mini|260px|"Dual-attach" FDDI ploča
Fiber Distributed Data Interface (FDDI) jest standard za prijenos digitalnih podataka u računarskim mrežama preko optičkog vlakna. Razvijen je kao visokobrzinska lokalna mreža i kampusna mrežna tehnologija namijenjena povezivanju servera, radnih stanica i nižih mrežnih segmenata u pouzdanu okosnicu. FDDI koristi metodu prosljeđivanja tokena i najčešće radi brzinom od 100 Mbit/s, što ga je u vrijeme uvođenja činilo znatno bržim od tada raširenog 10-megabitnog Etherneta. Za razliku od jednostavnih sabirničkih mreža, FDDI je projektiran za mreže u kojima su dostupnost, predvidljivo kašnjenje i otpornost na prekid veze važniji od niske cijene opreme.
Historija i standardizacija
Razvoj FDDI-ja započeo je u prvoj polovini 1980-ih u okviru ANSI-jevog odbora X3T9.5, a kasnije je standardiziran i kroz međunarodnu seriju ISO 9314. Standard je nastao u periodu kada su univerziteti, istraživački centri i velike organizacije trebali brzu mrežnu okosnicu za povezivanje više Ethernet i Token Ring segmenata. U akademskoj i stručnoj literaturi FDDI se opisivao kao tehnologija koja povezuje prednosti optičkog prenosa i kontroliranog pristupa mediju, bez kolizija karakterističnih za raniji Ethernet. Tokom 1990-ih koristio se pretežno u okosnicama lokalnih i kampusnih mreža, ali ga je postepeno potisnuo Fast Ethernet, a zatim i Gigabit Ethernet.
Arhitektura
Tipična FDDI mreža zasniva se na dvostrukom prstenu, u kojem se primarni i sekundarni prsten kreću u suprotnim smjerovima. Primarni prsten prenosi korisnički saobraćaj, dok sekundarni najčešće služi kao rezervni put u slučaju prekida kabla ili otkaza čvora. Uređaji s dvostrukim priključivanjem mogu biti neposredno spojeni na oba prstena, a uređaji s jednostrukim priključivanjem obično se povezuju preko koncentratora. Kada dođe do prekida u jednoj tački, stanice mogu rekonfigurirati prsten tako da mreža nastavi raditi preko preostalog fizičkog puta. Ovakva arhitektura učinila je FDDI pogodnim za mreže u kojima je prekid okosnice mogao zaustaviti rad većeg broja korisnika.
Protokol i prijenos podataka
FDDI koristi token-passing mehanizam u kojem stanica može slati okvire tek nakon što primi token. Takav pristup smanjuje nepredvidljivost pristupa mediju i omogućava bolje planiranje mrežnog opterećenja nego kod kolizionih mreža. Važan parametar protokola jeste ciljno vrijeme obilaska tokena, kojim se određuje koliko često stanice mogu dobiti priliku za slanje podataka. Standard podržava prijenos preko višemodnog i jednomodnog optičkog vlakna, a razvijena je i bakarna varijanta poznata kao CDDI, namijenjena jeftinijem povezivanju preko upletenih parica. Za prijenos IP datagrama i ARP poruka preko FDDI mreža definiran je poseban način enkapsulacije u RFC-u 1188.
Reference
Kategorija:Mrežni protokoli Kategorija:ISO standardi Kategorija:Računarske mreže