Kinorhyncha (grčki |κινέω - kīnéō = pokret + ῥύγχος rúnkos = rog) ili bodljoglavci su koljeno beskičmenjaka, malih morskih životinja (0,13-1,04 mm), rasprostranjenih u bentosu širom svijeta. Do sada opisano više od 250 vrsta, Stanovnici su uglavnom staništa blatnjave ili blatno-pjeskovite podloge, gdje se kreću zahvaljujući djelovanju posebnih bodljikavih grozdova prisutnih u prednjem dijelu tijela.
Kinorinhe su ranije grupisani u polifiletsku grupu Aschelminthes, zbog prisustva pseudoceloma. Sada su, međutim, dio kladusa Ecdysozoa. Zajedno s priapulidama i loriciferima formiraju kladus Scalidophora (=Cephalorhyncha).
Pregled Kinorhyncha je koljeno beskičmenjaka sa 150 vrsta mikroskopskih morskih beskičmenjaka, široko rasprostranjenih u svjetskim okeanima. Kinorhinhe uglavnom žive u blatnjavim dnima plitkih mora i na pijesku na morskim obalama. Prilično su češljasti ili bodljikavi i obično su duži od 1 mm. Žućkasto ili smeđe tijelo spojeno od 13 ili 14 segmenata. Prvi segment je uvećan i nosi uočljivu krunu zakrivljenih bodlji, ili „skalida“. Ovaj segment naziva se glava, na kojoj su usta, okružena prstenom bodlji koje mogu da probijaju. Kad su u mirovanju, kinorinhe uvlače glavu u prednji dio tijela. Naizmjenično micanje prema naprijed i povlačenje glave omogućava gibanje u trzajima pomoću kojih se životinja probija kroz blato ili pijesak. Kinorinha se hrane dijelovima diatomeja, određenim protozoa ma i sitnim organskim ostacima. Zabilježene su populacije i po dva miliona jedinki po kvadratnom metru iz nekih uzoraka morskih sedimenata. Spolovi su odvojeni, a larve slobodno žive u životnom ciklusu.
Kinorinhe su prvobitno klasificirane s nematodama, rotiferama i nizom drugih skupina beskičmenjaka s malim tijelom u sada već napuštenoj grupi Ashelinmintes.
Anatomija
thumb|Polarni dijagram oralnog konusa, introvertnog i placidnog na osnovu Pycnophyes aulacoda Tjelesni zid se sastoji se od tankog sincicijskog sloja koji izlučuje žilavu kutikulu, koja se više puta mijenja tokom odrastanja. Bodlje su u osnovi pokretni produžeci tjelesnih zidova, šuplje su i prekrivene kutikulom. Glava je u potpunosti uvučena i prekrivena je skupom vratnih pločica koje se pri uvlačenju nazivaju "placidi".
Kinorinhe jedu ili dijatomeje ili organski materijal koji se nalazi u blatu, ovisno o vrstama. Usta se nalaze u konusnoj strukturi na vrhu vrha glave i otvaraju se u ždrijelo, a zatim u jednjak, od kojih su oba obložena kutikulom. Dva para pljuvačnih žlijezda i jedan ili više parova "pankreasnih žlijezda" spajaju se s jednjakom i vjerovatno se izdvajaju probavni enzim, Iza jednjaka leži srednji dio koji spaja funkcije želuca i crijeva i nedostaje mu zanoktica što mu omogućavajući apsorpciju hranjivih sastojaka. Kratko zadnje crijevo obložena je kutikulom i uliva se u anus na stražnjem kraju trupa. page 347
Nemaju cirkulacijski sistem, iako je tjelesna šupljina (ili pseudocelom) dobro razvijena i uključuje amebocite. Sistem za izlučivanje se sastoji od dvije protonefridije koje se prazne kroz pore u završnom segmentu.
Živčani sistem sastoji se od ventralne nervne vrpce, s jednomm ganglijom u svakom segmentu, i prednjim nervnim prstenom, koji okružuje ždrijelo. Manje ganglije su također smještene u bočnim i dorzalnim dijelovima svakog segmenta, ali ne formiraju različite vrpce. Neke vrste imaju jednostavne ocele na glavi, a sve vrste imaju sitne čekinje na tijelu koje posjeduju čulo dodira.
Razmnožavanje Postoje dva spola koja izgledaju podjednako. Par gonada nalazi se u sredini trupa i otvorene su poram u zadnjem segmentu. U većini vrsta, spermatozoidi uključuju dvije ili tri šiljaste strukture koje, pretpostavlja se, pomažu u kopulaciji, iako detalji nisu poznati. Pojedinačni spermatozoidi mogu doseći četvrtinu ukupne tjelesne dužine. Larve su slobodnoplivsjuće, ali se malo zna o procesu nju+ihovog razvića. Nakon što položi jaja, ženka ih pakuje u zaštitnu omotnicu od blata i organskih materijala.Meet the mud dragon—the tiny animal that lives on the beach - Phys.org
Klasifikacija Smatra se da su njihovi najbliži srodnici u koljenima Loricifera i Priapulida. Zajedno čine grupu Scalidophora.
Taksonomija Koljeno Kinorhyncha predstavlja više od 250 vrsta, raspoređenih u dvije klase, jedanaest obitelji i 30 rodova. Sljedeća klasifikacija temelji se na Sorensen i sur. 8 i sva izvedbena djela. Grupa je podijeljena u dvije klase: Cyclorhagida, s naredbama Echinorhagata (1 porodica), Kentrorhagata (5 porodica) i Xenosomata (1 porodica); i Allomalorhagida (4 porodice).
Dvije grupe Kinorhyncha se obično karakteriziraju prema Sørensen i sur. (2015). 270 species have been described and this number is expected to increase substantially. Morfološki podaci prikupljeni su za sistematsku filogeniju od desetaka vrsta, a integracija ovih, s molekularnim podacima dovela je do nove sistematske paradigme koja uključuje red Allomalorhagida (s povlačenjem Homalorhagide).Sørensen, M. V. et al. Phylogeny of Kinorhyncha based on morphology and two molecular loci. PLoS One 10, 1–33 (2015).
Koljeno Kinorhyncha Razred Cyclorhagida (Zelinka, 1896) Chitwood, 1951 Red Echinorhagata Sørensen et al., 2015 Echinoderidae Zelinka, 1894 Red Kentrorhagata Sørensen et al., 2015 Antygomonidae Adrianov & Malakhov, 1994 Cateriidae Gerlach, 1956 Centroderidae Zelinka, 1896 Semnoderidae Remane, 1929 Zelinkaderidae Higgins, 1990 Red Xenosomata Zelinka, 1907 Campyloderidae Remane, 1929 Razred Allomalorhagida Sørensen et al., 2015 Nema naznačenih rodova Dracoderidae Higgins & Shirayama, 1990 Franciscideridae Sørensen et al., 2015 Pycnophyidae Zelinka, 1986 Neocentrophyidae Higgins, 1969
Također pogledajte Beskičmenjaci
Reference
Vanjski linkovi
Introduction to the Cephalorhyncha Drawings of Kinorhyncha
Kategorija:Beskičmenjaci Kategorija:Fauna Bosne i Hercegovine