mini|desno|300px|Minna Craucher (desno), finska pripadnica društvene elite i špijunka, sa svojim vozačem Borisom Wolkowskim (lijevo), 1930-ih Špijunaža ili špijuniranje je tajno prikupljanje informacija koje imaju obavještajnu vrijednost, najčešće bez znanja ili saglasnosti njihovog izvora ili vlasnika. Kao dio obavještajnog rada, špijunaža se prvenstveno odnosi na prikriveno pribavljanje informacija od ljudi i drugih izvora, posebno onih koje nisu javno dostupne. Prikupljene informacije mogu imati politički, vojni, sigurnosni, privredni, tehnološki ili drugi značaj.
Pojam špijunaže najčešće se povezuje s djelovanjem država i njihovih obavještajnih službi, ali se može odnositi i na druge aktere, uključujući privredne subjekte. U državnom kontekstu špijunaža se najčešće provodi radi pribavljanja podataka o drugim državama, njihovim institucijama, oružanim snagama, političkim procesima, tehnologiji ili drugim pitanjima od značaja za nacionalnu sigurnost. U privrednom kontekstu, industrijska špijunaža obuhvata tajno pribavljanje poslovnih, tehnoloških i drugih povjerljivih informacija.
Špijunaža se može provoditi u inostranstvu, na području vlastite države ili na daljinu. Zbog svoje prikrivene prirode, aktivnosti špijunaže u pravilu se provode tako da subjekt prema kojem su usmjerene nije upoznat s njihovim postojanjem.
Špijunaža predstavlja samo jedan dio šireg procesa prikupljanja obavještajnih podataka. Obavještajni podaci mogu se prikupljati različitim metodama, uključujući korištenje ljudskih izvora (HUMINT), otvorenih izvora (OSINT), tehničkih sredstava i drugih obavještajnih oblasti. Zbog toga se špijunaža ne smatra sinonimom za cjelokupnu obavještajnu djelatnost.
Osoba koja prikuplja informacije za obavještajnu službu može djelovati kao profesionalni obavještajni službenik ili kao agent odnosno drugi izvor informacija. U zavisnosti od okolnosti, špijunske aktivnosti mogu uključivati vrbovanje i upravljanje izvorima, infiltraciju u ciljane organizacije, pribavljanje povjerljivih dokumenata i podataka te druge oblike prikrivenog prikupljanja informacija. U određenim slučajevima špijunaža može biti povezana i s drugim prikrivenim aktivnostima, poput sabotaže ili dezinformacijskih operacija.
Jedan od tradicionalnih načina pribavljanja informacija jeste infiltracija u strukture organizacije ili države prema kojoj je djelovanje usmjereno. Na taj način mogu se prikupljati podaci o brojnosti, rasporedu i sposobnostima oružanih snaga, političkim i sigurnosnim strukturama, tehnološkim kapacitetima ili drugim pitanjima od obavještajnog značaja. Špijunske mreže mogu također pokušavati identifikovati osobe unutar ciljane organizacije koje su spremne na saradnju i od njih pribavljati dodatne informacije.
Kontrašpijunaža obuhvata mjere usmjerene na otkrivanje, sprječavanje i suzbijanje špijunaže i drugih obavještajnih aktivnosti stranih ili drugih protivničkih aktera. Ona može uključivati zaštitu osjetljivih informacija, otkrivanje špijunskih mreža, identifikaciju obavještajnih operativaca i druge aktivnosti usmjerene na zaštitu države ili organizacije od obavještajnog djelovanja. Većina država u svom zakonodavstvu predviđa krivična djela povezana sa špijunažom, pri čemu se kazne razlikuju zavisno od države i prirode počinjenog djela.
Historija
Antički period
Značaj špijunaže u vojnim operacijama prepoznat je još u antičkom dobu. Najstariji poznati klasificirani dokument predstavlja izvještaj koji je sastavio špijun prerušen u diplomatskog izaslanika na dvoru kralja Hamurabija, koji je umro oko 1750. p. n. e. Stari Egipat raspolagao je razvijenom tajnom službom, a špijunaža se spominje i u Ilijadi, Bibliji i Pismima iz Amarne.
Špijunaža je također imala značajnu ulogu u grčko-rimskom svijetu, gdje su se za prikupljanje podataka često koristili nepismeni saradnici zaposleni u javnoj službi.
mini|desno|300px|Bambusna verzija djela Umijeće ratovanja, koje je napisao Sun Tzu, a sadrži savjete o taktici špijunaže Tezu da obavještajni rad i špijunaža imaju centralnu ulogu i u ratu i u miru iznesena u djelima Umijeću ratovanja i u Arthašastri. U Umijeću ratovanja opisano je pet osnovnih vrsta špijuna koje su neophodne za uspješno prikupljanje obavještajnih podataka i ostvarenje pobjede:
lokalni špijuni – doušnici iz neprijateljskog područja; unutrašnji špijuni – osobe regrutovane unutar neprijateljskih redova, uključujući dvostruke agente; preobraćeni špijuni – prebjegi ili neprijateljski agenti koji su pridobijeni da rade za drugu stranu; žrtvovani špijuni – agenti koji namjerno šire dezinformacije i služe kao mamac za neprijateljski kontraobavještajni rad; preživjeli špijuni – agenti koji se nakon izvršene misije vraćaju sa tačnim i pouzdanim obavještajnim podacima.
Postklasična historija
Evropa
Tokom srednjeg vijeka evropske države razvile su metode koje se danas smatraju ranim oblicima borbe protiv subverzivnog djelovanja. U tom kontekstu katoličke inkvizicije organizovane su s ciljem suzbijanja hereze. Inkvizicije su bile prepoznatljive po centralizovano organizovanom velikom broju ispitivanjima i detaljnom vođenju evidencije.
Tokom renesanse zapadnoevropska špijunaža doživjela je značajne promjene kada su italijanski gradovi-države počeli uspostavljati stalna diplomatska predstavništva u stranim prijestolnicama radi prikupljanja političkih i drugih obavještajnih podataka.
Renesansa
Renesansna Mletačka Republika pridavala je izuzetnu važnost obavještajnom radu. Vijeće desetorice, koje je formalno bilo nadležno za državnu sigurnost, nije dopuštalo ni duždu slobodan pristup državnim arhivima. Godine 1481. Vijeće desetorice zabranilo je svim mletačkim državnim službenicima kontakte sa stranim ambasadorima i drugim strancima. Odavanje službenih tajni moglo se kazniti i smrtnom kaznom. Mletačka Republika posvećivala je veliku pažnju špijunaži jer je uspjeh njene međunarodne trgovine u velikoj mjeri zavisio od zaštite poslovnih tajni.
Za vrijeme vladavine kraljice Elizabete I (1558–1603), Francis Walsingham (oko 1532–1590) obavljao je dužnost državnog sekretara i rukovodioca obavještajne službe. Pisac i novinar Daniel Defoe (umro 1731), osim što je radio za britansku vladu kao obavještajac, razvio je i teoriju špijunaže koja je u određenoj mjeri nagovijestila savremene metode policijske države.
Moderna historija
Sjedinjene Američke Države
Tokom Američkog rata za nezavisnost Nathan Hale i Benedict Arnold stekli su reputaciju poznatih špijuna, dok je tokom Američkog građanskog rata špijunaža bila široko rasprostranjena na obje zaraćene strane. Iako nije bio špijun, George Washington smatra se prvim američkim rukovodiocem obavještajnih aktivnosti (), jer je sistematski koristio špijunažu i obavještajne metode u borbi protiv britanskih snaga.
21. stoljeće
Savremene obavještajne službe usmjeravaju svoje aktivnosti na praćenje ilegalne trgovine drogom, terorizma i djelovanja stranih država.Arrillaga, Pauline. "China's spying seeks secret US info." AP, 7 May 2011.
Obavještajne službe različitih država daju prednost različitim metodama prikupljanja obavještajnih podataka. Nekadašnji Sovjetski Savez oslanjao se prvenstveno na ljudske izvore (HUMINT), dok su Sjedinjene Američke Države veći naglasak stavljale na tehnološke metode, kao što su SIGINT (obavještajni podaci dobiveni presretanjem signala) i IMINT (obavještajni podaci dobiveni analizom snimaka). U Sovjetskom Savezu uspješnost službenika političke obavještajne službe (KGB) i vojne obavještajne službe (GRU) često se procjenjivala prema broju agenata koje su uspjeli regrutovati.
Ciljevi špijunaže
Obavještajni operativci koji provode špijunažu najčešće su posebno obučeni za oblast u kojoj djeluju, kako bi mogli razlikovati uobičajene informacije od onih koje imaju obavještajnu vrijednost za organizaciju ili državu u čijem interesu rade. Pravilno prepoznavanje i odabir cilja predstavlja osnovni preduslov uspješne špijunske operacije.
Najčešće oblasti interesa špijunaže uključuju:
Prirodni resursi – prikupljanje podataka o strateški važnim resursima, njihovoj proizvodnji, dostupnosti i procjeni značaja (hrana, energija, sirovine i drugi resursi). Izvori informacija često se nalaze među državnim službenicima i drugim osobama koje upravljaju tim resursima. Javno mnijenje – prikupljanje podataka o stavovima stanovništva prema unutrašnjoj i vanjskoj politici, uključujući mišljenja građana, društvenih elita i drugih utjecajnih grupa. Kao izvori informacija mogu se koristiti novinari, istraživači, studenti na međunarodnoj razmjeni i stručnjaci iz oblasti društvenih nauka. Strateške ekonomske sposobnosti – informacije o proizvodnji, naučnim istraživanjima, industriji, tehnologiji i infrastrukturi. Izvori se često nalaze u akademskim ustanovama, istraživačkim institutima, privrednim subjektima, a rjeđe među vojnim stručnjacima. Vojne sposobnosti – podaci o ofanzivnim i odbrambenim kapacitetima, manevrima, pomorskim, zračnim i svemirskim snagama. Operativci angažovani na ovim zadacima prolaze posebnu obuku iz vojnog obavještajnog rada i djeluju pod prikrivenim identitetom radi zaštite svog identiteta i smanjenja rizika od otkrivanja. Kontraobavještajni rad – aktivnosti usmjerene prema protivničkim obavještajnim službama, uključujući kompromitovanje njihove komunikacije, otkrivanje njihovih operativaca te regrutovanje prebjega ili krtica unutar njihovih organizacija.
Metode i terminologija
Definicija špijunaže u Sjedinjenim Američkim Državama Iako se u medijima često govori o "špijunskim satelitima" i sličnim sredstvima, pojam "špijunaža" nije sinonim za sve oblike prikupljanja obavještajnih podataka. Ona predstavlja samo jedan od oblika obavještajnog prikupljanja iz ljudskih izvora (HUMINT).
Aktivnosti poput dešifrovanja komunikacija (kriptoanaliza ili COMINT), snimanja iz zraka ili putem satelita (IMINT) te analize javno dostupnih izvora (OSINT) također predstavljaju obavještajne discipline, ali se u američkoj doktrini ne smatraju špijunažom. Isto važi i za mnoge druge aktivnosti HUMINT-a, kao što su ispitivanje zarobljenika, izvještaji vojnih izviđačkih patrola ili informacije koje dostavljaju diplomate.
U američkom shvatanju špijunaža podrazumijeva neovlašteno pribavljanje ili odavanje osjetljivih, odnosno klasifikovanih informacija osobama koje za njih nemaju odgovarajuće sigurnosno ovlaštenje ili pravo pristupa.
Za razliku od drugih obavještajnih metoda, špijunaža najčešće podrazumijeva neposredan pristup mjestu na kojem se tražene informacije nalaze ili kontakt s osobama koje raspolažu tim informacijama i koje ih, putem različitih oblika obmane, prikrivanja ili vrbovanja, prenose špijunu. Izuzeci postoje, kao što pokazuju slučajevi Izvještaja iz Osla ili Roberta Hanssena, koji je izbjegavao lične susrete s osobama kojima je dostavljao informacije.
Prema američkom zakonodavstvu, špijunaža predstavlja "pribavljanje, dostavljanje, prenošenje, saopštavanje ili primanje informacija koje se odnose na nacionalnu odbranu, uz namjeru ili osnovanu pretpostavku da bi te informacije mogle biti iskorištene na štetu Sjedinjenih Američkih Država ili u korist strane države". Blekov pravni rječnik (1990) špijunažu definiše kao "prikupljanje, prenošenje ili gubitak informacija koje se odnose na nacionalnu odbranu". Špijunaža predstavlja kršenje američkog zakonodavstva, uključujući Glavu 18 Zakona SAD-a (18 U.S.C. §§ 792–798) i član 106a Jedinstvenog kodeksa vojnog pravosuđa.
Kao i većina država, i Sjedinjene Američke Države provode špijunažu prema drugim državama putem svojih obavještajnih službi.
U Ujedinjenom Kraljevstvu za provođenje vanjske obavještajne djelatnosti nadležna je MI6.
Spisak poznatih špijuna mini|desno|300px|Howard Burnham (1915.) mini|desno|300px|Fotografija FBI vođe špijunskog prstena Duquesne (1941.)
Vladavina engleske kraljice Elizabete I (Elizabeth I of England) Sir Francis Walsingham Christopher Marlowe Američka revolucija Thomas Knowlton, prvi američki špijun