Ivan "Evanđelist" Šarić (Dolac, Travnik, 27. septembra 1871. – Madrid, 16. jula 1960.) je bio bosanskohercegovački svećenik, teolog, prevodilac i vrhbosanski nadbiskup.
Biografija Obrazovanje Pohađao je isusovačku Travničku gimnaziju od 1882-90. Bogosloviju je započeo u Travniku, a završio u Sarajevu od 1890-94. Četiri godine kasnije, 1898. je doktorirao bogosloviju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Nakon završene teologije u Sarajevu zaređen je 22. jula 1894. za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije.
Služba Bio je katehet u Zavodu sv. Vinka u Sarajevu, a 1896. postaje kanonik vrhbosanski. Od 1896-1908. uređuje "Vrhbosnu", a neko vrijeme i "Balkan". Pomoćni je biskup od 27. jula 1908. Za vrhbosanskog nadbiskupa je imenovan 2. maja 1922. Formalno je to i ostao do svoje smrti, ali je sve dužnosti nadbiskupa od kraja rata do 1960. obavljao Marko Alaupović. Tokom svog upravljanja nadbiskupijom Šarić je osnovao mnoge župe, širio katoličku štampu i karitativnu i misijsku djelatnost. Godine 1922. godine pokrenuo je i neko vrijeme uređivao tjednik "Nedjelja", koja je kasnije promijenila ime u "Križ", i konačno u "Katolički tjednik". Istovremeno izdaje "Vrhbosanske suvremene knjižice". U prijeratno vrijeme u Sarajevu djeluje na organizovanju pokreta Katolička akcija, profašističkom pokretu pape Pija XI, organizujući križare za "odsudni čas", optužuje katoličke svećenike suprotnih mišljenja i otvoreno agituje za ustaški pokret, piše pjesmu u kojoj glorifikuje Franza Ferdinanda.
Drugi svjetski rat U ratnom periodu je preveo Bibliju na hrvatski jezik. Tokom Drugog svjetskog rata, kao hrvatski nacionalist i antikomunist aktivno je podržavao ustaški režim i NDH. U telegramu 25. aprila 1941. godine, koji je objavljen u tadašnjim novinama, Šarić ispred Vrhbosanske nadbiskupije pozdravlja Pavelića riječima da je "...donio slobodu i nezavisnost naše grude, naše uže domovine Herceg-Bosne ponosne." U člancima u "Katoličkom tjedniku" objavljuje tekstove koji služe za podstrekavanje ustaških zločina, a odmah nakon okupacije objavljuje pjesmu "Kad sunce sja", a za Božić 1941. odu posvećene Paveliću. Zajedno s reis-ul-ulemom Fehimom Spahom, podržao je okupaciju i stvaranje NDH, te su pozvali sve sveštenstvo, kao i sve vjernike da se aktivno uključe za pomoć i stvaranje te okupatorske tvorevine. Zajedno sa Spahom je prisustvovao 30. aprila 1941. zakletvi ustaške vojske u Sarajevu. U suradnji s nadbiskupom Alojzijem Stepincom, biskupima Jozom Garićen, Antunom Akšamovićem i Jankom Šimrakom pripremaju, te izdavaju 24. marta 1945. poslanicu "Poslovnog odbora Hrvatskog Katoličkog Episkopata" u kojoj napadaju narodnooslobodilački pokret Jugoslavije i zalažu se za očuvanje NDH.
Zbog toga je 1945. izbjegao u Austriju, a zatim u Španiju.
Poslijeratni period Sahranjen je u Madridu na groblju Cementerio de la Almudena. Šarićevi posmrtni ostaci su 26. aprila 1997. preneseni u kriptu Crkvu svetog Josipa na Marijin Dvoru u Sarajevu.
Bibliografija Pored prijevoda Starog i Novog zavjeta (1940–41), objavio je desetak zbirki pjesama, kao i djela: "Pio X." (1951), "Sveti Franjo Asiški" (1953), "Lurd" (1954), "Fatima" (1956).
Napomene
Literatura
Reference
Kategorija:Rođeni 1871. Kategorija:Umrli 1960. Kategorija:Biografije, Travnik Kategorija:Bosanskohercegovački nadbiskupi Kategorija:Vrhbosanski nadbiskupi Kategorija:Katoličanstvo u Bosni i Hercegovini