Prokletstvo resursa, također poznato kao paradoks izobilja ili paradoks siromaštva, je fenomen zemalja s obiljem prirodnih resursa (kao što su fosilna goriva i određeni minerali) koje imaju manji ekonomski rast, manje demokratije ili lošije razvojne rezultate od zemalja sa manje prirodnih resursa. Većina stručnjaka vjeruje da prokletstvo resursa nije univerzalno ili neizbježno, već utječe na određene vrste zemalja ili regija pod određenim uvjetima.
Teza o prokletstvu resursa Ideja da resursi mogu biti više ekonomsko prokletstvo nego blagoslov počela je da se pojavljuje u debatama 1950-ih i 1960-ih o ekonomskim problemima zemalja sa niskim i srednjim dohotkom. Termin prokletstvo resursa prvi je upotrijebio Richard Auty 1993. kako bi opisao kako zemlje bogate mineralnim resursima nisu bile u stanju da iskoriste to bogatstvo za jačanje svojih ekonomija i kako su, suprotno intuiciji, ove zemlje imale niži ekonomski rast od zemalja bez obilja prirodnih resursa. Utjecajna studija Jeffreyja Sachsa i Andrewa Warnera otkrila je snažnu korelaciju između obilja prirodnih resursa i slabog ekonomskog rasta. Stotine studija su sada procijenile efekte bogatstva resursima na širok spektar ekonomskih ishoda i ponudile mnoga objašnjenja o tome kako, zašto i kada je vjerovatno da će doći do prokletstva resursa. Dok "analogija lutrije ima vrijednost, ali ima i nedostatke", mnogi posmatrači su uporedili prokletstvo resursa s poteškoćama koje zadese dobitnike lutrije koji se bore da upravljaju složenim nuspojavama novootkrivenog bogatstva.
Nauka o prokletstvu resursa sve više se pomjera ka objašnjenju zašto neke zemlje bogate resursima uspijevaju, a zašto druge ne, za razliku od samo istraživanja prosječnih ekonomskih efekata resursa. Istraživanja sugeriraju da su način na koji se troše prihodi od resursa, sistem vlade, institucionalni kvalitet, vrsta resursa i rana i kasna industrijalizacija korišteni za objašnjenje uspjeha i neuspjeha.
Reference
Kategorija:Ekonomija prirodnih resursa