Kozačka svadba je svadbena ceremonija prema tradiciji kozaka.

Historija 170px|thumb|right|Svadbeno ruho Kozaka. Nevjesta sa vijencem za glavu. Svadbeni obred je jedan iz osnovnih obreda u životu kozaka. Svadba zauzima prvo mjesto među porodičnim događajima donskih kozaka. Kozaci su se ženili od 17-19 godine. Nevjestu su procjenjivali po njenim roditeljima. Za kozaka je bilo važno da je njegova buduća žena rodom iz pristojne porodice i da bi znala voditi kućanstvo. Često su izbor nevjeste vršili mladoženjeni roditelji. Od sredine XIX vijeka osnovna uloga u izboru nevjeste dodjeljivala se mladoženji.

Kozaci su upoznavali svoje nevjeste na javnim mjestima, za vrijeme praznika, sa nevjestama su se susretali za vrijeme narodnog plesa i igara. Organizovali su narodne plesove za vrijeme vikenda i praznika. Praznikom bi kozaci pjevali, plesali, igrali razne igre, zimi se sastajali u domu neke mlade udovice. Kozak se trudio pronaći sebi nevjestu iz istog socijalnog sloja ili jednaku po svom materijalnom položaju.

Kozaci su pridavali veliki značaj svadbenim obredima. U različitim vremenskim epohama kozačke svadbe obavljale su se na različite načine. Prije više od tri vijeka one su održavane na pojednostavljen način na majdanu u Krugu. Kozaci su starom gornjom odjećom pokrivali nevjestu. Zatim su glasno i naizmjenično vikali: "Ti Agafja, budi mi žena", "Ti, Jevgenij Georgijevič, budi mi muž" i tako dalje. Poslije te ceremonije kozaci su bili oženjeni i primali su čestitke od atamana i kozaka.

U prvoj polovici XVIII vijeka, nakon što je car Petar I zabranio ženidbu i razvod na Kozačkom krugu, na Donu su se počeli obavljati crkveni brakovi. Kozaci se više nisu mogli razvesti sa ženom, jednostavno rekavši na Krugu: "Ona nije moja žena, a ja njen muž".

Kozačka svadba stekla je skladne tradicije početkom XIX vijeka i sastojala se od posebnih elemenata: zagledanje ili provodadžisanje, pjevanje družbe, zabave, vjenčanja (otkup pletenica, vjenčanje, kod nevjeste, kod mladoženje). Svadbe su se obično obavljale poslije žetve - poslije Pokrova, poslije Uskršnjih praznika - na Tominu nedjelju ili zimi poslije Božića.

U tradicionalnoj donskoj svadbi prisutni su elementi južnovelikoruske i ukrajinske svadbe.

Često su roditelji svome sinu davali mišljenje o izboru nevjeste i zajedno sa sinom išli na zagledanje izabranice. U nevjestinom domu su započinjali razgovor i pitanja o njoj. U nekom trenutku pojavljivala se nevjesta s krčazima vina. Djevojka je gostila pridošlice i šaptom odlazila u stranu. Gosti su hvalili vino i pili su ga što je moguće sporije, kako bi mladoženja mogao posmatrati nevjestu. Zatim je nevjesta odlazila u drugu prostoriju, gdje su je pitali da li joj se sviđa mladoženja. A mladoženju su pitali za mišljenje o nevjesti.

Postojala su kalendarska ograničenja kada se nije mogao obavljati svadbeni obred. Obično se svadbe nisu održavale utorkom, četvrtkom i subotom, kao ni u vrijeme Korizme i u vrijeme velikih kršćanskih praznika.

U svakom selu i oblasti u svadbenim obredima postojale su posebne osobenosti. Postojao je običaj pronalaženja nevjeste, koji se sastojao u tome što su mladoženju vodili u sobu gdje su sjedile djevojke jednako odjevene i sa jednakim maramama na glavi, a on je morao otkriti koja iz njih je njegova nevjesta. Svadba je bila popraćena obrednim pjesmama i jadikovkama.

Etape obreda Mladi kozak je prvi počinjao razgovor sa svojim roditeljima o tome, da se želi ženiti i moli ih za njihovo odobrenje. Roditelji su pitali, ko je njegova nevjesta, i ako im se ona svidjela, počeli su sa pripremama za provodadžisanje. Sakupili bi se svi članovi porodice i razgovarali o svim detaljima. Kuću i dvorište bi temeljito očistili, kako se ne bi postidjeli pred svatima.

Provodadžisanje 250px|thumb|right|Mikola Pimonenko Provodažije, 1882, Nakon toga, kada su roditelji saznali gdje i kome trebaju ići u provodadžisanje, obukli bi prazničnu odjeću, uredili sina, pozivali k sebi poznatog i cijenjenog kozaka ili rođaka, koji bi mogao raspoložiti i razveseliti roditelje buduće nevjeste i tako bi krenuli u nevjestin dom.

Na ulazu u dom svati bi govorili: "Mi smo dugo lovili lijepu kunu, i ona je pobjegla u vaše dvorište. I evo, mi bi smo htjeli pogledati da slučajno nije pobjegla ovamo. "; Ili ovako: "Mi smo čuli da vi imate robu za prodaju, a mi imamo kupca; vi imate nevjestu, a mi imamo mladoženju: evo mi smo došli da ga ženimo". Na ove riječi slijedio bi odgovoe: "Dobrodošli". Ako bi se nevjestinom ocu mladoženja svidio, on bi tada govorio: "Uđite gosti, dobrodošli". Ako im se mladoženja ne bi svidio, istog trenutka bi ga i odbili.

Gosti bi sjeli za stol, domaćini bi pred njih iznosili hranu i piće. Za stolom bi vodili razgovor i dogovor o vjeridbi nevjeste i mladoženje. Nakon toga, kroz nedjelju dana, nevjestina majka i otac išli su u posjetu mladoženjinim roditeljima, gdje su posmatrali domaćinstvo i upoznavali se sa porodicom mladoženje. Otac mladoženje bi ih pozvao da sjednu za stol, gosti bi sjeli, pili, jeli. Na kraju bi se dogovarali o terminu vjeridbe.

Vjeridba

Za obred vjeridbe, nevjesta je sama pripremala hranu za goste-mladoženju i njegove prijatelje, buduće djevere, zaove (mladoženjine braću i sestre) i za svoje prijateljice. Za vrijeme vjeridbe, prijateljice nevjeste išle su u drugu sobu. U drugoj prostoriji sjedili su njen djed, baka, ujaci, stričevi i bliski prijatelji. Na počasnom mjestu, pod svetim slikama sjedili su njeni krsni kumovi. Na stolu su stajali dva svečana kruha i solnica sa solju.

Mladoženjinog pratioca i mladoženju su pozivali u dom, a nevjestu sakrivali u drugu sobu među njene prijateljice. Zatim su u tu sobu pozivali mladoženju i postavili mu pitanje: "A ti pogodi koga i gdje tražiš?". Mladoženja bi ušao, našao nevjestu, uzeo je za ruku i zajedno sa njom izažao iz sobe. Ulazili su drugovi mladoženje i jedan od njih bi mladoženji i nevjesti donosio čašu votke ili vina i pitao: "Kome daješ?". Mladoženja bi izgovarao ime i prezime nevjeste. Dajući čašu nevjesti, mladoženjin prijatelj bi pitao nevjestu: "Od koga primaš?". Nevjesta bi izgovarala ime i prezime mladoženje. Zatim bi djevojke pjevale obredne pjesme.

Po završetku pjevanja, roditelji bi pitali buduće mladence da li su saglasni za brak. Oni su odgovarali: "Ne protivimo se roditeljskoj volji. Pristajemo. "A sad, prijatelji mili" - predlaže mladoženjin otac, - "dajte da udarimo ruku o ruku, - dječica su naša saglasna, brak je prihvaćen". Tada su očevi jedan drugoga udarali nekoliko puta po nadlanicama. Po završetku ručka, gosti bi se zahvalili za kruh i sol i dogovorali se o datumu svadbe. Omladina bi istrčala na ulicu i veselila se. Od tog dana djevojka je vjerena i zvali su je "pijanom nevjestom".

Skupovi i zabave Poslije vjeridbe pa sve do vjenčanja u nevjestinom domu se održavaju "Skupovi". Tu su se okupljali prijatelji mladoženje, on sam i prijateljice nevjeste. U toku noći pjevali bi pjesme o zaljubljenim djevojkama i mladićima. Parovi u čiju su se čast pjevale pjesme, na kraju pjesme bili su obavezni da se poljube. Nakon toga, poljubac su predavali nevjesti, koja je nakon toga tebala poljubiti mladoženju. Svaki kraj i selo imalo je svoje posebne igre i zabave.

Na "noćenjima" djevojke i mladići su budno pazili da niko ne zaspe. One koji su zaspali kažnjavali su na različite načine. Njima su često na leđa njihove odjeće prišivali krpu. Ujutro, kada bi se probudili, oblačili su mu kaput, ali tako da ne vidi našivenu krpu. Poslije toga, idući po selu, mladi kozak nije znao za prišivenu krpu i kako sada svi u selu znaju gdje je bio, da je zaspao i da je zbog toga kažnjen.

Svadba i vjenčanje Noć uoči svadbe, u dom mladoženje donosio se miraz mladenke. Na dan svadbe, nevjesta bi ustajala rano, obilazila dvorište i rodni dom, opraštala se sa dragim stvarima, a nakon toga odlazila bi u vrt i tamo pjevala. Nakon toga, dolazile su njene prijateljice i zajedno sa njom išle bi na groblje kako bi nevjesta "izmolila" blagoslov od umrlih rođaka. Po povratku kući, nevjesta se sprema i uređuje za mladoženjin dolazak. Mladoženje i njegova nevjesta sjedili su za stolom zajedno. Za vrijeme ručka. mlada i mladoženje nisu ništa smjeli jesti i dozvolu za jelo su dobijali tek poslije vjenčanja.

Roditelji mladoženje bi blagoslovili mladi par. Odjekivali bi pucnjevi iz vatrenog oružija i svi zajedno krenili bi u crkvu. Nakon vjenčanja, mladi bračni par odlazi u kuću mladenkinih roditelja, gdje ih pozdravljaju mladenkini roditelji, zatim krsni kumovi i dalje po stepenu rodstva.

Zatim je djeveruša pristupala k povinovanju - "rezanju kose", ona bi rasplela jednu pletenicu, a nevjestin brat bi uzimao nož i tupim krajem rezao kosu. Djeveruša bi viknula "Stani, stani ne reži, mi ćemo tu kosu kupiti" i davala bi nekoliko novčića. "Ne, to je malo" - odgovorio bi brat. Trgovalo se tako sve dok brat ne bi postao zadovoljan količinom novčića koju je dobio za otkup sestrine kose. Nakon toga, slijedilo je ponovo pozdravljanje i darivanje mladenaca

Nakon završenog darivanja svi izlaze van kuće u dvorište. Mladenkina majka predaje ikonu (obično onu koju je dobila od svoje majke kao poklon na svom vjenčanju) i daje svoj roditeljski blagoslov. Na pragu mladoženjinog doma novi bračni par dočekuju njegovi roditelji, a iza njih su djed i baka i krsni kumovi. Otac je obično držao ikonu, a majka kruh i sol. Mladenci su se tri puta prekrstili pred ikonom i poljubili je, a zatim su ljubili kruh. Majka je po mladencima posipala hmelj, srebrne novčiće, bombonice, orahe. želeći na taj način mladencima bogatstvo i sreću.

Mladenci prilikom ulaska u kuću, nisu smjeli da stanu na prag, kako ne bi izgubili jedno drugo, već su morali stati na ovčiju kožu, koju bi prostrli tako da vuneni dio dolazi na vrh. Ovčija koža simbolizira bogatstvo u domaćinstvu i kako bi u kući mladenaca uvijek bilo izobilje, kao što ima runa na ovci.

Poslije toga svi sjedaju na svoja mjesta i počinje se sa darivanjem i čestitanjem mladenacima. Za vrijeme darivanja, svaki od gostiju nazdravio bi čašicom alkohola, a mladenci bi se morali poljubiti, ili bi gost stavio komadić kruha u čašicu sa alkoholom, govoreći da tamo pliva pauk i da ga treba izvaditi. To je bio znak za produženi poljubac. Mladoženji bi dali pletenicu od tijesta i on bi kroz šalu tri puta udario svoju mladu ženu, govoreći: "Ostavi majku i oca lopove i uzmi mene". Mlada žene se tri puta poklonila k muževim nogama, izjavljujući na taj način svoju pokornost mužu. Kozačka svadba odlikovala se velikim veseljem, što je mladom bračnom paru obećavalo sretan porodični život. Gosti su se veselili do jutra, a mladence su kasno navečer odvodili u njihovu bračnu ložu. Tamo su ih pratili prijatelji, koji su im kroz šalu davali instrukcije. thumb|270px|Konstantin Trutovski. Svadbeni otkup 1881.

Drugi dan svadbe počinjao je sa umivanjem mlade žene. Umivale su je njene djeveruše. Zatim je žena išla k bunaru i u njega bacala novčić. Uzevši vode iz bunara, ušla bi u kuću gdje su je čekali svekar i svekrva. Ona im je po redu posipala vodu na ruke kako bi se umili, a zatim su se brisali ručnikom koji im je ona podarila. Dok je mlada žena polijevala vodu kako bi se umili i ostali članovi porodice, za to vrijeme su provjeravali njenu "čast" po kapljicama krvi na plahti, gdje je spavala sa svojim mužem. Od sredine XX vijeka čast mlade žene je potvrđivao njen muž. Ako su pronašli znak časnosti mlade žene, onda su djeveruše na dugu motku vezale crvenu maramu ili komadić crvene tkanine. Crvena boja označavala je čednost nevjeste. Donski kozaci su umjesto iznošenja crvene marame, poklanjali plodove kaline. Ako je nevjesta prije svadbe izgubila čednost, onda su nad kućom izvjesili bijelu zastavu.

Kod donskih kozaka postojao je običaj, ako je nevjesta izgubila čednost prije svadbe, stavljali su joj kapu na glavu i morala je sjediti uz peć na drugi dan svadbe, a njene roditelje oblačili su u slamnate prsluke. Takvo javno posramljivanje sprječavalo je omladinu od nepristojnog ponašanja.