Anafilaksa (stgrč. ἀνά - ana = gore + φύλαξις - phylaxis = zaštita) je ozbiljnija alergijska reakcija koja počinje iznenada, a može biti smrtonosna. Obično je praćena nizom simptoma, uključujući svrab, osip, oticanje grla i pad krvnog pritiska. Najčešći uzroci su ubodi insekata, prehrambene namirnice i lijekovi.
Patofiziologija i dijagnoza Anafilaktska reakcija nastaje nakon oslobađanja proteina iz određene vrste bijelih krvnih ćelija. Oni mogu podstaknuti ili pospješiti alergijsku reakciju. Njihovo oslobađanje može biti izazvano reakcijom imunoskog sistema ili nekim drugim faktorom, nevezanim s imunskim sistemom. Dijagnosticira se na temelju simptoma osobe i znakova. Lijek prvog izbora je injektiranje adrenalina, koji se ponekad daje u kombinaciji s drugim lijekovima.
Epidemiologija i historija Oko 0,05 - 2% svjetskog stanovništva, u nekom periodu života, doživi anafilaksnu reakciju. Procjenjuje se da se njena učestalost pojave povećava.
Znakovi i siptomi thumb|250px|Znaci i simptomi anafilakse Anafilaksa se obično manifestira brojnim i različitim simptomima u periodu koji se mjeri minutama ili satima.
Simptomi u prosjeku nastupaju u roku od 5 do 30 minuta, ako je uzrok supstanca koja ulazi direktno u krvotok. Prosjek je oko dva sata, ako je uzrok tek pojedena hrana. Najčešće zahvaćena područja su koža (80-90%), pluća i dišni putevi (70%), želudac i crijeva (30-45%), srce i krvne žile (10-45%), te centralni živčani sistem (10-15%). Obično su zahvaćena dva ili više ovih sistema.
Koža thumb|left|Koprivnjača i ispiranje leđa osobe koja ima anafilaksu Simptomi obično uključuju nabubrene tvorbe na koži (kao nakon žarenja koprivom), svrbež, crvenilo lica ili kože ili oticanje usana. Osobe s potkožnim oteklinama (angioedemom) mogu umjesto svrbeža osjetiti pečenje. U do 20% slučajeva može doći do oticanja jezika ili ždrijela. Ostali simptomi mogu uključivati curenje iz nosa i oticanje očne sluznice i očnih kapaka (konjunktiva). Koža također može pomodriti (cijanoza), zbog nedostatka kisika.
Dišni sistem Simptomi i znacii u respiratornom sistemu uključuju nedostatak daha, sipljivo disanje, nisku tonsku fonaciju ili piskavo teško disanje, sa visokim tonovima. Takvo disanje niski glasovni tonovi, obično su posljedica grčeva mišića u donjem dijelu dišnih puteva, odnosno bronhijalnih mišića. Disanje uz visoke tonove, posljedica je oteklina u gornjim dišnim putevima, koje sužavaju dišne puteve. Mogu se pojaviti i promuklost, bol pri gutanju ili kašalj.
Cirkulacijski simptomi Zbog oslobađanja histamina iz određenih srčanih ćelija može doći do nagle kontrakcije srčanih krvnih žila (spazma koronarnih aterija). Time se prekida dotok krvi u srce, što može uzrokovati odumiranje srčanih ćelija, tj. infarkt miokarda ili do presporog (bradikardija) ili prebrzog (tahikardija) rada srca (srčana disritmija), ili srce može potpuno prestati kucati (srčani arest), čak i ako se ne daje adrenalin. Kod osoba koje već boluju od srčanih bolesti, rizik djelovanja anafilakse na srce i krvotok je veći. Zbog niskog krvnog pritiska, kod oko 10% ljudi koji pate od anafilakse može se pojaviti bradikardija, sa niskim krvnim pritiskom; ombinacija sporog srčanog ritma i niskog pritiska poznata je kao Bezold-Jarischev refleks. Zbog naglog pada krvnog pritiska, pogođena isoba može osjećati ošamućenost ili izgubiti svijest. Do ovog niskog pritiska može doći i zbog širenja krvnih sudova (distribucijski šok) ili otkazivanja srčanih komora (kardiogeni šok). U rijetkim slučajevima, veoma nizak krvni pritisak može biti jedini znak anafilakse.
Ostali simptomi Simptomi u želucu i crijevima mogu uključivati grčeve, dijareju i povraćanje. Osoba može biti konfuzna, izgubiti kontrolu nad mjehurom, a i osjećati bol u karlici koja se ispoljava slično grčevima maternice. Proširenje krvnih sudova oko mozga može uzrokovati glavobolje. Osobu također može mučiti anksioznost ili osjećaj da umire.
Uzroci Anafilaksu može izazvati reakcija tijela na gotovo svaku stranu tvar. Uobičajeni pokretači su, između ostalog, otrov od uboda ili ugriza insekata, netolerirana hrana i lijekovi. Kod djece i mlađih osoba, najčešći okidači su prehrambene namirnice. Lijekovi i ubodi i/ili ugrizi insekata uobičajeniji su pokretači u starijih ljudi. Manje česti uzroci uključuju fizičke i biološke agense (npr. sperma, lateks, hormonske promjene, prehrambeni aditivi (kao što su mononatrijev glutamat i bojila za hranu), te lijekovi koji se nanose na kožu (lokalna primjena). Vježbanje ili temperatura (visoka ili niska) također mogu podstaći anafilaksu, ako potiču od oslobađanja hemijskih tvari iz nekih ćelija, kao što su mastociti, koje zatim iniciraju alergijsku reakciju. Anafilaksa uzrokovana vježbanjem često je povezana i s konzumiranjem određenih namirnica. Ako se pojavi tokom primanja anestezije, najčešći uzroci su neki lijekovi kojima se inducira paraliza (neuromuskularnim blokatorima), antibioticima i lateksom. U 32-50% slučajeva uzrok je nepoznat (idiopatska anafilaksija).
Hrana Mnoge namirnice mogu pokrenuti anafilaksnu reakciju, čak i kad se određena hrana uzima po prvi put. U zapadnim kulturama najčešći uzroci su konzumiranje ili doticaj s kikirikijem, pšenicom, orašastim plodovima, mehkušcima, ribom, mlijekom i jajima. Na Bliskom istoku, čest okidač je i susam. U Aziji anafilaksu često uzrokuju riža i kikiriki. Teški slučajevi obično su posljedica konzumiranja hrane, ali neke osobe imaju ozbiljnu reakciju i kad poketač samo dotakne neki dio tijela. Djeca, nakon puberteta, mogu "prerasti" dotadašnje alergije. Do dobi od 16 godina, 80% djece s anafilaksom na mlijeko i/ili jaja i 20% s jednim slučajem anafilakse na kikiriki mogu jesti ove namirnice bez problema.
Lijekovi Sam po sebi, već svaki lijek može izazvati anafilaksu. Najčešći okidači su β-laktamski antibiotici (kao što su penicilinski preparati), a zatim aspirin i nesteroidni protivupalni lijekovi (NSAID). Ako je osoba alergična na jedan od NSAID lijekova obično može koristiti neki drugi, bez izazivanja anafilaksije. Ostali česti medicinski uzroci anafilakse su hemoterapija, vakcine, protamin (nalazi se i u spermi), te lijekovi na bazi biljaka. Neki lijekovi, uključujući vankomicin, morfij i lijekove koji se koriste za poboljšanje rendgenskih slika (radiokontrastna sredstva), izazivaju anafilaksu oštećujući određene ćelije i tako podstiču oslobađanje histamina (degranulacijom mastocita).
Učestalost reakcija na lijekove dijelimično zavisi od učestalosti uzimanja lijekova, a dijelom i o načinu na koji lijek djeluje. Anafilaksa na penicilinske preparate ili cefalosporine javlja se tek nakon što se u organizmu vežu za proteine, a neki to čine lakše od drugih. Anafilaksa na penicilin javlja se na svakih 2.000 do 10.000 liječenih osoba. Smrt se javlja u manje od 1/50.000 liječenih osoba. Anafilaksa na aspirin i nesteroidne protivupalne lijekove javlja se otprilike kod jedne od 50.000 osoba. Ako se ima reakcija na peniciline, rizik od reakcije na cefalosporine je veći, ali je još uvijek manji od 1/1000. Ranije radiokontrastna sredstva koja su se koristili za poboljšanje rendgenskih slika izazivala su reakcije u 1% slučajeva. Novija sredstva niže osmolarnosti izazivaju reakcije tek u oko 0,04% slučajeva.
Otrovi Otrovi od uboda ili ugriza insekata, kao što su pčele i ose (Hymenoptera) ili stjenice (Triatominae) mogu također uzrokovati burne anafilakse. Ako osoba ima ranije reakcije na otrov, i to jače od tek lokalne reakcije oko mjesta uboda, ima veći rizik za anafilaku u budućnosti. Međutim, oko polovine ljudi koji umiru od anafilakse nisu imali prethodnu sistemsku reakciju.
Faktori rizika Osobe s atopijskim bolestima poput astme, ekcema ili alergijskog rinitisa, imaju povećan rizik od anafilakse na hranu, lateks i radiokontrastna sredstva; te osobe nemaju veći rizik i od reakcije na lijekove u injekcijama ili ubode insekata. Jedno ispitivanje pogođene djece, pokazalo je da ih je 60% nimalo prethodne atopijske bolesti. Više od 90% djece koja umiru od anafilakse boluje od astme. Osobe koje pate od poremećaja izazvanog prevelikim brojem mastocita u tkivu (mastocitoza) ili one višeg imovinskog standarda u rizičnijoj su skupini. Što je više vremena prošlo od posljednje izloženosti alergenu koji je izazvao anafilaksu, to je manji rizik od nove reakcije.
Mehanizmi Anafilaksa je teška alergijska reakcija koja počinje naglo i utiče na mnoge organske sisteme. Javlja se zbog oslobađanja upalnih medijatora i citokina iz mastocita i bazofila. Njihovo oslobađanje obično je posljedica reakcije imunskog sistema, ali može biti izazvano i oštećenjem ćelija koje nije u vezi s nekom takvom reakcijom.
Imunski Kada je anafilaksa izazvana imunoskom reakcijom, imunoglobulin E (IgE) veže se na strani materijal koji pokreće alergijsku reakciju (antigen). Kombinacija veze IgE s antigenom aktivira FcεRI receptore na mastocitima i bazofilima. Mastociti i bazofili reagiraju oslobađanjem upalnih medijatora, poput histamina. Medijatori pojačavaju kontrakciju glatkih mišića bronhija, uzrokujući širenje krvnih sudova (vazodilatacija), povećavaju isticanje tekućine iz krvotoka, i slabe rad srčanog mišića Postoji i imunski mehanizam koji se ne oslanja na IgE, ali nije poznato djeluje li u ljudskom organizmu.
Neimunski Kad anafilaksa nije uvjetovana imunskim odgovorom organizma, reakcija je rezultat nekog agensa koji direktno oštećuje mastocite i bazofile, zbog čega oni oslobađaju histamine i druge tvari koje se obično povezuju s alergijskom reakcijom (degranulacija). Faktori koji mogu oštetiti te ćelije su kontrastna sredstva za rendgenska snimanja, opioidi, oplota (visoka ili niska) i vibracija.
Dijagnoza Anafilaksa se po pravilu dijagnosticira na osnovu kliničke slike. Ako se u roku od nekoliko minuta/sati nakon izloženosti alergenu javi jedno od sljedeća tri stanja, vrlo je da je osoba dobila anafilaksu: Zahvaćenost kože ili sluznice, uz teškoće s disanjem ili nizak krvni pritisak; Dva ili više od sljedećih simptoma: Zahvaćenost kože ili sluznice: Disajni problem; Nizak krvni pritisak: Gastrointestinalni problemi 3. Nizak krvni pritisak nakon izloženosti poznatom alergenu; Ako neka osoba burno reagira na ubod insekata ili na lijekove, za dijagnosticiranje anafilakse mogu biti korisni krvni testovi na triptazu ili histamin, koje otpuštaju mastociti. Međutim, ovi testovi nisu od velike koristi ako je uzrok hrana ili ako osoba ima normalan krvni pritisak, a na osnovu njih ne može se isključiti dijagnoza anafilakse.
Klasifikacija U opticaju su tri osnovne klasifikacije anafilakse. Anafilaksni šok nastaje kad dođe do širenja krvnih sudova po cijelom tijelu, što uzrokuje pad krvnog pritiska na vrijednosti koje su najmanje 30% niže od uobičajenih kod određene osobe, ili 30% ispod standardnih vrijednosti. Bifazna anafilaksa dijagnosticira se kad se simptomi ponove u roku od 1-72 sata, od kada osoba nije imala novi kontakt s alergenom koji je uzrokovao prvu reakciju. U nekim ispitivanjima tvrdi se kako se u čak 20% slučajeva anafilakse radi o bifaznoj formi. Ako se simptomi vrate, to obično biva u roku od 8 sati. Druga reakcija liječi se na isti način kao i izvorna anafilaksa. Pseudoanafilaksa ili anafilaktoidne reakcije su stariji nazivi za anafilaksu koja nije izazvana alergijskom reakcijom, nego direktni oštećivanjem mastocita, putem njihove degranulacije. Sadašnji naziv koji koristi Svjetska alergološka organizacija je "neimunska anafilaksa" (non-immune anaphylaxis).Iako se preporučuja da starije nazive više ne bi trebalo koristitii, oni su još uvijek u široj upotrebi, osobito u medicinski einformiranim krugovima.
Alergološka testiranja thumb|”Kožni test” alergije na desnoj ruci