Ligue 1 je prva francuska nogometna liga. U periodu 1932–1933. bila je poznata pod nazivom National, te u periodu 1933–2002. kao Division 1. Ligue 1 je jedna od dvije divizije koje tvore Ligue de Football Professionnel (druga je Ligue 2). U Ligue 1 svake sezone učestvuje 20 nogometnih klubova. Sezona uobičajeno traje od augusta do maja. Ligue 1 je jedna od najjačih evropskih nogometnih liga. Trenutno se nalazi na šestom mjestu po jačini u Evropi. Zvanični naziv lige je Ligue 1 Orange, a ime nosi prema glavnom sponzoru - francuskoj telekomunikacijskoj kompaniji Orange.
Ligue 1 osnovana je 11. septembra 1932. pod imenom National prije nego je ime promijenila u Division 1 nakon godinu dana postojanja. To ime nosila je sve do 2002. godine. Aktuelni prvak je PSG koji je trenutno najuspiješni klub sa 11 osvojenih titula.
Ligue 1 se općenito smatra jednom od najkompetentnijih svjetskih liga, s vrlo dobrim rasporedom utakmica, kompletnim i konzistentnim pravilima, pravodobnim razrješenjem svih eventualnih problema i adekvatnim postupcima sudskih sporova nacionalnih ili međunarodnih institucija. Do danas, liga se susrela s tri značajna korupcijska skandala u svojoj historiji (Antibes 1933, Red Star 1950-ih i Marseille 1993. godine), ali je sačuvala svoju reputaciju svaki put zbog brze i odgovarajuće kazne svih krivaca.
Historija Osnivanje lige Prije 1930. godine, profesionalizam u francuskom nogometu gotovo da nije postojao. U julu 1930, nacionalno vijeće francuskog nogometnog saveza glasalo je 120:20 u korist uvođenja profesionalizma u francuski nogomet. Osnivačima profesionalnog francuskog nogometa danas se smatraju Georges Bayrou, Emmanuel Gambardella i Gabriel Hanot. S profesionalnim natjecanjima zvanično se krenulo 1932. godine.
Kako bi se uspješno organizirala profesionalna nogometna liga u zemlji, savez je limitirao broj klubova koji će se u njoj natjecati na njih dvadeset. Postojala su tri uvjeta koja su klubovi morali zadovoljiti kako bi sudjelovali u natjecanju:
Klub je morao imati pozitivne rezultate u prošlosti, Klub je morao imati dovoljno novčanih sredstava kako bi održavao vlastite finansijske troškove, Klub je morao regrutirati minimalno 8 profesionalnih igrača.
Mnogi klubovi izrazili su nezadovoljstvo postavljenim uvjetima, prvenstveno Strasbourg, RC Roubaix, Amiens SC i Stade Français dok drugi, poput Rennesa i Olympique Lilloisa nisu bili oduševljeni idejom da postanu profesionalni klubovi iz raznih razloga, prvenstveno zbog bojazni od bankrota (Rennes) i sukoba interesa predsjednika kluba Henrija Joorisa koji je tada bio na čelu Ligue du Nord. Jooris se bojao da bi njegova liga mogla propasti pa je predložio da ona zvanično postane druga divizija nove lige. Ipak, na kraju su mnogi klubovi ostvarili profesionalni status, iako je klubove sa sjevera kao što su Strasbourg, RC Roubaix i Amiens bilo puno teže nagovoriti na isto. Neki drugi klubovi sa sjevera, poput Excelsior AC Roubaix, Metz i Fives su prihvatili profesionalnost. S druge strane, klubovi s juga Francuske kao što su Marseille, Hyères, Montpellier, Nîmes Olympique, Cannes, Antibes i Nice su snažno podupirali novu ligu i prihvatili svoj novi status bez ikakvih komplikacija.
Historija takmičenja Prva zvanična nogometna liga profesionalnih klubova, imena National započela je 1932/33. Prvih 20 klubova koji su se u njoj natjecali su bili: Antibes, CA Paris, Cannes, Club Français, Excelsior AC Roubaix, Fives, Hyères, Marseille, Metz, Mulhouse, Nice, Nîmes, Olympique Alès, Olympique Lillois, Racing Club de France, Red Star, Rennes, Sochaux, Sète i SO Montpellier. Klubovi su bili raspoređeni u dvije grupe po 10 klubova, a posljednja tri iz svake grupe su izbačeni u drugu ligu na kraju sezone. Pobjednici iz svake grupe na kraju sezone su igrali međusobnu utakmicu na neutralnom terenu (kasnije je to bio Olimpijski stadion "Yves du Manoir"). Prvo finale se odigralo 14. maja 1933. godine, a u njemu su igrali pobjednik grupe A Olympique Lillois i drugoplasirani iz skupine B, Cannes. Antibes, pobjednik grupe B, trebao je igrati u finalu, ali zbog sumnje u podmićivanje francuskog nogometnog saveza, klub je diskvalificiran. U tom prvom finalu, Lillois je okrunjen za prvaka Francuske nakon što je pobijedio rezultatom 4:3. Nakon sezone, odlučeno je da će liga imati 14 klubova i da niti jedan klub iz druge lige neće biti promoviran u prvu. Također je dogovoreno da liga promijeni ime iz National u jednostavnije Division 1. U sezoni 1934/35. liga je organizirana na način da najlošiji klubovi prve lige na kraju sezone ispadaju u drugu, a najbolji iz druge dolaze u prvu tako da se broj klubova popeo na 16. Taj broj klubova ostao je sve do sezone 1938/39.
Zbog Drugog svjetskog rata, francuska Vlada i ligaški savez suspendirali su nogometna natjecanja, iako su klubovi nastavili nastupati u regionalnim natjecanjima. Tokom tzv. "ratnih prvenstava", profesionalizam je bio ukinut od strane Vichyjevog režima, a klubovi su primorani natjecati se u regionalnim ligama, podijeljenim na dvije zone: sjevernu i južnu. Zbog svoje nepovezanosti s te dvije zone, ligaški savez i francuski nogometni savez ne priznaju niti jedno prvenstvo održano u razdoblju između 1939. i 1945. godine, pa se oni klasificiraju kao da se nikad nisu niti održali. Nakon završetka rata i oslobođenja Francuske, profesionalni nogomet se vratio u tu zemlju. Prva liga povećala je broj klubova na 18. Ovaj broj ostao je sve do sezone 1965/66. kada je broj klubova ponovno povećan na današnjih 20. 2002. godine liga službeno mijenja ime iz Division 1 u danas poznatu Ligue 1.
Format takmičenja mini|desno|260px|Detalj sa utakmice prvenstva PSG - Marseille U prvoj francuskoj nogometnoj ligi natječe se 20 klubova. Tokom sezone, koja obično traje od augusta do maja, svaki klub sa svakim igra dvije utakmice - jednu na domaćem terenu i jednu u gostima. Sveukupno svaki klub odigra 38 ligaških utakmica, a ponekad se može dogoditi da domaći klub ugosti gostujući na nekom drugom stadionu kao što je bio slučaj s Lilleom koji je svoju domaću utakmicu protiv Lyona odigrao na Stade de France 2007. i 2008. godine. Svaki klub za pobjedu dobiva 3 boda, a 1 bod ako utakmica završi neriješenim rezultatom. Za izgubljenu utakmicu ne dobiva se niti jedan bod. Ljestvica klubova rangirana je prema sljedećim kriterijima: ukupan broj osvojenih bodova, gol-razlika, broj postignutih golova. Na kraju svake sezone klub s najviše osvojenih bodova osvaja i naslov prvaka. Ako je broj bodova isti, sljedeći kriterij koji se uzima u obzir je gol-razlika, a ako je i taj kriterij isti, onda se gleda koja je ekipa u toku sezone postigla veći broj golova. U slučaju da dva kluba imaju identičan broj bodova, identičnu gol-razliku i identičan broj postignutih pogodaka, dijele prvo mjesto. U tim slučajevima, kao i u slučajevima da je ista situacija s ispadanjem iz lige ili za kvalifikacije za druga natjecanja, igra se tzv. "majstorica" na neutralnom terenu koja odlučuje konačnog pobjednika. Tri najslabija kluba na kraju sezone ispadaju u Ligue 2, a tri najjača kluba iz druge lige promoviraju se u prvu.
U prošlosti je sistem promocije u prvu ligu i izbacivanja u drugu imao drugačiji format. Prije 1995. godine, dva najslabija kluba iz prve lige automatski su ispadala u drugu, dok su treći najslabiji prve lige i treći najbolji druge lige igrali međusobne utakmice nakon kojih je bolji ostao ili došao u prvu ligu. Nešto slično igra se u holandskoj prvoj ligi i u Bundesligi. U ligi se također eksperimentiralo i s tzv. "bonus pravilom". U razdoblju od 1973. do 1976. godine svakom klubu koji je u utakmici zabio tri ili više pogodaka dodjeljivao se jedan bod više, bez obzira na konačan ishod utakmice. Time se želio promovirati napadački sistem igre, ali je iskustvo istog na kraju bilo neuvjerljivo. Na početku sezone 2006/07. liga je uvela tzv. "Tablicu napada" kako bi inspirirala klubove da igraju napadački nogomet i u prvoj i u drugoj ligi. Ideju su začeli ligaški savez i bivši menadžer Michel Hidalgo, a bila je slična kao i ona prethodna iz 1970-ih s tim da se klubovima ne daju dodatni bodovi, već samo finansijska dobit.
Kvalifikacije za UEFA-ina takmičenja Trenutačno, prema UEFA-inim koeficijentima, tri najbolje plasirana kluba iz Ligue 1 kvalificiraju se za Ligu prvaka, s tim da prva dva automatski ulaze u grupna natjecanja. Trećeplasirani tim igra u baražu za Ligu prvaka. Klub koji je osvojio četvrto mjesto u Ligue 1 natječe se u Evropskoj ligi. Ostala dva sudionika Evropske lige određuju se kroz druga dva francuska nogometna natjecanja - Coupe de France i Coupe de la Ligue. Ako se oba kluba koja su osvojila naslove kupova nalaze i među prva tri kluba Ligue 1, tada petoplasirani i šestoplasirani klubovi učestvuju u Evropskskoj ligi. Liga također može imati i sudionika u evropskim natjecanjima kroz tzv. Fair Play sistem. Postoji tablica za Fair Play koju vodi UEFA i ako se odluči da je pobjednički klub upravo iz Francuske, dobiva se jedno mjesto više u evropskim natjecanjima.
Kritike Oslanjanje na odbranu Mnogi ljubitelji nogometa uglavnom su kritizirali francusku ligu zbog prevelikog oslanjanja na odbranu što često rezultira nezanimljivim utakmicama. Tokom posljednjeg desetljeća, Ligue 1 je regularno bila najslabija od svih ostalih najjačih evropskih liga upravo zbog najmanjeg broja postignutih golova po utakmicama, dosegnuvši najniži koeficijent u sezoni 2005/06. sa tek 2.1 postignutih golova po utakmici. Za usporedbu, te iste sezone je u Bundesligi postignuto 2.8 golova po utakmici, dok su u engleskoj prvoj nogometnoj ligi postignuta 2.48 gola po utakmici.
Francuski klubovi općenito igraju odbrambeni nogomet, s obrambenim veznim igračem (neki klubovi imaju čak i dva odbrambena vezna). Upravo ta pozicija postala je glavna potpora francuskih klubova, a poneki igrači postali su i vrlo popularni zahvaljujući igri upravo na tom mjestu, kao što su Claude Makélélé, Alou Diarra, Rio Mavuba i Frédéric Thomas.
Dominacija Lyona Počevši od sezone 2001/02, Lyon je krenuo u rekordno osvajanje naslova francuskog prvaka - sedam puta za redom. U početku je osvajao naslove nakon neizvjesnih prvenstava; međutim, u sezoni 2005/06. Lyon je osvojio naslov do tada rekordnih 15 bodova prednosti. Sljedeće sezone osvojili su naslov prvaka s rekordnih 17 bodova prednosti, osiguravši titulu nekoliko kola prije kraja prvenstva. Lyon je također bio uspješan i u Evropi, a pod predsjednikom Jeanom-Michelom Aulasom adaptirao je strategiju koja mu je osiguravala dovođenje mnogih svjetski poznatih igrača kao što su Michael Essien, Florent Malouda, Éric Abidal, Sébastien Squillaci, Kim Källström, Jérémy Toulalan i drugi. Takva dominacija rezultirala je negodovanjem od strane mnogih zbog nedostatka natjecateljskog duha u ligi, dosade i predvidljivosti, a samo su Marseille, Monaco, Lille i Bordeaux uspjeli pružati kakav-takav otpor sedmerostrukim prvacima.
Lyonova dominacija završila je u sezoni 2008/09. kada su završili na trećem mjestu, iza prvaka Bordeauxa i viceprvaka Marseillea. U sezoni 2009/10. bili su još lošiji, jer su se ispred njih našli klubovi Bordeaux, Marseille (prvak), Lille, Montpellier i Auxerre. Sezonu 2010/11. Lyon je završio na trećem mjestu, iza prvaka Lillea te viceprvaka Marseillea.
Neuspjesi u evropskim natjecanjima mini|desno|260px|Jean-Pierre Papin bio je najbolji strijelac Ligue 1 pet godina za redom (1988 - 1992). Od osnutka Evropskog kupa (danas poznatog pod nazivom Liga prvaka) 1955. godine, samo je jedan francuski nogometni klub uspio osvojiti to natjecanje i to Marseille u sezoni 1992/93. Ujedno, skupa s Paris Saint-Germainom (osvajač Kupa pobjednika kupova 1996.) Marseille je jedini francuski klub koji je ikad osvojio neko evropsko natjecanje. Navedeno se smatra poprilično razočaravajućim, budući da su klubovi puno slabijih liga - kao što su Eredivisie ili portugalska liga - osvajali mnogo više evropskih nogometnih trofeja.