mini|Naslovnica knjige, primjerak D, u vlasništvu Kongresne biblioteke Vjenčanje Raja i Pakla () knjiga je britanskog pjesnika Williama Blakea. Niz je tekstova koji imitiraju biblijska proročanstva, ali iskazuju Blakeove vrlo lična romantičarska i revolucionarna uvjerenja. Kao što je bio slučaj i s njegovim ostalim djelima, knjiga je nastala tako što je gravirao prozu, poeziju i ilustracije na ploče. Te su ploče naknadno Blake i njegova supruga Catherine obojili.
Djelo započinje uvodom kraće pjesme "Rintrah roars and shakes his fires in the burden'd air".
William Blake tvrdio je da je John Milton pravi pjesnik i da njegov ep Izgubljeni raj "iz Đavolje stranke, a da to ni znao nije". Također je tvrdio da je Miltonov Sotona zapravo bio njegov Mesija.
Djelo je nastalo između 1790. i 1793, u vrijeme previranja i političkih sukoba odmah nakon Francuske revolucije. Naslov ironično aludira na teološko djelo Raj i Pakao Emanuela Swedenborga, koje je 33 godine ranije bilo objavljeno na latinskom jeziku. Blake direktno citira i kritizira Swedenborga na nekoliko mjesta u svom djelu. Iako je njegovo mističko shvatanje svemira uticalo na Blakea, Swedenborgova konvencionalna moralna ograničenja i njegov manihejski pogled na dobro i zlo natjerali su Blakea da osmisli namjerno depolariziranu i ujedinjenu ideju svemira u kojem su materijalni svijet i požude tijela podjednako dio božanskog reda; drugim riječima, vjenčanje raja i pakla. Veći dio knjige napisan je u prozi, dok su stihovani jedino uvodni "Argument" i "Pjesma o slobodi". Pjesma prikazuje pjesnikovu posjetu paklu, motiv koji je Blake preuzeo iz Danteove Božanstvene komedije i Miltonovog Izgubljenog raja.
Izreke pakla mini|Ploča iz Vjenčanja Raja i Pakla Za razliku od Miltona i Dantea, Blake u početku ne gleda na pakao kao na mjesto kazne, već kao na izvor nepotisnute, djelimično dionizijske energije, dok raj promatra kao autoritarno i regulirano mjesto. Blake namjerava stvoriti ono što je nazvao "nezaboravnom maštarijom" kako bi otkrio represivnu prirodu konvencionalnog morala i organizirane religije, koje opisuje ovako:
U najpoznatijem dijelu knjige Blake navodi izreke pakla, koje prikazuju drukčiju mudrost od biblijske knjige Mudrih izreka. Demonske izreke provokativne su i paradoksalne. Njihova je svrha osnažiti misao. Nekoliko od Blakeovih izreka postalo je poznato:
Blake objašnjava:
Interpretacija Blakeova teorija suprotnosti nije vjerovanje u same suprotnosti već vjerovanje u to da svaka osoba odražava suprotnu prirodu Boga i da je život nemoguć bez nje. Nadalje, istražuje suprotnu prirodu razuma i energije, vjerujući da postoje dvije vrste ljudi: "energični stvaraoci" i "racionalni organizatori", odnosno, kako ih naziva u Vjenčanju Raja i Pakla, "đavoli" i "anđeli". Prema Blakeu obje vrste su neophodne za život.Nurmi, Martin. "On The Marriage of Heaven and Hell". u Blake's Poetry and Designs. eds, Mary Lynn Johnson, John E. Grant. New York: Norton. 1979.
Blakeov tekst različito se interpretiralo, ali zasigurno prikazuje dio revolucionarne kulture tadašnjeg razdoblja. Aluzije na štampariju upućuju na podzemne radikalne štamparije koji su tada štampale revolucionarne pamflete. Štampari koje bi umrljala crna tinta komično se nazivalo "štamparovim đavolima", a revolucionarna djela često se s propovjedaonica nazivali đavoljim djelima.
Vrata opažanja U knjizi se pojavljuju sljedeće rečenice: "If the doors of perception were cleansed every thing would appear to man as it is, Infinite. For man has closed himself up, till he sees all things thro' narrow chinks of his cavern". Ta je ideja slična Huxleyjevom konceptu "Oslobođenog uma".
Uticaj Vjenčanje Raja i Pakla vjerovatno je najuticajnije od Blakeovih djela. Njegov pogled na dinamični odnos između stabilnog "Raja" i energičnog "Pakla" fascinirao je teologe, estetičare i psihologe.
Aldous Huxley preuzeo je ime za jedno od svojih najpoznatijih djela, Vrata percepcije, iz Vjenčanja Raja i Pakla, što je nadahnulo ime američke rok-grupe The Doors. Huxleyjev savremenik C. S. Lewis napisao je Veliku rastavu o razvodu Raja i Pakla kao odgovor na Blakeovo Vjenčanje.
Prema Michelu Suryi književnik Georges Bataille bacio je stranice iz Blakeove knjige u mrtvački sanduk svoje prijateljice i ljubavnice Colette Peignot kad je umrla 1938. godine.
U pjesmi Wallacea Stevensa "Less and Less Human, O Savage Spirit" prisutna je aluzija iz Vjenčanja Raja i Pakla koja se odnosi na Aristotelov kostur.
Benjamin Britten uvrstio je nekoliko Izreka pakla u svoj ciklus pjesama Songs and Proverbs of William Blake iz 1965. godine.
Roman Beskonačna šala Davida Fostera Wallacea spominje avangardni film pod imenom Predbračni ugovor Raja i Pakla.
U popularnoj kulturi često se aludiralo na djelo, pogotovo u vrijeme kontrakulture iz 1960-ih. Eksperimentalna grupa Ulver objavila je album Themes from William Blake's The Marriage of Heaven and Hell, koji je tekstove iz te knjige popratio muzikom. Američka black metal grupa Judas Iscariot često citira odlomke iz Vjenčanja Raja i Pakla u pjesmi "Portions of Eternity Too Great for the Eye of Man" (čiji je sam naziv preuzet iz Blakeovog citata). Američka power metal grupa Virgin Steele objavila je dva albuma utemeljena na Blakeovom radu, The Marriage of Heaven and Hell Part I (1995) i The Marriage of Heaven and Hell Part II (1996). Citat "Put neumjerenosti vodi u dvorac mudrosti" otisnut je i prikazan u jednoj od scena filma Trnci Davida Cronenberga iz 1975. godine.
Reference
Literatura Nurmi, Martin. "On The Marriage of Heaven and Hell". u Blake's Poetry and Designs. eds, Mary Lynn Johnson, John E. Grant. New York: Norton. 1979 The Marriage of Heaven and Hell. u Blake's Poetry and Designs. eds, Mary Lynn Johnson, John E. Grant. New York: Norton. 1979; 2. izd. 2008
Vanjski linkovi
Digitalni primjerci originalnog djela na sajtu arhive Williama Blakea
Kategorija:Knjige iz 1790-ih Kategorija:Engleski filozofski romani Kategorija:Mitologija Williama Blakea Kategorija:Poezija Williama Blakea