, otpočela je s organiziranjem ilegalnog rada u zrakoplovstvu NDH i odlukom Franje Kluza i mehaničara, strijelca Milutina Jazbeca da prebjegnu s avionom na partizansku slobodnu teritoriju. Suglasnost je dao i vodio koordinaciju svih tih akcija sekretar Oblasnog komiteta za Bosansku krajinu Đuro Pucar. U međuvremenu je Milutin Jazbec bio prebačen sa Kluzovog aviona na Čajavecov, koji je bio isto simpatizer i ilegalac partizanskog pokreta. Kada je saznao za namjeru i aktivnost ove dvojice, zajedno su kordinirali akciju i sva trojica su prebjegla s dva zrakoplova na slobodnu teritoriju. Zajedno su to izveli, da ne bi došlo do provale, a i iz istih sigurnosnih razloga nisu bili ranije povezani i nisu znali za međusobne aktivnosti. Na aerodromu Urije kod Prijedora, prvo je sletio Kluz svojim Potezom 25, a zatim Čajavec i Jazbec avionom Breguet 19, 21. maja 1942. godine. Ranije je bila pripremljena rezervna, improvizirana uzletno-sletna staza, kod sela Međuvođe, ali nije korištena za slijetanje pri ovom prebjegu.

Nakon uspješnog preleta, ova dva aviona s dvojicom pilota i mehaničarem, prvi zadatak je bila zaštita zrakoplova od napada i uništenja iz zraka. Zapovjednik operativnog stožera za Bosansku krajinu Kosta Nađ je naredio pilotu Kluzu i njemu dodijeljenom mehaničaru Ivici Mitrešiću da prelete s avionom Potez 25 na improvizirani aerodrom u selu Međuvođe i avion sakriju ispod drveća, a Kluzov Potez 25 da se sakrije u blizini aerodroma Urije. Prethodno su napravljene makete, ova dva zrakoplova od drveta, koje su postavljene na rub uzletišta aerodroma Urije, radi obmane neprijatelja .

Također su poduzete akcije za osiguranje goriva, streljiva i avionskih bombi. Na jedan od aviona, koji je preletio bez mitraljeza, ugrađen je tzv. "šarac", koji se koristio u pješadiji. Bombe su priručno izrađivane od vodovodnih cijevi promjera 100 mm, punjene sa zarobljenim eksplozivom. Bombu je projektovao inženjer Mile Ljubičić, a izrađivane su u radionici rudnika Ljubija. Štampani su prvi leci za poziv pripadnika oružanih snaga NDH na prelazak na stranu partizana. Prvo borbeno djelovanje partizanske avijacije je bilo po ustaškom odredu Crna legija, koja je prodrla na slobodnu teritoriju iz pravca Bosanske Dubice, 4. juna 1942. godine. Efekt je bio veći pošto je Kluz zadržao oznake NDH, na svome avionu, tako da su ustaše mislile da je njihov, sve dok ih nisu zasule bombe i mitraljeski rafali .

Historijski događaji, vezani za stvaranje i jačanje ratnog zrakoplovstva u Narodnooslobodilačkoj borbi, su: Vrhovni štab formira prvo zrakoplovno odjeljenje 16. septembra 1943. godine; Sa posebnom naredbom, Vrhovni štab također formira Prvu zrakoplovnu bazu, 14. oktobra 1943. godine, s definiranim zadacima. Osnovni zadatak je bio okupljanje i organiziranje kadrovske baze i pripreme infrastrukture za prihvat zrakoplovne tehnike iz pomoći od saveznika . Preko radio-stanice "Slobodna Jugoslavija", oktobra 1943. godine, pozvani su svi rodoljubi zrakoplovci, iz zemlje i inozemstva, da se priključe zrakoplovstvu Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije; Na Drugom zasjedanju AVNOJ-a, 29. novembra 1943. godine, Tito je priopćio da je Vrhovni štab tražio od saveznika isporuku naoružanja, u okviru čega i borbene avione. Na Teheranskoj konferenciji saveznika, decembra 1943. godine, donesena je odluka o vojnoj pomoći jugoslavenskim partizanima, gdje se podrazumijevala i zrakoplovna tehnika . Sa Jugoslavensko-britanskim protokolom, 12. marta 1944. godine, utvrđuje se formiranje borbene avijacije Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije, na tlu Afrike. Formirana je Prva zrakoplovna eskadrila, naoružana sa Spitfire, 1. maja 1944. godine i Druga zrakoplovna eskadrila, naoružana s Hurricane. Obje eskadrile, ubrzo su se poslije formiranja prebazirale u Italiju, zatim na aerodrom Kane na Visu, pa zatim na Aerodrom Prkos i Škabrnje. Sve do kraja rata, ove dvije eskadrile su uspješno sadejstvovali sa jedinicama Jugoslavenske narodne armije, u završnim operacijama oslobođenja zemlje . 380p360p Spitfire 352. skvadrona RAF-a na aerodromu Cannae u Italiji, 1944. godine. Hurricane RV NOVJ, izložen kao eksponat u muzeju zrakoplovstva

U drugoj polovini 1944. godine, iz sastava ovih eskadrila izdvaja se zrakoplovno odjel, koje na Visu stalno dežura u namjeni protivzračne odbrane otoka. Iste godine i na drugim lokacijama organizirana je protuzračna odbrana, sa zarobljenim namjenskim protivavionskim mitraljezima i topovima . Vrhovni štab, formirao je pri svima stožerima većih jedinica, referente za prihvat vojne pomoći saveznika, evakuaciju ranjenika i sadejstvo avijacije sa jedinicama Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije, 8. septembra 1944. godine . Tokom septembra 1944. godine, Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije zauzima zračna Zalužine, zarobljava 11 aviona (5 ispravnih). Od zarobljenih i preletelih aviona i od dobrovoljaca iz Petog korpusa i prebeglih zrakoplovaca iz NDH, formira se Prva partizanska eskadrila s aerodromskom bazom, koja je sadejstvovala s aerodroma Bugojno u oslobađanju Banje Luke . Formira se i eskadrila za vezu Vrhovnog štaba Narodnooslobodilačke vojske, od 4 aviona Polikarpov Po-2, dobivena od SSSR - a i od šest prebeglih iz NDH. Eskadrila je preletjela, u novembru 1944. godine, u Zemun i uključena je u transportnu avijaciju. Odlukom Vrhovnog stožera Narodnooslobodilačke vojske povučeni su naši zrakoplovci iz sastava RAF-a, koji su zajedno s pripadnicima Omladinskog bataljona i dijelom sastava prve zrakoplovne baze, poslati na školovanje u SSSR. Od te skupine zrakoplovaca je formiran 554-ti jurišni zrakoplovni puk, u Groznom, 3. marta 1945. godine i 254-ti lovački puk, u Krasnodaru, 1. maj a 1945. godine. Oba puka prelijeću u Jugoslaviju, 17. maja 1945. godine. Jurišni na aerodrom u Somboru, a lovački uZemun. Po preletu su dobili jugoslavenske formacije, Prvi jurišni puk i Prvi lovački puk. Tito 21. septembra 1944. godine, u Moskvi, zaključuje sporazum o sovjetskom naoružavanju dviju zrakoplovnih divizija i školovanju zrakoplovnog kadra, u SSSR-u. Na temelju toga sporazuma, formirana je "Grupa Vitruk", s jednom zrakoplovnom lovačkom i jednom jurišnom divizijom i šest zrakoplovnih bataljona, iz sastava 17-te zrakoplovne armije, koja je sadejstvovala sa Crvenom armijom i sa Narodnooslobodilačkom vojskom, na tlu Jugoslavije. Ova zrakoplovna grupacija se transformirala, s jugoslavenskom popunom ljudstva, u razdoblju od novembra 1944. do marta 1945. godine, u divizije JRV, sa sastavom od 11-te lovačke zrakoplovne divizije, koju su sačinjavali 111-ti, 112-ti i 113-ti lovački zrakoplovni puke 42-ge jurišne zrakoplovne divizije, koju su sačinjavali 421-ti, 422-ti i 423-ći jurišni zrakoplovni puk i 9-te zrakoplovne oblasne komande, sa šest aerodromskih bataljona i štabova Grupe zrakoplovnih divizija. Divizije su bile popunjene sa ratnim, trofejnim avionima. Lovačka divizija sa poznatim sovjetskim lovcima Jak -3 i Jak -9. a jurišna prevashodno sa Iljušin Il-2. Formirana je podoficirska zrakoplovna škola u Novom Sadu, 3. februara 1945. godine i pilotska škola u Zemuniku, kod Zadra, 14. marta 1945. godine. To je bio temelj razvoja školstva u RV i PVO. Padobranski bataljon, formiran je 15. oktobra 1944. godine od dobrovoljaca boraca Narodnooslobodilačke vojske. Bataljon je imao četiri čete, svaka po tri voda, s ukupno 160 padobranaca . Naredbom Vrhovnog zapovjednika Narodnooslobodilačke vojske, formiran je Štab RV u Zemunu, 29. oktobra 1944. godine (na slici dolje je kopija naredbe) . Po oslobođenju Zemuna, novembra 1944. godine, formirane su radionice i obnova tvornice aviona Ikarus, u funkciji popravka i remonta zrakoplova i druge zrakoplovne tehnike.Čuvari našega neba, Partizanska avijacija, Vojnoizdavački zavod, Beograd 1977.

centar|550p

Poslijeratni period razvoja Neposredno po završetku rata, zadaci RV, bili su slični kao za cijelu JNA: Smještaj ljudstva i stvaranje najnužnijih uvjeta za rad, obuku po jedinicama i komandama, kao i popravak razrušene i oštećene infrastrukture. Organizacijsko i ustrojbeno sređivanje stanja u RV, na temelju raspoloživih kadrova, njihov raspored po vrstama avijacije, pozadine, naredbi, škola i zrakoplovne industrije. Ustrojavanje zrakoplovnih propisa, pravilnika i procesa održavanja i remonta zrakoplovne tehnike i obezbjeđenja rezervnih dijelova. Stvaranje školskog sistema za pilote i sve zrakoplovne službe, posebno za zrakoplovnotehničku.

Pored stalnog stručnog usavršavanja i povećavanja razine obučenosti cijelog sastava RV, vršena je i njegova organizacijska i strukturalna dogradnja, sagledavajući perspektivu i strategijsku ulogu ovoga vida oružanih snaga zemlje, u sklopu njenog geopolitičkog položaja u svijetu. Formirani su: Vazduhoplovnoopitni centar, 10. augusta 1945. godine . Vazduhoplovnovojno učilište, 12 septembra 1945. godine, za školovanje pilota i izviđača. Vazduhoplovnomedicinski institut, 11. novembra 1945. godine. Vazduhoplovnotehnički institut, 10. augusta 1946. godine . Vazduhoplovnotehnička akademija 15. oktobra 1947. godine i drugo.

Ratno vazduhoplovstvo i protivvazdušna odbrana Jugoslavenske narodne armije

Źródło i licencja