thumb|200px| Kostur domaće mačke Anatomija domaće mačke slična je anatomiji ostalih pripadnika roda Felis, porodica Felidae, red Carnivora.
Usta
Mačke imaju visoko specijalizirane zube za ubijanje plijena i kidanje mesa. Premolari i prvi kutnjak, zajedno zvani karnasijski par, nalaze se sa svake strane usta. Ovi zubi efikasno funkcioniraju za šišanje mesa poput makaza. Iako je ova karakteristika prisutna i u kanida, vrlo je razvijena kod mačaka (felina).
thumb|Mačji jezik ima četiri različita tipa papila. Strelice B & D pokazuju na papile koje se koriste za okus. Strelica C pokazuje na nitaste papile koje pomažu u njezi i uklanjanju mesa iz plijena. (A) pokazuje na zaobljene papile koje pomažu čulu okusa.
Mačji jezik ima oštre bodlje, ili papile, korisne za zadržavanje i vađenje mesa s trupa. Te su papile male udice okrenute unatrag koje sadrže keratin, a pomažu i u njezi. Papile također pomažu zadržavanju vode na jeziku dok pije.
Mačkine usne strukture omogućuju razne vokalizacije koje se koriste za komunikaciju, uključujući mjaukanje, mukanje, šištanje, režanje, škripanje, cvrčanje, kliktanje i gunđanje. Uši
Trideset i dva pojedinačna mišića u svakom mačjem uhu omogućavaju vrstu usmjerenog sluha; mačka može pomicati svako uho nezavisno od drugog. Zbog ove pokretljivosti mačka može svoje tijelo pomicati u jednom, a uši usmjeriti u drugom smjeru. Većina mačaka ima ravne uši usmjerene prema gore. Za razliku od pasa, pasmine klempavih su izuzetno rijetke (škotski nabor posljedica je jedne takve izuzetne mutacije). Kad je ljuta ili uplašena, mačka će položiti uši da prati zvuke režanja ili šištanja. Mačke takođe okreću uši kada se igraju ili slušaju zvuk koji im dolazi iza leđa. Nabor kože koji formira vrećicu na donjem zadnjem dijelu uha, poznat kao Henryjev džep, u mačjem uhu obično je istaknut. Njegova uloga je nepoznata.
Nos thumb|upright|Mačji nos, sa rinarijem, je visoko adaptiran Mačke su izrazito teritorijalne, a lučenje mirisa ima glavnu ulogu u komunikaciji mačaka. Nos im pomaže da identificiraju teritorije, druge mačke i parove, lociraju hranu i ima razne druge svrhe. Smatra se da je mačji njuh otprilike četrnaest puta osjetljiviji od čovječjeg njuha. Rinarij (kožasti dio nosa koji vidimo) prilično je tvrd, što mu omogućava da ponekad upije prilično grub tretman. Boja varira u skladu s genotipom (genetičkom konstitucijom) mačke. Mačja koža ima istu boju kao i krzno, ali boju kože nosa vjerovatno diktira poseban gen. Mačke s bijelim krznom imaju kožu osjetljivu na ultraljubičasto svjetlost, što može uzrokovati rak. Potrebna je dodatna briga kada su vani na vrelini.
Noge Mačke, kao i psi, su digitagradi. Hodaju direktno na prstima, a kosti stopala čine donji dio vidljive noge. Sve mačke mogu vrlo precizno hodati. Kao i kod svih mačaka, trag im se direktno registruje tako što svaku zadnju šapu stavljaju gotovo direktno u otisak odgovarajuće prednje šape, smanjujući na najmanju moguću mjeru buku i vidljive tragove. Ovo također osigurava siguran oslonac za njihove zadnje šape kada se kreću po neravnom terenu. Dvije stražnje noge omogućavaju doskok i skakanje na velike udaljenosti bez ozljeda.
Za razliku od većine sisara mačke hodaju u tempu tako što pomiču dvije noge na jednoj strani tijela prije nogu na drugoj strani. Ovu osobinu dijele deve i žirafe. Kako se hod ubrzava u kas, mačji promijenit će se u "dijagonalni" hod, sličan onome kod većine drugih sisara: istovremeno će se kretati dijagonalno suprotne stražnje i prednje noge. Visina mačke može varirati ovisno o pasmini i/ili spolu, ali obično iznosi oko oko 30,5 cm.
Kandže thumb|alt=|Mačja kandža Kao i gotovo svi članovi porodice "Felidae", i mačke imaju dugotrajne kandže. U svom normalnom, opuštenom položaju kandže su obložene kožom i krznom oko jastučića prstiju. To održava kandže oštrim sprečavajući habanje u dodiru s tlom i omogućava tiho vrebanje plijena. Kandže na prednjim nogama obično su oštrije od onih na zadnjim nogama. Mačke mogu namjerno ispružiti kandže na jednoj ili više šapa. Mogu ih ispružiti u lovu ili samoodbrani, penjanju, "grebanju", ili za dodatnu vuču na mehkim površinama (pokrivači, debeli tepisi, koža itd.). Također, moguće je natjerati zadružnu mačku da produži kandže pažljivim pritiskom na gornji i donji dio šape. Zakrivljene kandže mogu se zaplesti u tepih ili gustu tkaninu, što može uzrokovati ozljede ako se mačka ne može osloboditi.
Većina mačaka ima ukupno 18 prstiju i kandži: po pet na svakom prednjem stopalu, peti prst je zakržljali stražnji patrljak, sa po četiri na svakoj stražnjoj nozi. Na prednjoj nozi smješteni su visoko, tako da nisu u dodiru s tlom i ne nose težinu.
Neke mačke mogu imati više od 18 prstiju, zbog uobičajene mutacije zvanepolidaktilija ili polidaktilizma, čime jedna mačka može imati pet do sedam palaca na jednoj šapi.
Temperatura i broj otkucaja srca thumb|Dvije sklupčane mačke dijele tjelesnu toplotu Normalna tjelesna temperatura mačke je između 38,3 i 39,0 °C. Smatra se da je mačka febrilna (hipertermna) ako ima temperaturu od 39,5 °C ili više ili hipotermna ako je manja od 37,5 °C. Za poređenje, ljudi imaju prosječnu tjelesnu temperaturu od oko 37 °C. Uobičajeni puls domaće mačke kreće se od 140 do 220 otkucaja u minuti i uveliko ovisi o tome koliko je uzbuđena. Za mačku u mirovanju prosječni puls obično je između 150 i 180 otkucaja u minuti, više nego dvostruko od ljudskog, sa u prosjeku 70 otkucaja u minuti.Cat Health And Cat Metabolism Information For The Best Cat Care. Highlander Pet Center
Koža Mačke imaju prilično opuštenu kožu što im omogućava da se okrenu i suprotstave grabljivcu ili drugoj mački u borbi, čak i kad ih uhvati. Ovo je također prednost i kodveterinarskih intervencija, jer pojednostavljuje davanje injekcije. Život mačaka kojima je otkazao bubreg ponekad se može produžiti godinama redovnim ubrizgavanjem velikih količina supkulturne tečnosti, koja služi kao alternative za dijalizu.
Vratna poleđina Posebno opuštena koža na zatiljku poznata je kao skruf i područje je koje majka mačka hvata mačiće da ih nosi. Kao rezultat, mačke postaju tihe i pasivne kad ih uhvate za ovaj dio kože. Ovo ponašanjese proteže i u odrasloj dobi, kada će mužjak uhvati ženku za za taj dio, kako bi je imobilizirao dok se uzdiže i kako bi je spriječio da pobjegne dok traje proces parenja.
Primordijske vrećice Neke mačke imaju zajedničke osobine zbog nasljedstva. Jedna od njih je primordijalna vrećica, koju vlasnici ponekad nazivaju "uškopljenim njihanjem", a primijete je nakon što je mačka sterilizirana ili uškopljena. Nalazi se na mačjem trbuhu. Njegov je izgled sličan opuštenom režnju kože koji bi se mogao dogoditi da je mačka imala prekomjernu težinu, a zatim izgubila na težini. Pruža malo dodatne zaštite od udaraca, što je uobičajeno tokom mačjih borbi, jer će mačka pokušavati grebati stražnjim kandžama. Čini se da je u divljih mačaka, predaka pripitomljenih mačaka, prisutna ova vrećica koja pruža dodatni prostor u slučaju da životinja ima priliku pojesti obrok i želudac se mora proširiti. Ova želučana vrećica također omogućava mački da se savija i širi, omogućavajući brže trčanje i više skakanje.
Kostur thumb|300px|Dijagram mačjeg kostura thumb|Mačji kostur Mačke imaju sedam vratnih pršljenova, kao i gotovo svi sisari, trinaest grudnih (ljudi imaju dvanaest), sedam slabinskih (ljudi imaju pet), tri krstačna (ljudi imaju pet zbog dvonožnog držanja) i osim manksa i ostalih kraćih mačaka, 22 ili 23 repnih pršljenova (ljudi imaju tri do pet, stopljenih u unutrašnju trticu). Dodatni slabinski i grudni pršljenovi objašnjavaju pojačanu pokretljivost i fleksibilnost kičme u odnosu na ljude. Repni čine "rep", koji mačka koristi kao protutežu tijelu tokom brzih pokreta. Između pršljenova imaju elastične diskove, korisne za amortiziranje doskoka. Za razliku od ljudskih ruku, prednji udovi mačke imaju za rame pričvršćene slobodno plutajuće kosti, što im omogućava da provuku tijelo kroz bilo koji prolaz u koji mogu smjestiti glavu.
Lobanja Mačja lobanja neobična je kod sisara jer ima vrlo velike očne duplje i moćne i specijalizirane vilice. U odnosu na druge mačke, domaće imaju usko razmaknute pseće zube, prilagođene omiljenom plijenu malih glodara.
Mišići thumb|300px|Dijagram mišićnog sistema mačke
Unutrašnji kosi trbušni Hvatišta ovog mišića su slabinsko leđna fascija i rebra. Njegova insercija nalazi se na pubisu i linea alba (putem aponeuroze), a njegovo djelovanje je kompresija trbušnog sadržaja. Također se bočno savija i okreće kičmeni stub.
Transversus abdominis Ovaj mišić je najunutrašnjiji trbušni mišić. Njegovo hvatište je drugi list slabinsko leđne fascije i karličnog pojasa, a insercija je linea alba. Njegovo djelovanje je kompresija trbuha
Rectus abdominis Da bi se vidio ovaj mišić, prvo se uklanja opsežna aponeuroza, koja se nalazi na trbušnoj površini mačke. Vlakna su mu izuzetno uzdužna, sa svake strane linea alba. Preko njega prolazi i tettiva inscriptiones tendinae, ili ono što su drugi nazivali miosepta.
Deltoidni Deltoidni mišići nalaze se bočno od muscumus trapezius, potičući od nekoliko vlakana koja obuhvaćaju ključnu kost i lopaticu, konvergirajući se da bi se umetnuli na nadlaktičnu kost. Anatomski, mačke imaju samo dva deltoidna mišića: akromiodeltoidni i spinodeltoidni. Međutim, kako bi se prilagodio standardima ljudske anatomije, clavobrachialis se sada također smatra deltoidnimm i obično se označava kao "klavodeltoid".
Akromiodeltoidni Akromiodeltoidni je najkraći od deltoidnih mišića. Leži bočno od (sa strane) klavodeltoidnog, a kod mačke s više hrapavosti može se vidjeti samo podizanjem ili odvajanjem klavodeltoida. Nastaje u akromionskom nastavku i umeće se u deltoidni greben. Kada se kontrahira, podiže i rotira nadlaktičnu kosti prema van.
Spinodeltoidni Ovo je čvrst i kratak mišić koji leži straga od akromiodeltoida. Proteže se duž donje granice lopatice i prolazi kroz nadlakticu, preko gornjeg kraja mišića nadlaktice. Hvatište mu je na kičmi lopatice i umecima na deltoidnom grebenu. Njegova akcija je podizanje i rotiranje humerusa prema van.
Glava
Masseter Masseter je moćan i vrlo debeo mišić prekriven žilavim, fascijama, na trbušnom dijelu do jagodičnog luka, koji je njegovo hvatište. Umeće se u stražnju polovinu bočne površine mandibule. Njegovo djelovanje je uzdizanje donje čeljusti (zatvaranje vilice)
Sljepoočni Sljepoočni mišić (temporalis) masivni je dio donje vilice, a pokriven je i žilavom i sjajnom fascijom. Leži leđno do zigomatskog luka i ispunjava sljepoočnu jamu lobanje. Nastaje sa strane lobanje i ubacuje se u koronoidni odljevak donje vilice. I on podiže vilicu.
Integumentni Dva glavna pokrovna mišića mačke su platizma i musculus cutaneus maximus. Kožni maksimus pokriva leđni dio mačke i omogućava joj da protrese kožu. Platizma pokriva vrat i omogućava mački da proteže kožu pomoću velikog grudnog i deltoidnih mišića.
Vrat i leđa
Rhomboideus Rhomboideus je debeli, veliki mišić ispod trapezoidnog mišića (musculus trapezius). Proteže se od pršljenske granice lopatice do srednje leđne linije. Porijeklom je iz nervnih bodlji prva četiri grudna pršljena, a insercija je na kičmenoj granici lopatice. Njegova aktivnost je u privlačenju lopatice do leđa.
Rhomboideus capitis Rhomboideus capitis je najblići kraniju od dubljih mišića. Nalazi se ispod klavotrapezijusa. Njegovo porijeklo je gornja lopatična linija, a umetanje je na lopatici. Privlači lopaticu prema kraniju (glavi)
Splenius Splenius je najbliže površini od svih dubokih mišića. To je tanak, širok mišićni sloj ispod klavotrapezijusa i skreće ga. Prelazi ga i rhomboideus capitis. Njegovo porijeklo je srednja leđna linija vrata i fascije. Inercija mu je vrh lopatične linije i atlasa. Podiže ili okreće glavu.
Serratus ventralis Serratus ventralis se vidi nakon rezanja krila latissimus dorsi. Ovaj mišić je u potpunosti prekriven masnim tkivom. Hvatište mu je iz prvih devet ili deset rebara i iz dijela vratnih pršljenova.