Šatrovački govor (često nazivan šatrovački jezik) je žargon u bosanskom, srpskom i hrvatskom jeziku. Rasprostranjenost šatrovačkog u regionima primjene srpsko-hrvatskog-bosanskog jezičkog prostora je neravnomjerna. Najviše se koristi u većim urbanim središtima: Sarajevu, Beogradu i Zagrebu. Šatrovačkog gotovo da nema u Hrvatskom Zagorju i Crnoj Gori. Široko je rasprostranjen i u svakodnevnoj upotrebi u neformalnom govoru, pogotovu među mlađim ljudima.
Svaka generacija ima „svoj“ šatrovački jezik. Nove riječi u šatrovačkom se stvaraju permutovanjem slogova. Na primjer, riječ nemoj postaje mojne. Nova riječ ima isto značenje kao i originalna. Neke riječi se češće koriste u šatrovačkoj verziji od drugih, ali ne postoji pravilo.
Šatrovački govor je veoma korišten u zatvorskim zajednicama gdje je potrebno da se razmjenjuju informacije koje se teško mogu razumjeti od strane formalnog zatvorskog sistema. U tom slučaju obično se dodaje još jedan slog između permutovanih slogova koji otežavaju prepoznavanje konkretne riječi - poruke.
Slične jezičke igre postoje i u verlanu (francuski) i vesranu (argentinski španski).
Primjeri Rajvosa - Sarajevo kežva - žvake mojne - nemoj tebra - brate ganci - cigan ljakse - seljak zipa - pazi tenkre - kreten vugla - glava vutra - trava (droga) vopi - pivo vozdra - zdravo konza - zakon vuspra - sprava limte mo - molim te živa - važi (ne misli se na hemijski element Hg) stipu - pusti šta mai - šta ima
Kategorija:Jezik Kategorija:Žargon Kategorija:Bosanski jezik Kategorija:Jezičke igre