REALIZAM (tridesete godine XIX do sedamdesetih XIX vijeka)
U realizmu prozni književni oblici ostvaruju dominaciju – roman, pripovjetka, novela. Fabula je podređena temeljnom postupku realizma – otkrivanju likova. Fabula se oblikuje tako da se lik podjednako prikaže i osvijetli i kao društveno, i psihološko i intelektualno biće. Svojstvene su joj socijalno-psihološke motivacije. Ističe se čovjekova uvjetovanost društvenom i prirodnom sredinom.
Deskriptivnost (opisi pejzaža, enterijera, portreta, karaktera, sredine, atmosfere) u realizmu je u funkciji socijalno-psihološke karakterizacije. Odlikuje se fotografskom preciznošću i detaljnošću.
Česti su primjeri metaforičke karakterizacije kada se opisom ambijenta predočavaju karakterne osobine ili psihološko stanje junaka. Realisti stvaraju reprezentativne književne likove. U stilskoj formaciji realizma u razvijenim književnostima mogu se izdvojiti posebne razvojne faze: rani realizam, tridesetih godina 19. st. (Balzac, Stendhal, Puškin, Gogolj), razvijeni realizam, pedesete i šezdesete godine 19. st. (braća Goncourt, Flaubert, Daudet, Thackeray, Turgenjev, Gončarov, Keller, Dickens), visoki realizam (Dostojevski, Tolstoj, Mopasan, Zola ), poslije čega nastupa opadanje, odnosno dezintegracija realizma.
Reference
Kategorija:Književnost po vijekovima