thumb|180px|desno|Siromaštvo thumb|180px|desno|Prosjak sa djetetom pokraj ulice, Indija Siromaštvo ili bijeda u materijalnom smislu, kao pojam suprotan bogatstvu, označava nedostatak zadovoljenja primarnih potreba za odjećom, hranom, stanovanjem i održanjem života. U tom smislu, ljudima koji pate od siromaštva po pravilu nedostaju sredstva (finansijska) kako bi zadovoljili svoje osnovne potrebe, te se vrlo često kao sinonim za siromaštvo koristi i pojam nedostatak sredstava. U širem i prenesenom smislu, siromaštvo općenito označava nedostatak nečega. Sadržaj generaliziranog pojma varira u zavisnosti od historijskog, kulturološkog ili socijalnog konteksta, te se jednom dijelom zasniva na subjektivnim a ponekad i na emocionalnim ili kulturno "obojenim" predodžbama vrijednosti.
Definicija U razvijenim industrijskim državama siromaštvo se često odnosi isključivo na kvantitativno na životni standard i blagostanje, iako se ono zapravo ne treba reducirati samo na nedostatak materijalnih dobara. Razumijevanje siromaštva razlikuje se među različitim društvima. Tako naprimjer pripadnici plemenskih, domorodačkih zajednica smatraju neku osobu siromašnom, tek kada shvate ili kada se konfrontiraju s enormnim izborom modernih ekonomskih materijalnih dobara. U principu, siromaštvo je socijalni fenomen, koji se mora razumijevati kao stanje ozbiljnog društvenog nedostatka. S tim povezana "nedostajuća opskrba materijalnim dobrima i uslugama" se pri tom ocjenjuje izuzetno različito. Tako je i politika razvoja druge polovine 20. vijeka, kao i aktuelna privredna globalizacija proglasila ekonomsko djelovanje tradicionalne samodovoljne privrede u osnovama kao sirotinjsko. Pri tome je izjednačena proizvodnja, prerada i prodaja na tržištu samo za puko preživljavanje, a koje svoje ishodište imaju u nedostatku radnih mjesta, beskućništvu ili represijama. Za mjeru siromaštva obično se uzima prihod domaćinstva, mada se pri tome često istovremeno misli na nedostatak privrednih resursa. Ovo također dovodi do toga da se one osobe koje preživljavaju od onog što proizvedu trebaju smatrati siromašnim, čak i kada nemaju materijalnih i socijalnih nedostataka. U svrhu pravljenja razgraničenja, u ovom aspektu trebalo bi se konkretno govoriti o "privrednom siromaštvu". Siromaštvo i bogatstvo su na suprotnim polovima. U navedenim definicijama bez izuzetaka je prikazano siromaštvo iz zapadnjačkog aspekta, u čijoj pozadini se nalazi materijalno-ekonomsko siromaštvo.
Apsolutno i relativno siromaštvo Postoje dvije, u osnovu različite, definicije ekonomskog siromaštva u užem smislu. Jedna je apsolutno siromaštvo, koje se smatra kada neka osoba ima na raspolaganju manje od 1,90 US$ dnevno (mjereno po paritetu kupovne moći), dok je druga definicija relativnog siromaštva, pri kojem neka osoba ima značajno niža primanja od prosjeka neke države ili pokrajine. U razvijenim industrijskim državama, apsolutno siromaštvo je danas rijetko, međutim ono dominira u srednje razvijenim zemljama i zemljama u razvoju. U tim područjima, mogu se desiti i paradoksalne situacije, da neka osoba bude apsolutno siromašna, ali ne i relativno. Drugi oblik siromaštva, zbog definicije, prisutan je u gotovo svim zemljama među jednim dijelom stanovništva. Ni relativni ni apsolutni oblik siromaštva ne može se odrediti bez normativnih standarda. Odabir nekog određenog postotka prosječnog dohotka u državi da bi se odredio prag relativnog siromaštva niti određivanje prosječne potrošačke košare ne mogu se opravdati u teoriji suštinske vrijednosti dobara. Stoga se ti standardi određuju političkim procesima.
Apsolutno thumb|300px|desno|Udio siromašnog u ukupnom stanovništvu država svijeta Da bi prikazao probleme zemalja u razvoju, bivši predsjednik Svjetske banke Robert Strange McNamara uveo je pojam apsolutno siromaštvo. On je takvo siromaštvo definirao na sljedeći način:
Granica apsolutnog siromaštva određena je kao visina prihoda ili nivo rashoda, ispod koje ljudi ne mogu sebi priuštiti neophodnu hranu i za život potrebne namirnice na dnevnoj osnovi. Svjetska banka smatra da su osobe siromašne, ako nemaju na raspolaganju 1,90 US$ dnevno (mjereno po paritetu kupovne moći). Smrt od gladi i prosjačenje često se poistovjećuju sa pojmom apsolutnog siromaštva.
Kritičari ističu da različiti životni uslovi u nekom društvu ostaju izvan poimanja siromaštva, naročito korištenjem indikatora Svjetske banke, pariteta kupovne moći, kojim bi se trebala uzimati u obzir prosječna potrošačka korpa sa relativno povoljnijim uslugama, za koje siromašniji slojevi društva ne pridaju veći značaj. Prema takvim razmišljanjima, mnogo manje osoba bi se smatralo siromašnim.
Prema Međunarodnoj organizaciji za razvoj (International Development Association, IDA), indikatori apsolutnog siromaštva su:
Prihod po glavi stanovnika (PGS) manji od 150 US$/godišnje Unos kalorija u organizam u zavisnosti od države manji od 2160 ili 2670/dnevno Prosječna očekivana starost manja od 55 godina Smrtnost djece veća od 33/1000 Stopa nataliteta veća od 25/1000
Relativno thumb|180px|desno|Indeks ljudskog razvoja, 2016. Pojam relativnog siromaštva odnosi se siromaštvo u usporedbi sa određenim socijalnim okruženjem čovjeka (također i državnim, socijalnogeografskim i drugim). U ovom kontekstu relativno siromaštvo odnosi se na različite statističke omjere u određenom društvu, naprimjer na medijanu uravnoteženih neto ekvivalentnih dohodaka. Relativno siromaštvo može se primijetiti i kroz sociokulturološko osiromašenje, pri čemu se kao posljedica nedostataka finansijskih sredstava misli na neučestvovanje u određenim socijalnim aktivnostima (naprimjer maturska putovanja, posjeta pozorištima, kinima i slično).
Prolazno i sistematsko Siromaštvo može biti privremeno i trajno.
Prolazno siromaštvo se tokom vremena ublažava i nestaje. To je slučaj kada se u nekim vremenskim periodima mogu zadovoljavati osnovne potrebe, dok se u drugim vremenima ne mogu. Takve pojave mogu se javljati ciklično, naprimjer u vrijeme neposredno prije žetve ili kod mladih bračnih parova, a mogu se javljati i neciklično naprimjer nakon nekih katastrofa. Nasuprot tome stoji pojam "sistematsko siromaštvo". Ono se sastoji iz toga kada neka osoba pripada nekoj marginalnoj socijalnoj grupi, čiji svi članovi se nalaze ispod granice siromaštva sa vrlo slabim šansama da ta osoba izađe van takve grupe. Primjer za to je stanovništvo u favelama. U tom kontekstu često se spominje i pojam đavolji krug siromaštva ili ciklus siromaštva: bez pomoći drugih prihod ljudi koji žive u sistematskom siromaštvo ostat će na istom nivou cijeli njihov život. Primjer toga je kada zbog nedostatka seksualne zaštite i obrazovanja dođe do neželjene trudnoće kod maloljetnica pa takva djeca često nemaju ni adekvatno obrazovanje, a društvo i okolina ih često diskriminiraju zbog neadekvatnog smještaja.
Prikriveno Borba protiv siromaštva sadrži razne mjere, naročito u zapadnim industrijskim državama u kojima se pokušavaju ublažiti konsekvence siromaštva. U to se u oblasti socijalne politike pored borbe putem socijalnih davanja, ubrajaju još i kompenzatorski odgoj, osnivanje javnih kuhinja i prinudnih smještaja. Osim aktivne borbe protiv siromaštva postoji i prikriveno siromaštva. Ono se ogleda u tome što osobe koje bi mogle imati osnova za dobijanje osnovnih potreba od države, iz ličnih razloga ih ne žele primati.
Kritike Definicije siromaštva naišle su različite kritike.
Političke i metodološke kritike Postoje diskusije u kojima se tvrdi da se unutar raznih definicija siromaštva krije određeni odnos dominacije, koji često zavisi od prikupljenih statistika siromaštva, o tome ko ima pristup socijalnoj pomoći a ko nema. Objektivne mjere siromaštva ne mogu se lahko konstruirati. Gdje se tačno nalazi granica siromaštva i koliko osoba se nalazi ispod ove linije, jeste i jedno političko pitanje. Osim toga, valjanost podataka korištenih za izračunavanje granice siromaštva također se predmet oštrih kritika. Što god su pokazatelji složeniji i više diferencirani, to su metode kojima se podaci, koji su osnova za postavljanje granice, prikupljaju još zahtjevnije. Također, druge kritike odnose se na brojeve po glavi stanovnika koji ne mogu odražavati okolnosti u kojima pojedine osobe zaista žive. Kroz ove brojeve ne može doći do izražaja odnosi dominacije, kao što su različite raspodjele namirnica u okvirima zajednice i porodice prema spolu i starosti ili neravnomjeran pristup mogućnostima obrazovanja za djevojčice i dječake, u mjeri u kojoj su takve prilike na raspolaganju.
Globalizirani eurocentrizam thumb|desno|180px|Sadhu (hiduistički monasi) u Katmandu. Većinu domorodačkih naroda prije njihovog kontakta sa civilizacijom i tržišnom ekonomijom ne može se nazvati siromašnim. Njihovi tradicionalni oblici privrede opskrbljuju ih svim robama koje su im potrebne za život. Brojni izvještaji putopisaca iz perioda kolonijalizma navodili su opise ljudi i zajednica koje nisu patile od nedostatka sredstava za zadovoljenje svojih potreba, već su naprotiv živjeli u izobilju. Pošto su za većinu tih ljudi materijalna dobra bila manje važna, sa njihove tačke gledišta oni nisu bili siromašni. Međutim, današnja eurocentrična definicija siromaštva u kombinaciji sa enormnim materijalnim bogatstvom zapadnog svijeta dovela je do iskrivljenog shvatanja da se domorodački narodi smatraju siromašnim, bijednim i hronično neuhranjenim, jer nemaju materijalnih dobara niti tehnoloških kapaciteta. Indijska naučnica i socijalna aktivistica Vandana Šiva za ovaj fenomen napisala je:
Geografija thumb|desno|180px|Stanovnik sluma u Jakarti. + Osobe koji dnevno raspolažu samanje od 1 US$ (po PPP) Godina Udio Broj siromašnihu milionima 2001. 21 % 1.100 1993. 29 % 1.314 1987. 30 % 1.227 1981. 40 % 1.500
U gornjoj tabeli nije posebno računato, da je američki dolar u ovom periodu značajno izgubio na kupovnoj vrijednosti.
Prema podacima Svjetske banke iz 2001. oko 21% svjetskog stanovništva imalo je na raspolaganju manje od jednog američkog dolara dnevno (računato po kupovnoj moći), dok 50% stanovništva živi sa manje od dva dolara dnevno (računato po PKM), te se oni stoga ubrajaju u ekstremno siromašne. Članovi Ujedinjenih nacija na "milenijskom samitu" održanom 2000. godine su se usaglasili da se do 2015. pokuša prepoloviti broj onih, koji žive sa manje od jednog US$ dnevno (tačka 1. milenijskih ciljeva razvoja). Najveći broj siromašnih žive u Aziji. U Africi udio siromašnih u stanovništvu je natprosječno visok. Iako je zbog privrednog rasta u nekim dijelovima Azije došlo do značajnog smanjenja siromaštva (u istočnoj Aziji sa 58% na 16%), u Africi je broj najsiromašniji još više narastao (južno od Sahare od 1981. do 2001. gotovo je udvostručen). U istočnoj Evropi i centralnoj Aziji zabilježen je rast ekstremnog siromaštva, čiji udio se popeo i do 6% stanovništva u nekim zemljama.
Prema procjenama koje je objavila nevladina organizacija IBHI, u Bosni i Hercegovini je u 2007. bilo 18,56% osoba koje su živjele ispod praga siromaštva. Prema istoj procjeni, prag apsolutnog siromaštva u BiH iznosi je 238,11 KM po odrasloj osobi na mjesečnom nivou u cijenama iz 2007. godine. U Bosni i Hercegovini, najviše su ugrožene porodice sa većim brojem djece, žene, pripadnici romske populacije i drugih nacionalnih manjina, interno raseljena lica, djeca sa invaliditetom i mladi.
Svjesno odabrano siromaštvo desno|180px|thumb|Derviški plesač u Omdurmanu, Sudan.