mini|Aleksandar Veliki i Paurav

Bitka kod Hidaspesa, također poznata kao Bitka kod Dželuma ili Prva bitka kod Dželuma, odigrala se u maju 326. prije nove ere između Makedonskog Carstva pod vođstvom Aleksandra Velikog i Paurava pod vođstvom Pora. Bitka se odvijala na obalama rijeke Hidaspes, u današnjem pakistanskom regionu Punjab, kao dio Aleksandrove indijske kampanje. U jednom od najtežih sukoba, makedonska vojska je izvojevala odlučujuću pobjedu nad Pauravama i zarobila Porovu vojsku. Nakon toga, veliki dijelovi Punjaba su pripojeni Makedonskom Carstvu, ali je Por vraćen na vlast u toj regiji, pošto mu je Aleksandar, cijeneći njegovu upornost i hrabrost, dodijelio položaj satrape.

Iako su Paurave pažljivo nadzirali, Aleksandrova odluka da pređe monsunom nabujalu rijeku Hidaspes kako bi iznenadio Porovu vojsku s boka smatra se jednim od njegovih vojnih remek-djela. Sukob između Makedonaca i Indijaca kod Hidaspesa ostao je značajan događaj u historiji, jer je otvorio put za širenje grčkih političkih i kulturnih utjecaja na Indijski potkontinent, što je imalo dugotrajan utjecaj na obje civilizacije.

Nakon bitke, Aleksandar je nastavio svoj pohod prema istoku, ka današnjoj Indiji, planirajući prijeći rijeku Ganges. Ipak, zaustavio se kod rijeke Hifaze (danas Beas) 326. prije nove ere, jer su njegove umorne trupe, koje su ratovale skoro osam godina, odbile dalje napredovati. Takođe, oprema je bila istrošena, a vojska je osjećala zabrinutost zbog mogućih katastrofalnih posljedica u daljem pohodu. Hifaza je označila Aleksandrov najveći uspjeh u Indiji, nakon čega je ostavio Pora kao kralja na toj najistočnijoj teritoriji svog carstva.

Pozadina Nakon što je Aleksandar 328. p. n. e. porazio posljednje snage Ahemenidskog Carstva pod vodstvom Besa i Spitamena, započeo je novu kampanju za daljnje širenje svog carstva prema Indiji 327. p. n. e. Nakon što je učvrstio kontrolu nad Baktrijom sa 10.000 ljudi, Aleksandar je krenuo u invaziju na Indiju preko Hajberskog prolaza. Iako je imao znatno veću vojsku, u bici je, prema procjenama, oko 40.000 pješaka i 5.000 konjanika pravovremeno prešlo rijeku kako bi se sukobili s neprijateljem. Tokom ove bitke, Aleksandar je pretrpio znatne gubitke u odnosu na svoje ranije pobjede.

Glavna grčka kolona ušla je u Khyberski prolaz, ali manja snaga pod ličnom Aleksandrovom komandom prošla je sjevernim putem, zauzimajući usput tvrđavu Aornos (današnji Pir-Sar) - mjesto od mitološkog značaja za Grke jer, prema legendi, Heraklo nije uspio da ga zauzme kada je ratovao u Indiji. Ovdje su hinduistički klanovi Hindukuša pružili Aleksandrovoj vojsci najteži otpor s kojim su se suočili, ali Aleksandar je ipak izašao kao pobjednik, uprkos tome što je bio brojčano nadjačan, ovisno o izvoru, negdje između 3:1 i 5:1.

Pripreme prije bitke Aleksandar je postavio svoj logor na sjevernoj obali rijeke Dželum (tada zvane Hidaspes). U proljeće 326. p. n. e, Por je zauzeo položaj na južnoj obali Hidaspesa kako bi spriječio bilo kakvo prelazak rijeke. Rijeka Dželum bila je dovoljno duboka i brza da bi svaki pokušaj prelaska vjerovatno značio propast napadačke snage. Aleksandar je znao da direktan napad ima male šanse za uspjeh pa je pokušavao pronaći alternativna mjesta za prelazak. Svake noći je pomjeravao svoje konjičke trupe duž obale rijeke, dok ga je Por pratio u stopu.

Prelazak Aleksandra preko Hidaspesa, usred prisustva indijskih snaga na suprotnoj obali, bio je značajan podvig. Kompleksne pripreme za prelazak ostvarene su koristeći brojne zavaravajuće manevre i druge oblike obmane. Por je bio neprestano u pokretu dok nije pomislio da je riječ o blefu i opustio se. Pri svakom obilasku mjesta prelaska, Aleksandar je pravio zaobilazni put prema unutrašnjosti kako bi sačuvao tajnost plana. Također je zabilježeno da je na bazi boravio dvojnika Aleksandra u lažnom kraljevskom šatoru.

Aleksandar je tiho premjestio dio svoje vojske uzvodno, a zatim je rijeku prešao u najvećoj tajnosti, koristeći "kožne splavove napunjene sijem" kao i "manja plovila prepolovljena, trideset oarskih galija podijeljenih na tri dijela". Također, Krater je često izvodio lažne prijetnje prelaska rijeke. Kao rezultat toga, Por nije više očekivao iznenadni pokušaj prelaska pod okriljem noći, te se opustio i osjetio lažan osjećaj sigurnosti. Aleksandar je greškom sletio na jedno ostrvo, ali je ubrzo prešao na drugu stranu. Por je primijetio manevre protivnika i poslao malu konjičku i kočijašku jedinicu pod vodstvom svog sina, također imena Por, da ih zaustavi, nadajući se da će spriječiti prelazak. Te noći se slučajno digla oluja koja je prikrila zvukove prelaska.

Nakon što je prešao rijeku, Aleksandar je sa svim svojim konjanicima i lukovima pješacima krenuo prema kampu Porovom, dok je falanga ostala da ga slijedi. Kada se susreo sa snagama mladog Pora, njegovi konjički strijelci zasuli su ih strelicama, a njegova teška konjica je odmah krenula u napad bez formiranja borbenog reda. Mladom Poru se dogodila i neočekivana neprilika: njegove kočije su zaglavljene u blatu pored obale rijeke. Njegova mala jedinica potpuno je poražena od Aleksandrove brojnije konjice, a on je poginuo. Kada je vijest stigla do starijeg Pora, shvatio je da je Aleksandar prešao na njegovu stranu rijeke i požurio da ga dočeka sa najboljim dijelom svoje vojske, ostavljajući malu jedinicu da ometa iskrcavanje Kraterovih snaga ukoliko pokuša prijeći rijeku.

Napomene

Vanjski linkovi

Reference

Kategorija:326. p. n. e. Kategorija:Koordinate na Wikipodacima Kategorija:Drevna Indija Kategorija:Bitke antičke Makedonije Kategorija:Bitke Aleksandra Velikog