Lidija Ruslanova (; 27. oktobar 1900 – 21. septembar 1973) bila je ruska narodna izvođačica.
Djetinjstvo i mladost Rođena je u selu kod Saratova, u seljačkoj porodici. Do pete godine oba roditelja su joj umrla; otac u rusko-japanskom ratu, a majka ubrzo nakon toga. Kao siroče veći dio svog djetinjstva provela je u sirotištu. Počela je pjevati kad se pridružila lokalnom dječijem horu župe i ubrzo je postala solist.
Ujak ju je pozvao da radi u fabrici namještaja. Jedan od vlasnika fabrike čuo je kako pjeva dok je radila i preporučio joj da ode na konzervatorij u Saratov.. Međutim, nije uživala u akademskom studiranju. Tokom Prvog svjetskog rata, radila je u bolničkom vozu i tokom ovog razdoblja upoznala je Vitalija Stepanova, s kojim je imala dijete, rođenog u maju 1917. Napustio ju je poslije godinu dana zbog neurednog načina života. Potom se udala za drugog muškarca koji je kasnije umro u Ruskom građanskom ratu, od koga je uzela svoje prezime.
Karijera Svoj prvi koncert imala je sa 16 godina pred vojnom publikom, gdje je otpjevala sve što je znala. Prvi put je počela pjevati za ruske vojnike tokom Ruskog građanskog rata, a debitirala je kao profesionalna pjevačica u Rostov na Donu 1923. Bila je poznata po svom pjevačkom glasu i tembreru, koji je oživljavao stare tradicije u kojima će nastupiti solisti u svečanim prilikama. Do 1929. živjela je sa zvaničnikom iz Čeke, a zatim se ponovo udala, ovaj put za Vladimira Krjukova..
mini|Ruslanova 1930-ih Tokom 1930-ih, postala je izuzetno popularna. Postala je umjetnica državnog udruženja muzičkih, scenskih i cirkuskih preduzeća 1933, a nastupala je širom Rusije tokom ostatka desetljeća. Kad je izbio Drugi svjetski rat, neprekidno je obilazila jedan po jedan front, kako bi povećala hrabrost vojnika svojim patriotskim pjesmama. Njene značajne pjesme bile su "Valenka" i "Kaćuša", napisane posebno za nju. Tokom bitke za Berlin, nastupila je na pragu Reichstaga.
Ruslanova je postala jedna od najbogatijih žena Sovjetske Rusije i tako je finansirala izgradnju dvije Kaćuše, koje je ona predstavila Crvenoj armiji 1942. Iste godine postala je umjetnica Ruske Sovjetske Federativne Socijalističke Republike. Njeni grubi maniri i jezik apelirali su na vojnike da je smatraju kao potencijalnu prijetnju sovjetskim vlastima. Godine 1948, zbog povezanosti s maršalom Georgijem Žukovom (koji je vodio Crvenu armiju do poraza Nacističke Njemačke tokom Drugog svjetskog rata, i koji je postao snažan politički protivnik Josifa Staljina u poslijeratnim godinama) suprug Ruslanove, heroj Sovjetskog Saveza, general-potpukovnik Vladimir Kriukov je uhapšen, a Ruslanova dvije godine kasnije. Bila je prisiljena da potpiše izjavu da je njen suprug kriv za izdaju, ali je dobila kaznu na deset godina rada u logoru.
U gulagu, u koji je bila upućena, postala je zvijezda koja je podjednako zadobila i logoraše i upravu. Zbog toga je preseljena u zatvorsku ćeliju u vladimirski centar. Nakon Staljinove smrti, puštena je 4. augusta 1953; bila je mršava, posijedila i imala je poteškoće s hodanjem. Međutim, vratila se pjevanju vrlo brzo. Njeno vrijeme provedeno u zatvoru bilo je nepoznato u štampi sve do narednog desetljeća. Iako su je nagrade i titule zaobišle, Ruslanova je predsjedavala prvim svjetskim festivalom sovjetskih pjesama. Pjevanjem se bavila sve do svoje smrti 1973. u 72. godini.
Diskografija Поёт Лидия Русланова (1996) Царица Русской песни (2000) Русские народные песни (2002) Имена на все времена (2007)
Reference
Literatura
Vanjski linkovi
Kategorija:Rođeni 1900. Kategorija:Umrli 1973. Kategorija:Sovjetske pjevačice Kategorija:Ruski pjevači