Moždana kora ili moždani korteks, poznata i kao moždani plašt, je vanjski sloj nervnog tkiva moždanog cerebruma kod ljudi i ostalih sisara. Moždani korteks se sastoji od šestoslojnog neokorteksa, a samo se deset posto sastoji od alokorteksa.Uzdužnom pukotinom, podijeljena je na dva korteksa, koja dijeli moždinu na lijevu i desnu moždanu hemisferu. Dvije hemisfere su spojene ispod korteksa preko žuljevitog tijela (corpus callosum). Moždana kora je najveće mjesto neuronske integracije u centralnom nervnom sistemu. Ima ključnu ulogu u temeljnim ljudskim obilježjima, kao što su pažnja, percepcija, pamćenje, mišljenje, sjećanje, jezik i svijest.

Kod većine sisara, osim malih, koji imaju malen mozak, moždana kora se brazda i pruža veću površinu, pri ograničenoi zapremini neurokranija. Osim što minimizira volumen mozga i kranija, kortiksno nabiranje je presudna za povezivanje dijelova mozga i njegovu funkcionalnu organizaciju. Kod sisara s malim mozgom nema nabora i korteks je gladak.

Vijuge ili grebeni u korteksu nazivaju se girusi, a utori se naziva sulkusi . Te površinske izuvijenosti pojavljuju se za vrijeme razvoja ploda i nastavljaju sazrijevati nakon rođenja u procesu girifikacije. U ljudskom mozgu, većina moždane kore nije vidljiva spolja, već je uvučena u sulkusima, a insulski orteks je potpuno skriven. Glavni sulkusi i giri obilježavaju podjelu cerebruma na moždane režnjeve. Zahvaljujući vijugam i nabiranju, ukupna površina ljudskog mozga doseže površinu od oko 2.000 cm2.

U moždanoj kori ima između 14 i 16 milijardi neurona. Oni su organizirani u horizontalne slojeve i radijalno u moždana debla i minivrpce. Korteksna područja imaju specifične funkcije, kao što su kretanje u motornom korteksu i vid u vizuelnom korteksu.

Struktura thumb|250px|Bočni izgled moždane kore Moždana kora je vanjski pokrov površine moždanih hemisfera i presavijen je u grebene koji se nazivaju girusi, a žljebovi se nazivaju sulkusi. U ljudskom mozgu debljina joj je dva do tri ili četiri milimetra, a čini oko 40 % moždane mase. U korteksu se nalazi između 14 i 16 milijardi neurona, koji su radijalno organizirani u kortekne stupce i ministupce, u horizontalno organiziranim slojevima kore.

Moždana kora, građena je od sive moždane mase i veoma je izbrazdana tako da je mnogobrojnim plićim i dubljim brazdama (sulci) podijeljena na velik broj vijuga (giri); među dubokim pukotinama (fisurama) najvidljivija je bočna Sylvijusova brazda, koja se nalazi između čeonog i sljepoočnog režnja. Tako je ukupna površina moždane kore čovjeka povećana a da se istodobno nisu povećali ni zapremina mozga ni lobanje. Dijelovi kore čeonoga režnja filogenetski su najmlađi i svojstvenii su za čovjeka, a dijelovi otoka (insule) i limbnog režnja su najstariji.

Oko dvije trećine korteksne površine nalazi se u vijugam, otočni korteks je u potpunosti skriven. Korteks je najgušći na vrhu grebenova (girusa), a najtanji na dnu sulkusa.

Vijuge Moždana kora je ispresavijana tako da omogućava da se velika površina neuronskog tkiva smjesti unutar granica neurokranija. Kada se odvije, kod čoveka, svak a kora moždane hemisfere ima ukupnu površinu od oko 0,12 m2. Savijanje je prema unutra od površine mozga, a prisutno je i na medijalnoj površini svake hemisfere unutar uzdužne pukotine. Većina sisara ima moždanu koru koja je izuvijana s vrhovima grebenovima i udubinama ili žljebovima poznatim kao sulkusi. Neki mali sisari, uključujući neke male glodare, imaju glatke moždane površine bez girifikacije, odnosno vijuga.

Režnjevi Veće brazde i i grebenovi označavaju podjelu moždane kore u moždane režnjeve. Postoje četiri glavna režnja: čeoni, tjemeni, sljepoočni i potiljačni režanj. Insularni korteks je često uključen u insularani režanj. Limbički režanj je obod korteksa na medijalnoj strani svake hemisfere, a često se uključuje u ove strukture. Postoje i tri opisana moždana režnjića (lobule) paracentralni, gornji tjemeni i donji tjemeni režnjić.

Debljina Kod pojedinih vrsta sisara veći mozgovi (u apsolutnom smislu, ne samo u odnosu na veličinu tijela) ima deblju koru. Najmanji sisari, kao što je verirovka, imaju neokorteksnu debljinu otprilike 0,5 mm; oni sa večim mozgom, kao ljudi i kitovi, imaju debljinu kore od oko 2–4 mm. Između težine mozga i debljine kore, postoji otprilike logaritamski odnos. Magnetska rezonanca mozga (MRI) omogućava dobijanje mjere za debljinu moždane kore čovjeka i povezivanje s drugim mjerama. Debljina različitih korteksnih područja varira, ali općenito je senzorni tanji od motornog korteksa. Jedno je istraživanje otkrilo pozitivnu povezanost između debljine kore i inteligencije.

Drugo istraživanje otkrilo je da je somatosenzorna kora deblja kod oboljelih od migrene, iakio nije poznato je li to rezultat napada migrene ili je uzrok istih.

Kasnija studija koja je koristila veću populaciju bolesnika izvijestila je da se u debljini kore kod pacijenata sa migrenom nije promijenila njena debljina. Genetički poremećaj moždane kore, usljed čega je smanjeno vijuganje u određenim područjima rezultira mikrocentromom, gdje postoje četiri sloja umesto šest, a u nekim slučajevima se vidi da su povezani sa disleksijom.

Slojevu neokorteksa thumb|right|250px|Moždana kora: Sa lijeve strane je grupa ćelija; desno, sistemi vlakana. Sasvim lijevo, prikazano je senzorno nervno vlakno. Slojevi ćelijskih tijela označeni su na lijevoj strani, a slojevi vlakana su s desne strane. thumb|250px| Tri crteža kortikalne laminacije (Santiago Ramon y Cajal), od kojih svaki prikazuje vertikalni presjek, s površinom korteksa na vrhu. Lijevo: Nisslom obojeni vizuelni korteks odrasle osobe. Sredina: motorni korteks. Desno: Golgijem obojena kora korteks bebe od 1 -2 mjeseca. Nissl boja pokazuje ćelijska tijela neurona; Golgijeva boja pokazuje dendrite i aksone nasumičnog podskupa neurona. thumb|Mikrografija vizuelne kore (pretežno ružičasta). Potkorteksna bijela masa (predominantno plava ) u dnu slike boja HE-LFB.

Neocorteks je formiran od šest slojeva kore, numeriranih od I do VI, od najudaljenijeg (susjednog pia mater) do najnovijeg (susjednog bijeloj supstanci). Svaki sloj ima karakterističnu raspodjelu različitih neurona i njihovu povezanost s drugim korinim i potkornim regijama. Postoje direktne veze između različitih korteksnih područja i indirektne, preko talamusa. Jedan od najjasnijih primjera je korteksna slojevitost Gennarijeve linije u primarnoj vidnoj kori. Ovo je pojas bijelog tkiva koji se može promatrati golim okom u fundusu kalkarine brazde potiljačnog režnja. Gennarijeva linija sastoji se od aksona koji donose vizuelne informacije iz talamusa u sloj IV vizuelne kore.

Bojenje poprečnih presjeka kore koji su otkrili položaj neuronskih ćelijskih tijela i unutarkorteksne aksonske traktove, omogućili su neuroanatomima početkom 20. stoljeća da naprave detaljan opis laminarne strukture korteksa kod različitih vrsta . Rad Korbiniana Brodmanna (1909) utvrdio je da je neokorteks (i većina drugih regija korteksa) sisara dosljedno podijeljen u šest slojeva.

Pregled thumb|400px|Četiri režnja moždane kore Moždana kora ili moždani korteks je kora velikog mozga, sloj sive mase, debiljine 1,5–5 mm koji oblaže čitavu površinu hemisfera.Hall J. E., Guyton A. C. (2006): Textbook of medical physiology, 11th edition. Elsevier Saunders, St. Louis, Mo, .

Kora velikog mozga naborvaju morfo-anatotomski oblici zvani: vijuge (gyrus, gyri), koje razdvajaju žlijebovi (sulcus, sulci) koji znatno povećavaju njenu površinu.

Procjenjuje se da su čak 2/3 kore uvučene u njene nabore. Na vanjskoj strani hemisfera se uočavaju dva velika žlijeba, središnji i bočni. Prvi (sulcus centralis) je skoro okomit, dok je bočni (sulcus lateralis), uglavnom, vodoravan.

Čeoni režanj (lobus frontalis) moždane kore se nalazi ispred središnjeg, a iznad bočnog žlijeba. Najveći je režanj, sa četiri vijuge, uspravna, precentralna i horizontalna gornja, srednja i donja čeona vijuga.Pritchard T. E., Alloway D. (1999): Medical neuroscience. Hayes Barton Press, .Butler A. B., Hodos W. (2005): Comparative vertebrate neuroanatomy: evolution and adaptation. Wiley-Blackwell, ,Warrell D. A., Cox T. M., Firth J. D. (2010): The Oxford Textbook of Medicine (5th ed.). Oxford University PressGreenstein B., Greenstein A. (2002): Color atlas of neuroscience – Neuroanatomy and neurophysiology. Thieme, Stuttgart – New York, .Naidich T. P., Duvernoy H. M., Dalman B. N., Sorensen A. G., Kollias S. S., Haacke E. M. (2009): Duvernoy's atlas of the human brain stem and cerebellum. Springer, WienNewYork, .England M. A., Wakely J. (2005): Color atlas of the brain and spinal cord, 2nd Ed. Mosby, ISBN 13:978-0323036672; ISBN 10:032-3036678.

Tjemeni režanj je iza sedišnjeg žlijeba igrade ga postcentralna vijuga i gornji i donji tjemeni režnjić.

Potiljačni režanj (lobus occipitalis) se nalazi iza tjemenog i sljepoočnog, a čini ga veci broj potiljačnih vijuga (gyri occipitales). Sljepoočni režanj (lobus temporalis) je ispod bočnog žlijeba i ima tri vijuge: gornju, srednju i donju. Na unutrašnjoj i donjoj strani velikomoždanih hemisfera također postoji veliki broj žlijebova i vijuga.

Također pogledajte Mozak Prednji mozak

Reference

Vanjski linkovi

Kategorija:Nervni sistem Kategorija:Mozak