Postnatalni period ontogeneze ispoljava niz osobenosti rasta, koje su karakteristične za većinu primata, a posebno za čovjeka i čovjekolike majmune. Nakon dugog perioda, od najmanje desetak godina dosta ujednačenog prirasta ukupne tjelesne visine i mase, slijedi nagli mladalački (adolescentni) zamah rasta gotovo svih mjera organizma, poslije kojeg pozitivni rast praktično prestaje. Taj “skok” je toliko karakterističan za normalan individualni razvoj da se, na osnovu njega, postnatalni život dijeli na tri razdoblja: predadolescentno, adolescentno i postadolescentno.Berberović Lj., Hadžiselimović R., Dizdarević I. (1987): Medicinska antropologija. Svjetlost, Sarajevo, . Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, .Hadžiselimović R., Maslić E. (1999): Osnovi etologije – Biologija ponašanja životinja i ljudi. Sarajevo Publishing, Sarajevo, .Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2003): Biologija 1, Svjetlost, Sarajevo, .Mader S. S. (2000): Human biology. McGraw-Hill, New York, ; .
thumb|center|700px|Razvojni periodi u djetinjstvu
Predadolescencija Predadolescentni rast i razvoj u svom trajanju ispoljava relativno velike međuindividualne razlike, a uobičajeno je da se u njegovom proučavanju obuhvata period od rođenja do kraja desete godine postnatalnog života. U tom periodu nižu se uzrasne kategorije: novorođenče, dojenče i dijete.
Odmah nakon rođenja, rast ukupne tjelesne dužine (visine) i mase nešto je usporen u odnosu na prenatalni i nastavak doadolescentnog perioda. Ustvari, taj proces usporavanja počinje već krajem prenatalnog razvoja, a pod uticajem fizičkih i drugih ograničavajućih faktora maternice. U ranom postnatalnom životu ta odstupanja uzrokuje i prilagođavanje novorođenčeta na uvjete nove životne sredine. Međutim, ubrzo nakon toga, stvarni prirast se približava teorijski očekivanim vrijednostima. Zatim, sve do puberteta, ukupna tjelesna visina i masa rastu približno konstantno eksponencijalno.
Adolescencija - mladalaštvo Mladalačko doba počinje pojavom prvih naznaka sazrijevanja spolnih organa i ekspresijom sekundarnih spolnih obilježja, a završava dostizanjem pune spolne zrelosti i prestankom rasta, odnosno dostizanjem adultnog stupnja ontogeneze. U evropskom stanovništvu, kod žena traje između 11.–12. i 18.–23. godine, a kod muškarca od 12.–14. do oko 20.–24. Taj prijelaz od djetinjstva ka potpunoj somatičko–biološkoj, funkcionalnoj, mentalnoj i socijalnoj zrelosti obilježen je nizom stupnjevitih, neravnomjernih i često nesinhronizovanih preobrazbi psihofizičke individualnosti svakog čovjeka. Na osnovu osobenosti pojedinih razvojnih faza, posebno onih koje su u vezi sa procesom spolnog sazrijevanja, tokom adolescencije mogu se uvjetno diferencirati: pretpubertet, pubertet i postpubertet. Pretpubertet - prepubescencija obično traje oko godinu dana i po mnogim bitnim obilježjima predstavlja “uvod” u pubertet; to je početna faza intenzivnog adolescentnog razvoja i rasta. Pubertet - pubescencija obuhvata najznačajniji skok razvoja, odnosno pravi biološki preobražaj, u kome se dešavaju najkrupnije visinsko–“težinske”, skeletne, dentalne i funkcionalne promjene organizma. Te somatiske promjene su praćene sazrijevanjem spolnih žlijezda i formiranjem sekundarnih spolnih oznaka, uz povećanje interesa za suprotni spol. Obično se dijeli na potfaze ranog i kasnog puberteta, čiji je razgraničavajući kriterij pojava prvih plodnih gameta (od 12. do 15. godine). Postpubertet - postpubescencija se odlikuje neznatnim rastom tjelesnih dimenzija, ali intenzivnim procesima općeg dozrijevanja i oblikovanja morfološko–anatomskih, seksualnih, funkcionalnih, psihičkih, etoloških i socijalnih svojstava buduće odrasle osobe.
Adolescentni zamah Adolestcentni zamah rasta i razvoja predstavlja redovnu pojavu u određenom periodu normalnog postnatalnog života svih primata. Ispoljava relativno široku individualnu varijaciju kako po početnom uzrastu tako i po intenzitetu, obilježjima razvojnih faza i dužini trajanja. Godišnji prirast ukupne tjelesne visine tokom mladalačkog doba je veoma složeno određen, a u teorijsko–matematičkoj formi najpribližnije ga predočava tzv. “Gompertzova kriva”. Ona počiva na pretpostavci da u ovom periodu organizam u jednakim vremenskim intervalima gubi istovjetne proporcije preostalih potencijala rasta. I ova teorijska krivulja i stvarni rezultati masovnih mjerenja ukazuju na stupnjevito ubrzavanje rasta početkom adolescencije. Ono, zatim, poprima karakter pravog zamaha (skoka), nakon čega slijedi stupnjevito opadanje brzine rasta svih značajnijih mjera organizma.
Maksimalna brzina rasta ukupne tjelesne visine kod djevojčica u Evropi najčešće se javlja između 12. i 13, a kod dječaka – između 14. i 15. godine. U tom periodu, prosječni godišnji prirast visine dječaka iznosi oko 10 cm, a kod djevojčica nešto manje. Glava, trup i udovi nejednako doprinose porastu ove tjelesne mjere: veći dio “skoka” u prirastu visine ostvaruje se ubrzanjem dužinskog rasta trupa. Maksimum brzine rasta tjelesne mase, u odnosu na maksimalnu brzinu “visinskog” rasta, kasni oko pola godine, a mišićne mase – oko tri mjeseca. Zbog naglog rasta “dugih” kostiju, izdužuju se i mišićna vlakna i mišići u cjelini. To utiče na slabljenje muskulature (posebno kod djevojčica), nepravilno držanje tijela i karakteristično nespretne pokrete adolescenata. Razlika u visini između odraslih žena i muškaraca najvećim dijelom potiče iz adolescentnog perioda. Prije mladalačkog doba, dječaci su prosječno za svega 2% viši od djevojčica, a nakon tog perioda – za oko 8%.
Adolescentni skok rasta se u nešto blažoj formi odražava i na određenim mjerama lica, i to kod dječaka u višem stupnju nego kod djevojčica. U ovom periodu se stupnjevito formira fizionomija budućeg odraslog čovjeka, pa se u tom pogledu povećava i međuindividualna raznolikost. Vilice postaju duže u odnosu na front lica, tj. profil je ravniji, a čeljusti isturenije. Nos, također, postaje istaknutiji i dobija konačne konture, mijenjaju se odnosi veličine organa u vratu i grkljanu, zatim “boja”, “dubina” i druga karakteristična svojstva glasa itd.
Rast i razvoj reproduktivnih organa (primarnih spolnih oznaka) tokom adolescencije moguće je pratiti samo indirektno, posmatranjem promjena u sekundarnim (vanjskim) spolnim oznakama. Prema dogovorenim kriterijima, dostignuti stupanj razvoja seksualnosti procjenjuje se na osnovu serije usvojenih standardiziranih modela, koji odgovaraju karakterističnim prosječnim stanjima dobijenim na osnovu masovnih posmatranja i mjerenja. Kod muškaraca se najčešće posmatraju razvoj testisa, penisa i pigmentacije skrotuma, pubične (stidne) i pazušne dlakavosti te pojava prvog i plodnog ejakulata, modifikacija glasa itd. Kod žena se, u tom smislu, prati razvoj grudi, stidne i pazušne dlakavosti, pojava kisele (umjesto bazne) reakcije sekreta rodnice i prve menstruacije (menarha).
Razvoj spolno–specifičnog fenotipa zahvata i lokalnu i opću tjelesnu dlakavost. Formirani “ženski tip” pubične dlakavosti odlikuje se blago konkavnom gornjom granicom, koja se nalazi nešto iznad simfize, a prema dolje ne doseže do anusa. Kod odraslih muškaraca se, medijalno i obostrano, ukoso uspinje prema pupku; straga se prostire do perianalne regije, a bočno prema unutrašnjoj strani bedara (“muški tip”). Pored toga, uz brkove i bradu, za muškarce je karakteristična i dlakavost bedara, prsa, a ponekad i leđa.
Adolescencija dječaka
Adolescencija dječaka se, na svom početku, pouzdano registrira na osnovu pretpubertetskog intenziviranja rasta testisa i skrotuma te pojave prvih pubičnih dlaka. Značajniji porast veličine penisa slijedi tek nakon godinu dana; najuočljiviji je između 17. i 18. godine, a završava se do 24. Prve pazušne dlake i primjetan rast brkova i brade obično se javljaju godinu nakon početka ubrzanijeg rasta spolnih organa, odnosno dvije godine iza pojave prvih pravih pubičnih dlaka. Dlakavost ovih i ostalih tjelesnih regiona povećava se još dugo nakon puberteta i adolescencije, a njen intenzitet, kvalitet i raspored u značajnoj mjeri su nasljedno određeni. Prve ejakulacije su sinhronizirane sa pojavom pubične dlakavosti, kovrdžanjem stidnih dlaka, koja se obično javlja istovremeno kada i prvi spermatozoidi u ejakulatu (nakon 15. godine), a potpuno razvojno sazrijevanje testisa teče sve do kraja adolescencije. Kod muških adolescenata se progresivno odvija i proces opće tjelesne maskulinizacije, tj. formiranja osobenih crta muške konstitucije (građe) i habitusa (spoljnjeg izgleda). Odrasli muškarci su u prosjeku za 10 cm viši od žena, a trup i grudi su relativno duži i veći (u odnosu na ukupnu visinu). Kostur i muskulatura su masivniji i snažniji, a ramenski pojas širi od karličnog. U općem habitusu dominiraju uglastiji oblici, a potkožno masno tkivo se obično nakuplja u gornjoj polovini tijela. Razvija se “muški tip” pubične i ostale tjelesne dlakavosti. I ostali akcesorni spolni organi muškarca (epididimis, sjemene vrećice, prostata) kao ni glavni (testisi), ne pokazuju značajniji rast sve do 11. godine, a njihov konačni oblik i dimenzije se dostižu tek između 16. i 20. Dok se pubertet (u užem smislu) kod djevojčica pouzdano registruje pojavom menarhe, kod dječaka njegova temporalna definicija nije ni laka ni pouzdana jer se prvi spermatozoidi u ejakulatu javljaju tek nekoliko mjeseci (pa i godina) nakon prvih polucija, a obično između 16. i 18. godine.Tako se cjelokupni spolni razvoj muškarca, ustvari, najčešće odvija u toku oko dvije godine, a adolescencija okončava dovršavanjem razvoja glavnih i pomoćnih spolnih organa i uspostavljanjem pune seksualne sposobnosti. thumb|right|400px|lijevo|Dinamika rasta visine žena tokom godina thumb|right|400px|centar| Dinamika rasta visine muškaraca tokom godina
Adolescencija djevojčica