Pleonazam ( = imati napretek, obilovati) jest gomilanje istoznačnih riječi u govoru. Njime se naziva postupak razvijanja i proširivanja iskaza tako da se postojećim riječima i izrazima dodaju istoznačnice ili bliskoznačnice."Od viška glava (ne) boli", članak Krešimira Bagića , matica.hr"Pleonazam", proleksis.lzmk.hr, Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, sv. XVI, str. 112, Zagreb, 2007;
Načelno je moguće razlikovati neosviješteni i stilistički pleonazam: Neosviješteni pleonazam je jezička greška. To je pojava nepotrebnog gomilanja riječi u govoru, tako da on djeluje nespretno, neprimjereno i nezgrapno, npr: Pokrenuti inicijativu, Vidio sam svojim vlastitim očima, Ja, osobno, mislim..., Mala ptičica, investicijska ulaganja i slično.
Stilistički pleonazam ili pleonazam u užem smislu stvara osviješteni govoreći subjekt. Ekspresivan je, funkcionalno obilježava iskaz, ponekad ga i suptilno dopunjuje. Samo je stilistički pleonazam figura. Pleonazam se relativno često može naći u Ujevićevoj, Krležinoj i Matoševoj poeziji: {| class="wikitable" |T. Ujević, Svakidašnja jadikovka || M. Krleža, Ni med cvetjem nî pravice || A. G. Matoš, Srodnost |- | style="vertical-align:top;" | I biti slab, i nemoćan, i sam bez igdje ikoga, i nemiran i očajan. | style="vertical-align:top;" | Glavobolka, bogi cvet, glava zna od nje bolet... | style="vertical-align:top;" | Đurđic, skroman cvjetić, sitan, tih i fin dršće, strepi i zebe kao da je zima...
Takoder pogledajte Tautologija (retorika)
Rererence Bratoljub Klaić, Veliki rječnik stranih riječi, "Zora", Zagreb, 1974, str. 1028.
Kategorija:Semantika Kategorija:Retorika Kategorija:Figure misli Kategorija:Sintaksa