John Marcellus Huston bio je američki filmski režiser, scenarist i glumac. Pisao je scenarije za većinu od ukupno 37 igranih filmova koje je režirao, a mnogi se i danas smatraju klasicima: Malteški soko (1941), Blago Sierra Madre (1948), Otok Largo (1948), Džungla na asfaltu (1950), Afrička kraljica (1951), Moulin Rouge, Neprilagođeni i Čovjek koji bi da bude kralj. Tokom svoje 46-godišnje karijere imao je 15 nominacija za Oscara, osvojivši ga dvaput, a režirao je i filmove u kojima se pojavljuju njegov otac Walter i kći Anjelica, koji su također osvojili Oscara u različitim filmovima.
Većina Hustonovih filmova bili su adaptacije značajnih romana, koji često prikazuju "herojsku potragu," kao što su Moby Dick, ili Crvena medalja za hrabrost. U mnogim njegovim filmovima, različite grupe ljudi, dok se bore za zajednički cilj, postaju osuđeni na propast, formiraju "destruktivno savezništvo", dajući filmovima dramatičnu i vizualnu napetost. Mnogi od njegovih filmova uključuju teme kao što su religija, smisao, istina, sloboda, psihologija, kolonijalizam i rat.
Prije nego što je postao holivudski filmski stvaralac, bio je amaterski bokser, novinar, pisac kratkih priča, slikar portretist u Parizu, konjički jahač u Meksiku, kao i autor dokumentarnih filmova za vrijeme Drugog svjetskog rata. U Hollywoodskoj filmskoj industriji Huston je često nazivan "titanom", "buntovnikom" i "renesansnim čovjekom". Autor Ian Freer ga opisuje kao "Ernest Hemingway kina", filmaš koji se "nikada nije bojao da se suočava sa rješavanjem teških problema." Freer, Ian. Moviemakers Quercus (2009) str. 70–71
Rane godine John Huston je bio jedino dijete Rhea-e (rođene Gore) i Waltera Hustona rođenog kanađanina, čije je originalno ime bilo Walter Houghston. Johnov otac, koji je bio škotsko-irskog porijekla, bio je također glumac, u početku u vodvilju, a kasnije i u filmovima.Rhea Gore Huston; findagrave.com Jednom se bio odrekao glumačke karijere da bi našao stalno zaposlenje kao građevinski inženjer, iako se u roku od nekoliko godina vratio na scenu. On će kasnije postati veoma uspješan na Broadwayu, a potom i u filmovima.
Hustonovi roditelji su se razveli 1913, kada mu je bilo 6 godina, pa je zbog toga veliki dio svog djetinjstva proveo u internatima. Tokom ljetnih odmora, on je putovao sa svakim od svojih roditelja odvojeno; sa svojim ocem po vodviljskim turnejama, i sa svojom majkom po konjičkim utrkama ili drugim sportskim događajima. Mladi Huston je u velikoj mjeri učio od svog oca dok je glumio na sceni, što ga je kasnije uvuklo u svijet glume.Flint, Peter. "John Huston, Film Director, Writer and Actor, Dies at 81" New York Times, August 29, 1987 Neki kritičari, kao što je Lawrence Grobel, pretpostavili su da je njegov odnos prema majci možda bio uzrok raspada njegovih pet brakova, i zašto nijedna od njegovih veza nisu dugo trajale. Grobel je dalje napisao, "kada sam razgovarao sa nekim od njegovih žena koje su ga voljele, one su neminovno tvrdile da je njegova majka imala ključ za otključavanje njegove psihe." Grobel, Lawrence. The Art of the Interview: Lessons from a Master of the Craft, Random House (2004) Prema izjavi glumice Olivije de Havilland, "njegova majka je bila centralni lik. Uvijek sam imala osjećaj da sa Johnom upravljaju vještice. On je izgledao kao da ga progoni nešto destruktivno. Ako to nije bila njegova majka, to je onda bila njegova vizija majke."
Kao dijete često je bio bolestan i bio je tretiran zbog bolesti srca i bubrega. Oporavlja se nakon što je duže vremena preležao bolest u Arizoni, i preselio se sa svojom majkom u Los Angeles, gdje je pohađao srednju školu Lincoln Heights. Nakon dvije godine napušta srednju školu, sa željom da postane profesionalni bokser, i sa 15 godina je već bio najbolje rangirani amaterski bokser lahke kategorije u Kaliforniji. Svoju kratku boksersku karijeru završava nakon što je slomlio nos. Zatim je "uronio" u mnoštvo interesovanja, uključujući apstraktno slikarstvo, balet, englesku i francusku književnost, operu, i jahanje. Živeći u Los Angelesu postao je "opčinjen" sa tadašnjom filmskom industrijom i pokretnim slikama, ali samo kao posmatrač. Za Hustona, "Charlie Chaplin je bio božanstvo." Wakeman, John. (Ed.) World Film Directors, Vol. I, 1890–1945, New York, The H. W. Wilson Co. (1987) str. 485–493
Potom se vratio u New York da bi živio sa svojim ocem, koji je tada nastupao u Broadwayjskim produkcijama, a John je imao nekoliko manjih uloga.Goodwin, James; Morsberger, Robert E. (editor) American Screenwriters, Gale Research Co. (1984) str. 164–171 Sjeća se, dok je gledao probe svog oca, fascinirala ga je mehanike glume:
Nakon kratkog perioda pojavljivanja na sceni, i nakon oporavka od operacije, putovao je sam po Meksiku. Tokom dvije godine provedenih tamo, između ostalih avantura, dobio je poziciju jahača kao počasni član meksičke konjice. Po povratku u Los Angeles, oženio je Dorothy Harvey djevojku koju je poznavao još iz srednje škole. Njihov brak je trajao samo godinu dana.
Rana karijera kao pisac Tokom svog boravka u Meksiku, napisao je komad "Frankie i Johnny", na osnovu istoimene balade. Nakon uspješne prodaje, shvatio je da je pisanje privlačna karijera, pa se posvetio tome. Njegovo samopouzdanje je poraslo kada je H. L. Mencken, urednik popularnog časopisa, American Mercury, kupio dvije njegove priče, "Fool" i "Figure ratnika." U godinama koje slijede, njegove priče i članci pojavljuju se u časopisima: Esquire, Theatre Arts, i New York Times. Jedno vrijeme je također radio za časopis New York Graphics. Godine 1931, kada je imao 25 godina, preselio se u Los Angeles s nadom da piše za procvalu filmsku industriju, upravo u vrijeme kada nijemi film biva zaminjenjen sa zvučnim, i kada se javila potražnja za piscima. Osim toga, njegov otac se već ranije bio preselio u Los Angeles gdje je već imao uspjeha u brojnim filmovima.
Universal Studios ga angažira u odjelu za scenarij, gdje je počeo sa pisanjem dijaloga za veliki broj filmova iz 1932, uključujući Ubistva u ulici Morgue, Podijeljena kuća, i Red i zakon. U posljednja dva filma glumio je njegov otac, Walter Huston. Osim toga, film Podijeljenja kuća režirao je William Wyler, koji je Hustonu pružio prvi pravi "pogled iznutra" u procesu snimanja filmova u svim njihovim fazama. Wyler i Huston će kasnije postati bliski prijatelji i saradnici u velikom broju značajnih filmova.
Tokom svojih prvih godina kao pisac u Hollywoodu Huston je stekao reputaciju "strastvenog pijanice". Međutim, Huston opisuje te godine kao "niz nesretnih pustolovina i razočarenja". Njegova kratka karijera kao pisac u Hollywoodu završava se iznenada nakon što je automobilom kojeg je vozio udario i usmrtio mladu ženu pješaka. Bio je oslobođen krivice nalazom sudskog vještaka, ali incident ga je ostavio "traumatiziranim" pa se preselio u London i Pariz, gdje je živio kao "lutalica".
Nakon pet godina 1937, 31-godišnji Huston se vratio u Hollywood u namjeri da postane "ozbiljan pisac." On je također bio u braku sa Lesley Black. Prvo zaposlenje dobio je kao scenarist za Warner Brothers Studio, sa dugoročnim ciljem da režira svoje scenarije. Sljedeće četiri godine, bio je koautor scenarija za velike filmove kao što su: Jezebel, Nevjerovatni dr. Clitterhouse, Juarez, Dr. Ehrlich's Magic Bullet, i Narednik York. Bio je nominiran za Oscara za njegov scenarij za 'Ehrlicha' i 'Narednika Yorka. Huston bilježi da je 'Narednik York', kojeg je režirao Howard Hawks, "bio jedan od najboljih filmova za Howarda, a Gary Cooper je trijumfovao u ulozi mladog planinara." Huston, John. An Open Book, New York. Alfred A. Knopf (1980)
Huston je postao priznati i cijenjeni scenarist. Stekao je mogućnost da ubijedi Warnere da mu daju priliku da režira, pod uslovom da mu njegov scenarij također postane hit. Huston piše:
Sljedeći scenarij na kojem je radio bio je Visoka Sierra (1941), koji je režirao Raoul Walsh. Film je postao hit što je bila Hustonova želja. To je bio film o jednom odbjeglom gangsteru, što je bila prva glavna uloga Humphreya Bogarta i načinio je od njega filmsku zvijezdu. Warneri su se držali nagodbe, i dali su Hustonu slobodan izbor tema.
Scenarist i režiser Malteški soko (1941) Za svoj prvi zadatak kao režiser, Huston je izabrao detektivski triler Dashiella Hammetta Malteški soko (1941), film čije su dvije ranije verzije Warnera podbacile na kino blagajnama. Međutim, glavni u studiju Jack Warner odobrio je pristup Hustona Hammettovom romanu iz 1930, što je ujedno bilo ispunjenje njegovog obećanja Hustonu da izabere svoju prvu temu. Huston se držao toga da scenarij bude sličan romanu, zadržavajući većinu Hammettovih dijaloga, a režirao je radnju tako da ide svojim tokom, baš kao i pripovijedanje u knjizi. Ono što je bilo neobično u njegovim pripremama za svoj prvi posao režije, je da je unaprijed skicirao svaki snimak krupnog plana, uključujući i pozicije kamere, rasvjete i kompozicijskog omjera. Od velike koristi mu je bio odabir glumačke ekipe, dajući Humphreyju Bogartu glavnu ulogu. Bogart je bio zadovoljan sa dodijeljenom ulogom, pošto je volio da radi sa Hustonom. Osim toga, u sporednim ulogama uključene su i drugi poznati glumci: Mary Astor, Peter Lorre, Sydney Greenstreet (njegova prva filmska uloga), i njegov otac, Walter Huston. Film je, međutim, dobio samo mali budžet ranga B-filma, i imao je minimalni publicitet Warnera, jer su imali niska očekivanja. Čitav film je snimljen u periodu od osam sedmica za samo 300,000 dolara.
Nakon oduševljene reakcije javnosti i kritike, Warneri su bili iznenađeni. Kritičari su pozdravili film kao "klasični", i do danas se tvrdi od strane mnogih da je to "najbolja detektivska melodrama ikada snimljena." Kritičar Herald Tribunea Howard Barnes ocijenio je film "trijumfom". Huston je ponovo dobio nominaciju za Oscara za scenarij. Nakon ovog filma, on je od tada režirao sve svoje scenarije, osim jednog, Tri stranca (1946).
1942, režirao je još dva hita, U ovom našem životu (1942), u kojem glumi Bette Davis, i Preko Pacifika, još jedan triler u kojem glumi Humphrey Bogart.
Godine u Armiji i Drugi svjetski rat thumb|thumbtime=2:00|Bitka za San Pietro (1944) 1942 Huston je mobilisan od strane Američke armije da bi snimao filmove za Army Signal Corps. Dok je nosio uniformu sa činom kapetana, režirao je i producirao tri filma koje su neki kritičari ocijenili kao "jedne od najboljih snimljenih o Drugom svjetskom ratu: Izvještaj sa Aleuta (1943), o vojnicima koji se pripremaju za borbeni zadatak; Bitka kod San Pietra (1944), priča koja je bila cenzurisana od strane Armije, a koja govori o greškama američkih obavještajnih službi, što je dovelo do mnogih pogibija, i Neka bude svjetlo (film) (1945), o psihološkim poremećajima veterana, također cenzurisan 35 godina, sve do 1981. Dobio je unapređenje u čin majora i odlikovanje Legion of Merit za "hrabar rad u borbenim okolnostima." Uprkos svemu, svi njegovi filmovi koje je snimio za Armiju bili su "kontroverzni", cenzurisani, i nisu puštani za slobodno prikazivanje, jer su smatrani da bi "demoralizirali" vojnike i javnost. Mnogo godina kasnije, nakon preseljavanja u Irsku, njegova kćer, glumica Anjelica Huston, sjećala se da su "glavni filmovi koje su gledali bili ratni dokumentarci." Tracy, Tony; Flynn, Roddy. John Huston: Essays on a Restless Director, McFarland (2010)
Po povratku u Hollywood 1946. nakon što se rat završio, bio je ko-scenarist na filmu Stranac, ali mu taj rad nije bio zvanično priznat. Film je režirao i producirao Orson Welles, koji je ujedno i glumio nacističkog ratnog zločinca koji je uspio da se doseli u Novu Englesku pod lažnim imenom.
Blago Sierra Madre (1948)