Definicija i simptomi thumb|280px|Majka drži sina koji je rođen s mikrocefalijom zbog vertikalno prenosive infekcije Zika virusom Mikrocefalija (od novolatinskog microcephalia, prema starogrčkom μικρός – mikrós = mali + κεφαλή – kephalé = glava) je medicinsko stanje obilježeno uočljivo manjom glavom od normalne. Mikrocefalija može biti prisutna pri rođenju ili se može razviti u prvih nekoliko godina života. Budući da je rast mozga u korelaciji s rastom glave, ljudi s ovim poremećajem često imaju intelektualnu invalidnost, lošu motornu funkciju, loš govor, abnormalne crte lica, napade i patuljastost.
Uzrok i dijagnoza Poremećaj je uzrokovan nenormalnostima u genetičkim procesima koji formiraju mozak u ranoj trudnoći, iako uzrok u većini slučajeva nije identificiran. Mnogi genetički sindromi mogu rezultirati mikrocefalijom, uključujući hromosomska i monogendska stanja, gotovo uvijek u kombinacija sa drugim simptomima. Mutacije koje rezultiraju isključivo mikrocefalijom (primarna mikrocefalija) postoje, ali su manje uobičajene. Okolinski toksini tokom razvoja embriona, kao što su alkohol tokom trudnoće ili vertikalno prenosive infekcije, također mogu dovesti do mikrocefalije. Mikrocefalija je važna neurološka indikacija ili znak upozorenja, ali ne postoji uniformnost u njegovoj definiciji. Obično se definiše kao obim glave (HC) više od dvije standardne devijacije ispod srednje vrednosti za starost i spol. Neki u akademskoj zajednici zagovaraju da se to definira kao stanje u kojem je obim glave više od tri standardne devijacije ispod srednje vrijednosti za dob i spol.
Liječenje i prognoza Ne postoji poseban tretman koji vraća veličinu glave u normalu. Općenito, očekivani životni vijek za osobe s mikrocefalijom je smanjen, a prognoza za normalnu funkciju mozga je loša. Povremeni slučajevi razvijaju normalnu inteligenciju i normalno rastu (osim uporno malog obima glave). Prijavljeno je da se u Sjedinjenim Državama mikrocefalija javlja u 2 –12 beba na 10.000 rođenih.
Znakovi i simptomi Postoji niz simptoma koji se mogu javiti kod djece. Dojenčad sa mikrocefalijom se rađaju sa normalnom ili smanjenom veličinom glave. Nakon toga, glava ne raste, dok lice nastavlja da se razvija normalnom brzinom, stvarajući dijete s malom glavom i povučenim čelom i labavim, često naboranim tjemenom. Kako dijete odrasta, malenost lobanje postaje očiglednija, iako je cijelo tijelo također često pothranjeno i patuljasto.
Teško poremećen intelektualni razvoj je uobičajen, ali se poremećaji motorne funkcije možda pojavljuju tek kasnije u životu. Pogođena novorođenčad uglavnom imaju upečatljive nervne defekte i napade. Razvoj motornih funkcija i govor mogu biti odloženi. Hiperaktivnost i intelektualna ometenost su uobičajene pojave, iako stepen svake od njih varira. Konvulzije se također mogu pojaviti. Motorna sposobnost varira, u rasponu od nespretnosti kod nekih do spazamske kvadriplegije kod drugih.
Tipovi
Mikrocefalija je tip poremećaja frasta glave. Klasifikovan je u dva tipa, na osnovu početka:
Kongenitalna
Izolirana Porodična (autosomno recesivna) mikrocefalija Autosomno dominantna mikrocefalija X-vezana mikrocejalija Hromozomska (balansirani preustroj i prstenasti hromosom)
Sindromska
Poljski sindrom Downov sindrom Edwardsov sindrom Patau sindrom
Hromosomska Neuravnoteženi rearanžmani
Kontinuirana delecija gena Delecija 4p (Wolf-Hirschhornov sindrom) Delecija 5p (Cri-du-chat sindrom) Delecija 7q11.23 (Williamsov sindrom) Delecija 22q11 (DiGeorgeov sindrom)
Genska Smith-Lemli-Opitzov sindrom Seckelov sindrom Cornelia de Lange sindrom Holoprozencefalija Rettov sindrom (prvenstveno djevojčice) Nijmegenov sindrom loma X-vezana lisencefalija s abnormalnim genitalijama Aicardi-Goutièresov sindrom Ataxia telangiectasia Cohenov sindrom Cockayneov sindrom Primarna mikrocefalija 4 Wiedemann-Steinerov sindrom
Stečene Ometajuće povrede Ishemijski moždani udar Hemoragijski moždani udar Smrt monozigotnog blizanca Vertikalno prenosiva infekcija Kongenitalna infekcija citomegalovirusom Toksoplazmoza Sindrom kongenitalne rubeoleCongenital Varicella Syndrome Zika virus (vidi Zika virus: Mikrocefalija)
Medikamantonozna Fetusni hidantoinski sindrom Fetusni alkoholni sindrom
Ostale Radijacijska izloženost majki Majčinska pothranjenost Majčinska fenilketonurija Loše kontrolisan trudnički dijabetes Hipertermija Majčinska hipotireoza Placentna insuficijencija Kraniosinostoza
Postnatalni početak Genetičke Urođene greške metabolizma Kongenitalni poremećaj glikozilacije Mitohondrijski poremećaji Peroksisomni poremećaj Glukozni transporter defect Menkesova bolest Kongenitalni poremećaji metabolizma aminokiselina Organska acidemija Sindromi Delecije susjednih gena Delecija 17p13.3 (Miller-Diekerov sindrom) Stečene Ometajuće povrede Traumatska povreda mozga Hipoksično-ishemijska encefalopatija Ishemijski moždani udar Hemoragijski moždani udar Infekcije Kongenitalna HIV encefalopatija Meningitis Encefalitis Toksini Hronično zatajenje bubrega
Uskraćenost Hipotireoza Anemija Urođena srčana bolest Malnutricija
Genetičke mutacije uzrokuju većinu slučajeva mikrocefalije. Pronađene su veze između autizma, duplikacije gena i makrocefalije na jednoj strani. S druge strane, pronađena je veza između shizofrenije, delecije gena i mikrocefalije. Nekoliko gena je označeno kao "MCPH" geni, prema mikrocefalinu (MCPH1), na osnovu njihove uloge u veličini mozga i primarnim sindromima mikrocefalije kada su mutirani. Pored mikrocefalina, to uključuje WDR62 (MCPH2), CDK5RAP2 (MCPH3), KNL1 (MCPH4), ASPM (MCPH5), CENPJ (MCPH6), STIL (MCPH7), CEP135 (MCPH8), CEP152 (MCPH9), ZNF335 (MCPH10), PHC1 (MCPH11) i CDK6 (MCPH12). Štaviše, uspostavljena je povezanost između uobičajenih genetičkih varijanti unutar poznatih gena za mikrocefaliju (kao što su MCPH1 i CDK5RAP2) i normalne varijacije u strukturi mozga mjereno sa magnetnom rezonancom (MRI), tj. prvenstveno površine mozga korteksa i ukupni volumen mozga.
Širenje komaraca roda Aedes koji se prenose Zika virus umiješano je u povećanje nivoa kongenitalne mikrocefalije kog Međunarodnog društva za infektivne bolesti i SAD Centara za kontrolu i prevenciju bolesti. Zika se može prenijeti sa trudnice i fetus. To može dovesti do drugih teških malformacija mozga i urođenih mahana. Studija objavljena u The New England Journal of Medicine dokumentirala je slučaj u kojem su pronašli dokaze o Zika virusu u mozgu fetusa koji je pokazao morfologiju mikrocefalije.
Patofiziologija
Mikrocefalija je općenito uzrokovana smanjenom veličinom najvećeg dijela ljudskog mozga, korteksa, a stanje može nastati tokom embrionskog i fetusog razvoja zbog nedovoljne nervne matične ćelije proliferacije, oštećene ili preuranjene neurogeneza, smrt nervnih matičnih ćelija ili neurona ili kombinacija ovih faktora. Istraživanje na životinjskim modelima kao što su glodari, otkrilo je mnoge gene koji su potrebni za normalan rast mozga. Naprimjer, geni Notch puta reguliraju ravnotežu između proliferacije matičnih ćelija i neurogeneze, u sloju matičnih ćelijaa poznatom kao komorska zona, a eksperimentalne mutacije mnogih gena mogu uzrokovati mikrocefaliju kod miševa, slično ljudskoj mikrocefaliji. Mutacije abnormalnog gena za diobeno vreteno i za mikrocefaliju (ASPM) povezane su s mikrocefalijom kod ljudi i razvijen je nokaut-model kod tvorova koji pokazuje tešku mikrocefaliju. Osim toga, pokazalo se da virusi kao što su citomegalovirus (CMV) ili Zika inficiraju i ubijaju primarnu matičnu ćeliju mozga — radijalnu glijnu ćeliju, što rezultira gubitkom budućnosti kćerinskih neurona.
Mikrocefalija je zajednička karakteristika za nekoliko različitih genetićkih poremećaja koji proizlaze iz nedostatka u ćelijskom odgovoru na oštećenje DNK.O'Driscoll M, Jeggo PA. The role of the DNA damage response pathways in brain development and microcephaly: insight from human disorders. DNA Repair (Amst). 2008 Jul 1;7(7):1039-50. doi: 10.1016/j.dnarep.2008.03.018. Epub 2008 May 23. Review. Osobe sa sljedećim poremećajima, kao odgovor na oštećenje DNK pokazuju mikrocefaliju: Nijmegenov sindrom loma, ATR-Seckelov sindrom, MCPH1-ovisni primarni poremećaj mikrocefalije, xeroderma pigmentosum komplementacijska grupa A, Fanconijeva anemija, sindrom nedostatka ligaze 4 i Bloomov sindrom. Ovi nalazi sugeriraju da je normalan odgovor na oštećenje DNK kritičan tokom razvoja mozga, možda za zaštitu od indukcije apoptoze oštećenjem DNK do kojeg dolazi u neuronima.
Liječenje thumb|Beba sa mikrocefalijom tokom fizioterapijske sesije Ne postoji poznati lijek za mikrocefaliju. Liječenje je simptomsko i podržavajuće. Budući da neki slučajevi mikrocefalije i povezani simptomi mogu biti rezultat nedostatka aminokiselina, pokazalo se da liječenje aminokiselinama u ovim slučajevima poboljšava simptome kao što su napadi i kašnjenje motorine funkcije.
Također pogledajte Anencefalija Cerebralni rubikon Hidrocefalija Makrocefalija Seckelov sindrom Makrosomija Ahalazijska mikrocefalija
Reference
Vanjski linkovi
NINDS Overview
Kategorija:Urođeni poremećaji nervnog sistema Kategorija:Poremećaji koji uzrokuju napade