Gradska džamija u Derventi, poznata i kao Ali-agina džamija, nalazi se u centru Dervente, Bosna i Hercegovina. Mjesto i ostaci Gradske džamije proglašeni su za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Historija U kasabi koja se nazivala Gornja Ukrina, Ali-agi, dizdar grada Dobora, prije 1570. godine izgradio je najstariju džamiju. Originalni tarih, kao ni vakufnama osnivača džamije nisu sačuvani. Na osnovi podataka iz popisa iz vremena osmanlijske vladavine, dizdar Ali-aga, uvakufio je 33.000 akči na ime plaća za imama, hatiba, mujezina, mu'arrifa i mutevelije džamije.
Ne zna se tačno kada je naziv mjesta Gornja Ukrina promijenjen u Derbent (opasni prolaz), ali se prvi put u periodu između dva tursko-austrijska rata (1718-1739), u austrijskim izvorima, mjesto spominje pod nazivom Derbent.
U haremu džamije bilo je mezarje u kome su bili ukopani samo pripadnici uleme Dervente. U haremu je bio ukopan prvi kapetan Salih-beg iz porodice Begović. Uz džamiju je bilo izgrađeno turbe u kome su bili mezarovi Šejh-Omera koji je bio je gradski čuvar pečata (muhura), smatran za "Dobrog""Vreme", 22. apr. 1939, str. 7. digitalna.nb.rs (ćirilica).
Gradska džamija je temeljito obnovljena 1895. godine, sredstvima donacija. Svoj prilog obnovi džamije u iznosu od 500 forinti, darovao je i austrijski car Franjo Josip I. Ovaj oblik džamija je imala sve do 31. maja 1992. godine kada je srušena.
Proglašena je za nacionalni spomenik, kao i mjesto gdje se nalazi džamija. Komisija je donijela odluku 7. maja 2003. u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović (predsjedavajuća), Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.
Objekat džamije koji je izgrađen na mjestu Gradske džamije porušene 1992. godine ne uživa režim zaštite jer nije izveden u skladu sa stanjem objekta prije njegovog rušenja i nije rehabilitiran u skladu sa Zakonom o provedbi odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika ustanovljene u skladu sa Aneksom 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službeni glasnik Republike Srpske”, broj 9/02) i drugim važećim propisima, standardima i principima zaštite, pa ne ispunjava Kriterije za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima («Službeni glasnik BiH», br. 33/02 i 15/03). Literatura Hamdija Kreševljaković, Prilozi povijesti bosanskih gradova pod turskom upravom, 1951. Mustafa Imamović, Historija Bošnjaka, izdanje Bošnjačka zajednica kulture, Izdavačko preduzeće «Preporod», Sarajevo, 1997, str. 330. Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, Knjiga II, 3. izdanje, Biblioteka Kulturno naslijeđe, Sarajevo Publishing, 1998, str. 164. Mehmed Mujezinović, "Kulturno naslijeđe", Sarajevo – Publishing, 3. Izdanje strana 300, 1998. - Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga 3 Madžida Bećirbegović, Džamije sa drvenom munarom u Bosni i Hercegovini, Sarajevo Publishing, 1999, str. 39, 52. Nedžmudin Alagić, Derventa između dva svjetska rata, Ured za rješavanje statusnih pitanja raseljenih osoba-prognanika i izbjeglica općine Derventa-Odjeljenje ureda na području Sarajeva, Sarajevo, (korištene usluge biblioteke Bošnjačkog instituta, fondacija Adila Zulfikarpašića-Sarajevo), 2001. godine Adem Handžić, Postanak i razvitak Dervente u XVI stoljeću, Prilog istoriji naselja u Bosni (Separat), Prilozi, Institut za istoriju Sarajevo, godina X/II, Sarajevo, (korištene usluge biblioteke Bošnjačkog instituta, fondacija Adila Zulfikarpašića-Sarajevo), 1974. godina
Reference
Vanjski linkovi
Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini komisije nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine
Kategorija:Džamije u Derventi Kategorija:Nacionalni spomenici u Derventi