thumb|Naslovna strana Tragedije Kralja Ričarda Trećeg u Prvom Kvatro izdanju Ričard III (pun naziv djela Kralj Ričard Treći ili Tragedija Ričarda Trećeg) je historijska drama koju je napisao William Shakespeare, za koju se vjeruje da je nastala oko 1597. godine. Drama je objavljena u Prvom foliju i Prvom kvartu, iako ova dva izdanja pružaju uvid u različite verzije događaja.U Prvom Kvatru se spominje datum 1597. godine, dok se Prvi Folio pojavio 1623. godine U Prvom kvartu djelo se spominje kao tragedija. U Prvom foliju, drama je predstavljena kao djelo najveće dužine, nakon čega po datom parametru slijedi Hamlet. Također, djelo predstavlja direktni nastavak drama koje se bave tematikom Ratova dviju ruža, time zaokruživši prvu Šekspirovu tetrologiju, koja uključuje tri dijela Henrija VI i na kraju završava sa Ričardom III.

Poslije dugogodišnjeg Ratova dviju ruža, između porodica Lancaster i York napokon je zavladao miran period vladavine kralja Edvarda IV, predstavnika kuće Jork. Njegov mlađi brat Ričard smišlja način na koji bi mogao da ostvari svoje planove usmjerene ka svom ustoličenju kao kralja Engleske. Svojim spletkama, pronicljivošću i dovitljivim umom, bogatim fatalističkim idejama i ubrzanim izvršenjem istih, Ričard se kroz djelo postepeno rješava svih ljudi koji mu stoje na putu ka Engleskoj kruni. Međutim, i tiranin Ričard doživljava svoj kraj u bici sa Ričmondom kod Bosvorta, izgubivši svoj život, dok na presto dolazi Ričmond, budući kralj Henri VII. Ričmond ženi mladu Elizabetu, kćer kralja Edvarda IV i kraljice Elizabete, time napokon ujedinjujući decenijama zavađene kuće Jork i Lankaster.

Šekspirov izvor i inspiracija povučeni su iz djela brojnih književnih stvaralaca poput: Tomasa Mora, Edvarda Hola i Rafaela Holinšeda. Događaji opisani u djelima razlikuju se od istinitih događaja iz Ričardovog života i dodatno su doprinijeli njegovoj ozloglašenosti.

Ričard III je izvođen u pozorištu, a drama je adaptirana i za potrebe stvaralačkog opusa modernog filma i televizije. Ulogu Ričarda su igrali neki od najpoznatijih svetskih glumaca poput: Laurence Olivier, Ian McKellen, Al Pacino, Benedikt Kamberbutch i ostali.

Likovi Kralj Edvard IV Edvard, princ od Velsa, kasnije kralj Edvard Peti Ričard, vojvoda od Jorka - sinovi kralja Edvarda IV Ričard, vojvoda od Glostera, kasnije kralj Ričard III Džordž, vojvoda od Klarensa - kraljeva braća Edvard, Klarensov sin Kraljica Elizabeta, supruga kralja Edvarda IV Vojvotkinja od Jorka, majka kralja Edvarda IV, vojvode od Klarensa i vojvode od Glostera Kraljica Margareta - udovica kralja Henrija VI Henri, grof od Ričmonda, kasnije kralj Henri VII Kardinal Baušer - Kenterberijki nadbiskup Tomas Roderam - Jorški nadbiskup Džon Morton - biskup u Eliji Vojvoda od Bakingema Vojvoda od Norfoka Grof od Sarija - njegov sin Lejdi Ana - udovica Edvarda od Vestminstera, princa od Velsa, sina kralja Henrija VI, kasnije udata za vojvodu od Glostera Lord Rivers- brat kraljice Elizabete Markiz od Dorseta Lord Grej - sinovi Kraljice Elizabete Lejdi Margaret Plantaženet - mlada kćer vojvode od Klarensa Grof od Oksforda Lord Hejstings Lord Stenli, takodje poznat pod imenom grof od Darbija Lord Lavel Ser Tomas Von Ser Ričard Ratklif Ser Vilijem Kejtsbi Ser Džejms Tirel Ser Džejms Blant Ser Volter Herbert Ser Robert Brekenberi - upravnik Londonske kule Ser Vilijem Brandon Kristofer Ursvik - sveštenik Drugi sveštenik Predsjednik Londonske opštine Londonski šerif Viltšira Tresel i Barkli - gospoda u pratnji Lejdi Ane Gospođa Šor Lordovi, sluge, dva plemića, sljedbenik, pisar, građani, ubice, glasnici, duhovi onih koje je ubio Ričard III, vojniciPrevod likova je preuzet od Velimira Živojinovića Masuke

Radnja Čin I Drama počinje Ričardovim (vojvoda od Glostera) monologom u kom se na samom početku radnje iznose Ričardove misli, planovi i ideje. Sve nevolje kuće Jork su se završile zahvaljujući pobjedi njegovog brata kralja Edvarda IV. Sunce je napokon obasjalo kuću Jork i tama je nestala. Potomci kuće Jork sada nose vijenac pobjede na glavi, a svoj ratni oklop i oružje su ostavili sa strane kao dekoraciju. Umjesto poziva trube za bitku, sada prisustvuju zabavama. Umjesto da na konjima jurišaju ka neprijatelju, oni u njihovim sobama zabavljaju dame praćene uz svirku laute. Međutim, Ričarda priroda nije obdarila izgledom i moćima da pleše ispred lijepih nimfi i učestvuje u druženju sa svojim savremenicima. Njegovo lice i cjelokupnu pojavu ne karakterišu konture normalnog, već neproporcionalnog i deformisanog. Ričard uzrok nalazi u prijevremenom izlasku iz majčine utrobe, te čak i psi laju na njega kada šepa pored njih. Ništa mu ne preostaje da radi u ovom dosadnom vremenu, osim ako neće da stoji ispred sunca i užasava se svojom kvrgavom sjenom. Tada osmišlja plan kako da zavadi svoju braću Edvarda IV i Džordža (vojvodu od Klarensa), te da iskoristi taj čin kao uvertiru za svoje dugoročne namjere. Tvrdeći da Klarens planira da ubije kraljevu djecu, Ričard je izdejstvovao Klarensovo odvođenje u Londonsku kulu, dok ga istovremeno ubjeđuje da je to djelo kraljice Elizabete. Lord Hejstings donosi vijest da je Kralj Edvard IV smrtno bolestan, što Ričard vidi kao priliku da se što prije riješi Klarensa. Takođe namjerava da se udvara Lejdi Ani, iako ona i dalje tuguje zbog smrti svog supruga Edvarda od Vestminstera (princa od Velsa) i svog svekra, kralja Henrija VI.

Tijelo kralja Henrija VI je na nosilima, a za njim ide Lejdi Ana, njegova snaha, u crnoj nošnji, uz pratnju. Lejdi Ana govori slugama da spuste tijelo časnog Henrija VI, kako bi oplakala smrt ovog dobrog čovjeka. Kraljevska krv je istekla iz njega, ali će ona ipak pričati sa njegovim duhom. Govori mu kako je isti čovjek koji je ubio njegovog sina, sada ubio i njega. Jedino što ona može jeste da lije suze u one iste rane iz kojih je njegova duša izašla. Proklinje onoga koji je napravio te rupe, njegovo srce i krv. Priželjkuje mu gori kraj nego što bi poželjela vukovima, paucima, žabama. A ako ikada bude imao dijete, neka se ono rodi prije vremena, neka izgleda kao čudovište, tako da se sopstvena majka uplaši od njega. Ričard dolazi i nježno govori sa njom, udvarajući joj se i zaprosivši je. Uprkos proklinjanjima, Lejdi Ana prihvata prsten darovan od strane Ričarda.

Ulaze kraljica Elizabeta, Markiz od Dorseta, Lordovi Rivers i Grej. Pokušavaju da smire Elizabetu govoreći joj kako će Edvard IV uskoro biti bolje. Elizabeta se pita šta će je snaći ukoliko Edvard umre, i da Ričard, vojvoda od Glostera, ima veliki uticaj na njene sinove. Odlučeno je da Ričard bude namjesnik, ali to još uvijek nije javno objavljeno. Ulazi Ričard, optužujući Elizabetu i njene rođake da žele smrt kralja Edvarda, kao i za zatočeništvo Klarensa. Ulazi kraljica Margareta, proklinjući Ričarda, Elizabetu, Lordove Hejstingsa, Riversa i Dorseta.

Klarens govori sa čuvarom Londonske kule. Sanjao je užasan san, u kome je pobjegao iz Londonske kule, i ukrcao se sa Ričardom na brod za Francusku. Ričard ga je pozvao da izađu na palubu broda. Prisjećali su se brojnih ratova između porodica Jork i Lankaster. Dok su koračali, izgledalo je kao da se Ričard sapleo. Klarens je htio da mu pomogne i uhvatio ga je za ruku, ali ga je u tom trenutku Ričard gurnuo preko palube. Bilo je užasno daviti se. Mogao je da vidi ostatke brodova, ribe koje su oglodale kosti mornara do srži, gomilu zlata, bisera i dragocjenog nakita, zaboravljeno je to nesrećno blago ležalo na dnu mora. Takvu noć ne bi htio ponovo da proživi, a ovaj san tumači kao garanciju ostatka života prepunog srećnim danima. Uspjevši napokon da zaspi, u tom trenutku ulaze ubice. Klarens moli za milost, govoreći da će njegov brat Ričard bogato platiti ukoliko Klarens ostane živ, ali mu ubice govore da je upravo Ričard taj koji je naručio njegovo ubistvo. Ubijaju Klarensa i napuštaju mjesto zločina.

Čin II Kralju Edvardu se poboljšalo zdravlje, ali ono što traži od svih jeste da zauvijek istraju u zajedništvu. Ne želi mržnju izmedju Lordova Riversa i Hejstingsa, stoga im govori da pruže jedno drugom ruku pomirenja. Nakon rukovanja, Edvard IV im govori da održe riječ koju su dali inače će im Bog biti sudija, otkriće njihove laži, i jedan drugom će na kraju biti smrt. Ulazi Ričard, izvinjavajući se Elizabeti i njenim rođacima za izgovorene riječi. Čini se da je sve u redu, i Edvard IV govori da je oprostio Klarensu, ne znajući da je on već mrtav. Ričard saopštava zlu vijest, što dovodi do toga da kralj Edvard krivi sebe za Klarensovu smrt i odmah mu se zdravstveno stanje pogoršava.

Majka Edvarda, Klarensa i Ričarda ulazi sa kćerkom i sinom vojvode od Klarensa. Djeca je pitaju da li je njihov tata mrtav i šta je razlog njenog stalnog plakanja. Zašto kad god ih pogleda odmahne svojom glavom i zove ih siročićima i nesrećnicima? Baka priznaje da je Klarens mrtav i da ne krive kralja Edvarda za to, jer ni ne sumnjaju u to ko je ubica njihovog oca. Ulazi kraljica Elizabeta plačući, jer je kralj Edvard mrtav. Obije žene plaču. Ričard i vojvoda od Bakingema smišljaju način kako da dovedu mlade prinčeve, sinove kralja Edvarda IV, u London.

Građani se pitaju kakav će biti njihov položaj, sada kada je kralj Edvard mrtav. Neki govore kako će njegov sin vladati, ali dok ne postane punoljetan, njegovi namjesnici će upravljati državom. Ipak, postoji velika briga oko pitanja ko će dobiti zvanje namjesnika.

Elizabeta čeka povratak svog sina. Mladi vojvoda od Jorka kaže kako je ujak Ričard uporedio njega i Edvarda. Njega sa ružnim korovom koji brzo raste, a drugog brata sa malom gracioznom biljkom. Od tada, mladi vojvoda ne želi tako brzo da poraste. Glasnici ulaze donoseći groznu vijest o zatočeništvu Lordova Greja i Riversa u Pomfretu, kao i Gospodina Tomasa Vona, i sve to po naredbi vojvode od Glostera i vojvode od Bakingema. Elizabeta sluti da će njena porodica uskoro propasti.

Čin III