Mogulsko carstvo (turski: Babür İmparatorluğu, farsi: مغل بادشاہ, moghul bādšāh) su u Indiji osnovali Moguli, porodična loza turkijskog porijekla. Termin Mogul ili Mugal ili Mughal je indoarijanski oblik za Mongole. Na vrhuncu svoje moći, 1526-1857, carstvo je zauzimalo oblasti koje su uključivale dijelove današnjeg Afganistana, Balučistana i većinu Indijskog potkontinenta. Carstvo je osnovao mongolski vođa Babur, 1526, koji je porazio Ibrahima Lodija, posljednjeg od delhijskih sultana.
Religija mini|desno|250p|Slika koja prikazuje unutrašnjost mogulske palate u Agri, Indija. Vladajući Moguli su bili muslimani, mada su mnogi od njihovih potčinjenih bili hindusi. Kad je Babur osnovao carstvo, on nije naglasak stavio na religiju, nego radije na mongolsko nasljedstvo. Pod Akbarom, dvor je ukinuo džizju, oporezivanje nemuslimana, i izbacio upotrebu lunarnog islamskog kalendara u korist solarnog kalendara koji je bio korisniji za poljoprivredu. Jedna od najneobičnijih vjerskih ideja koje je zaveo Akbar bila je ideja dīn-i-ilahī (دين إلهي), što bi se moglo prevesti kao "božanstvena vjera," eklektička mješavina hinduizma, islama i hrišćanstva. Bila je ovo zvanična religija mogulske države, sve do Akbarove smrti. No, ovome je stao na kraj Aurangzeb, koji je bio poznat po svojoj vjerskoj isključivosti.
Mogulski carevi Značajni mogulski carevi Car Početak vladavine Kraj vladavine Babur 1526 1530 Humajun 1530 1556 Akbar 1556 1605 Džahangir 1605 1627 Šah Džahan 1627 1658 Aurangzeb 1658 1707
Baburovo ustoličenje i vladavina Početkom 16. vijeka, pod vođstvom Zahirudina Mohamada Babura (Zahir ud-Din Muhamed), Moguli su — kao potomci mongolskih, turskih, persijskiih i afganskih upadnika u jugoistočnu Aziju — zauzeli Indiju. Babur (Tigar) (1483-1530) je bio praunuk Timur Lenka (poznatog i kao Timur Hromi), tursko-mongolskog osvajača. Babur je osnivač Mogulskog carstva u sjevernoj Indiji. On je naslijedio kneževstvo Fergana u centralnoj Aziji, sjeverno od pamirskih planina. Osvojio je Kabul u Afganistanu i 1504. osnovao kraljevstvo. Napadao je sjever Indije, a 1525. je izvršio potpunu invaziju na Indiju. Aprila 1526., sa slabijim snagama došao je do ključne pobjede kod Panipata (kod New Delhi) i time osvojio sjever Indije. Babur je bio tolerantan po pitanju religije svojih podanika. Volio je kulturu i umjetnost i pokazivao se kao mecena brojnim umjetnicima. Bio je opčinjen prirodom. Finansirao je izgradnju veličanstvenih vrtova.
Humajunova vladavina Nakon Baburove smrti, njegov sin Humajun (1530–1556) je naslijedio težak zadatak.
mini|desno|300p|Glavna vrata u mogulsku palatu, koju je prema predanju osvojio Akbar Veliki.
Akbarova vladavina
Vladavine Džahangira i Džahan Šaha
mini|200p|desno|Tadž Mahal je najčuveniji spomenik podignut za vrijeme mogulske vladavine
Aurangzebova vladavina i propast carstva mini|Veličina carstva u kasnim 1600-tim: Moguli su vladali cijelim potkontinentom osim njegovim najjužnijim dijelom.
Potomci Bahadur Šah I (Šah Alam I), r. 14. oktobra, 1643, u Burhanpuru, vladao od 1707-1712, u. u februaru 1712, u Lahoreu. Džahandar Šah, r. 1664, vladao od 1712-1713, u. 11. februara, 1713, u Delhiju. Furuhsijar (Furrukhsiyar), r. 1683, vladao od 1713-1719, u. 1719, u Delhiju. Rafi ul-Dardžat, vladao 1719, u. 1719, u Delhiju. Rafi ud-Daulat (Šah Džahan II), vladar 1719, u. 1719, u Delhiju. Nikusijar, vladar 1719, u. 1719, u Delhiju. Mohamed Ibrahim, vladar 1720, u. 1720, u Delhiju. Mohamed Šah, r. 1702, vladar od 1719-1720, 1720-1748, u. 26. aprila, 1748, u Delhiju. Ahmad Šah Bahadur, r. 1725, vladar od 1748-1754, u. januar 1775, u Delhiju. Alamgir II, r. 1699, vladao od 1754-1759, u. 1759. Šah Džahan III, vladar 1760? Šah Alam II, b. 1728, vladao od 1759-1806, u. 1806. Akbar Šah II, b. 1760, vladao od 1806-1837, u. 1837. Bahadur Šah II, također poznat kao Bahadur Šah Zafar, r. 1775 u Delhiju, vladao od 1837-1857, u. 1862 e izbjeglištvu u Rangunu, Burma.
Alternativna značenja riječi "Mogul"
U popularnom žargonu, naročito u novinama i na medijima, mogul također označava uspješnu poslovnu osobu ili magnata, koji je sam sagradio i stvorio ogromno bogatstvo i monopolsko carstvo. Ova upotreba se očito odnosi na veoma raskošno Mogulsko carstvo koje su sagradili Moguli, kraljevska loza u Indiji.
Naziv Riječ „Mughal“ (također se na engleskom piše „Mogul“ ili „Moghul“) je indo-perzijski oblik riječi „Mongol“. Međutim, rani sljedbenici Mughal dinastije bili su Čagataj Turci, a ne Mongoli.Hodgson, Marshall G. S. (2009).
Termin „Mughal“ primijenjen je na njih u Indiji zbog povezanosti s Mongolima i kako bi se razlikovali od afganistanske elite koja je vladala Delhi Sultanatom.
Na Zapadu se termin „Mughal“ koristio za cara, a zatim, po proširenju značenja, i za carstvo u cjelini.Fontana, Michela (2011)
Ovaj termin i dalje je predmet rasprave među indolozima. Prema mišljenju Marshall Hodgsona, dinastiju bi trebalo nazivati timuridskom / timurijskom ili indo-timuridskom.
Najbliže službenom nazivu carstva bio je „Hindustan“, što je zabilježeno u djelu Ain-i-Akbari.Vanina, Eugenia (2012)
Administrativni zapisi Mughalske dinastije također su carstvo nazivali „vlašću Hindustana“ (Wilāyat-i-Hindustān),Hardy, P. (1979).„zemljom Hinda“ (Bilād-i-Hind), te „Sultanatom al-Hinda“ (Salṭanat(i) al-Hindīyyah), što se može vidjeti na nadgrobnom natpisu cara Aurangzeba.
Također postoji endonimno (unutrašnje) imenovanje od cara Bahadur Shah Zafar, koji je koristio naziv „Zemlja Hinda“ (Hindostān) na hindustanskom jeziku.
Savremene kineske hronike također su carstvo nazivale „Hindustan“ (Héndūsītǎn).Mosca, Matthew (2013)
Naziv koji su Mughali koristili za svoju dinastiju bio je „Gurkani“ (Gūrkāniyān), što je upućivalo na njihovo porijeklo od turko-mongolskog osvajača Timura, koji je uzeo titulu „Gūrkān“ („zet“, odnosno „sin po tazbini“) nakon što se oženio princezom iz Chinggisid dinastije.Zahir ud-Din Mohammad (2002) Historija Babur i Humayun (1526. - 1556.) Baburov portret i mapa Indije iz 1525. prije uspostavljanja Mogulske uprave.Mogulsko Carstvo osnovao je Babur (vladao 1526–1530), srednjoazijski vladar koji je po očevoj strani poticao od turko-mongolskog osvajača Timura (osnivača Timuridskog Carstva), a po majčinoj strani od Džingis Kana. Po očevoj liniji, Babur je pripadao turkiziranom plemenu Barlas mongolskog porijekla.
Protjeran iz svojih nasljednih teritorija u Srednjoj Aziji, Babur se okrenuo Indiji kako bi ostvario svoje ambicije. Učvrstio je svoju vladavinu u Kabulu, a zatim je postepeno napredovao prema jugu u Indiju iz Afganistana kroz Hajberski prolaz.
Baburove snage porazile su Ibrahim Lodija, sultana Delhi Sultanata, u Prvoj Bitci kod Panipata 1526. godine. Zahvaljujući upotrebi vatrenog oružja i topova, uspio je razbiti Ibrahimove vojske uprkos brojčanoj nadmoći protivnika, proširivši svoju vlast do srednjeg dijela indo-gangske ravnice. Nakon bitke, centar mogulske moći premješten je u Agru.
U odlučujućoj Bitci kod Khanwe, vođenoj blizu Agre godinu dana kasnije, Timuridske snage Babura porazile su udružene rajputske vojske Rana Sanga iz Mewara, pri čemu je njegova konjica koristila tradicionalne taktičke manevre napada s bokova.
Opsesija ratovima i vojnim pohodima, međutim, nije dopuštala novom caru da konsoliduje dobitke koje je postigao u Indiji. Nestabilnost carstva postala je očigledna pod njegovim sinom, Humayunom (vladao 1530–1556), koji je bio prisiljen na egzil u Persiji zbog pobunjenog Sher Shaha Surija (vladao 1540–1545). Humayunov egzil u Persiji uspostavio je diplomatske veze između Safavidskog i Mugalskog dvora i doveo do povećanog persijskog kulturnog utjecaja u kasnijem obnovljenom Mugalskom carstvu. Humayunov trijumfalni povratak iz Persije 1555. godine vratio je Mugalsku vlast u nekim dijelovima Indije, ali je sljedeće godine umro u nesreći.
Od Akbara do Aurangzeba (1556. . 1707.) lijevo|mini|Akbar održava vjerski skup različitih vjera u Ibadat Khani u Fatehpur Sikriju. Akbar (vladao 1556. – 1605.) rođen je kao Dželaludin Muhamed u tvrđavi Umarkot, od oca Humayuna i njegove supruge Hamide Banu Begum, persijske princeze. Akbar je naslijedio prijestolje pod regentstvom Bairam Khana, koji je pomogao konsolidaciji Mughalskog carstva u Indiji. Kroz ratovanje, Akbar je uspio proširiti carstvo u svim smjerovima i kontrolisao gotovo cijeli indijski potkontinent sjeverno od rijeke Godavari. Stvorio je novu vladajuću elitu lojalnu njemu, implementirao modernu administraciju i poticao kulturni razvoj. Povećao je trgovinu s evropskim trgovačkim kompanijama. Indija je razvila snažnu i stabilnu ekonomiju, što je dovelo do komercijalnog širenja i ekonomskog razvoja.
Akbar je dozvolio slobodu religije na svom dvoru i pokušao riješiti društveno-političke i kulturne razlike u svom carstvu uspostavljanjem nove religije, Din-i-Ilahi, sa snažnim karakteristikama kulta vladara. Sinu je ostavio unutrašnje stabilnu državu, koja je bila u sredini svog zlatnog doba, ali ubrzo će se pojaviti znakovi političke slabosti.
Jahangir (rođen kao Salim, vladao 1605–1627) rođen je od Akbara i njegove supruge Mariam-uz-Zamani, indijske princeze. Salim je nazvan po indijskom sufijskom svetitelju, Salim Chishti. Bio je "ovisnik o opijumu, zapostavljao je državne poslove i došao pod uticaj suparničkih dvorskih klika".
Jahangir se razlikovao od Akbara tako što je uložio značajne napore da stekne podršku islamskog vjerskog establišmenta. Jedan od načina na koji je to učinio bio je dodjeljivanjem mnogo više madad-i-ma'ash (osobnih prihoda od zemljišta oslobođenih poreza, dodijeljenih religijski učenim ili duhovno vrijednim osobama) nego što je to činio Akbar. Za razliku od Akbara, Jahangir je došao u sukob sa vjerskim vođama nemuslimana, posebno sa sikh guruom Arjanom, čija je egzekucija bila prva u nizu sukoba između Mugalskog carstva i Sikhske zajednice. desno|mini|Grupni portret mogulskih vladara, od Babura do Aurangzeba, sa mogulskim predkom Timurom sjedi u sredini. S lijeva: Šah Džahan, Akbar i Babur, sa Abu Sa'idom iz Samarkanda i Timur-ovim sinom, Miran Šahom. S desna: Aurangzeb, Džahangir i Humajun, te još dvoje Timur-ove djece Umar Šejh i Muhamed Sultan. Nastalo oko 1707–1712. Šah Džahan (vladao 1628–1658) rođen je kao sin Džahangira i njegove supruge Jagat Gosaine. Njegova vladavina označila je zlatno doba mogulske arhitekture. Tokom vladavine Šah Džahana, raskoš mogulske dvorske kulture dostigla je svoj vrhunac, što je najbolje pokazano kroz Tadž Mahal. Ipak, troškovi održavanja dvora počeli su premašivati prihode. Šah Džahan je proširio Mughalsko Carstvo na Dekan završivši sa Sultanatom Ahmadhnagar i prisilivši Adil Šahije i Kutb Šahije da plaćaju danak.