Fra Jakov Baltić (Gluha Bukovica kod Travnika, 30. marta 1813. – Ovčarevo, 5. januara 1887. godine) je bio bosanski franjevac i ljetopisac.Imamović, prof. dr. Mustafa, (1999), Historija države i prava Bosne i Hercegovine, str. 59Mandić, dr. Dominik, (1982), Sabrana djela Dr. O. Dominika Mandića: Bosna i Hercegovina : Sv. 3. Etnička povijest Bosne i Hercegovine, str. 493, ZiralNikić, prof. dr. Andrija, (1996), Iz hercegovačke povjesnice, str. 108, Franjevačka knjižnica
Biografija Fra Jakov Baltić (rođ. Juro) je rođen u selu Gluha Bukovica kod Travnika 30. marta 1813. godine od oca Ante (-1835.) i majke Mande rođene Stipić. Osnovnu školu je pohađao u Gučoj Gori kod župnika Jakova Križanca. Godine 1828. Baltić odlazi na dalje školovanje u Franjevački samostan u Fojnicu, gdje 1832. godine stupa u novicijat i uzima ime Jako (Jakov). Nakon toga, odlazi na studij filozofije u Feldvar u Mađarskoj. Nakon završetka studija, Baltić se zajedno sa svojim kolegama Ivanom Franjom Jukićem, Blažom Josićem i Bartolom Kovačevićem vratio u Bosnu sa namjerom, da tu priprema i podigne ustanak protiv Osmanlija. Njihove namjere nisu uspjele.
Baltića je 24. 9. 1840. god. za svećenika zaredio kotorski biskup Stjepan Pavlović-Lučić. Poslije toga je obavljao funkciju kapelana i učitelja u Ovčarevu. Godine 1847. odlazi u Carigrad za dušobrižnika tamošnjih Slavena i ondje ostaje dvije godine. U Carigradu je naučio turski jezik i kasnije će kao župnik u Docu, napisati gramatiku turskog jezika za osnovne škole. Nakon povratka iz osmanske prijestolnice (1849.) službovao je u Fojnici. Tri godina nakon toga je imenovan samostalnim vikarom u Fojnici, a potom gvardijanom. U Kraljevoj Sutjesci je 1857. godine izabran za definitora (vijećnika), a 1872. godine za kustosa. Godine 1882. ponovo je izabran župnikom u Ovčarevu i dekanom za travnički kraj, gdje je ostao do svoje smrti, 05. januara 1887. godine. Sahranjen je u ovčarevskoj crkvi. Njegova rukopisna djela "Turska slovnica", "Život biskupa Marijana Šunjića" i "Putopis u Carigrad" su izgorjela u požaru samostana 1945. godine.
Jedino je ostao sačuvan njegov ljetopis Godišnjak od događaja i promine vrimena u Bosni 1754-1882. u kojem je zapisivao događaje od 1754. godine do svoje smrti 1887. godine. U ovome ljetopisu Baltić je opisivao društveno-političke prilike i crkvene događaje u Bosni i Hercegovini u 19. stoljeću. Ljetopis je pisan na hrvatskom i talijanskim i latinskim jezikom, a Ahdnamu citira na turskom, te sadrži velik broj turcizama, arhaizama i regionalizama.
Reference
Literatura
Kategorija:Rođeni 1813. Kategorija:Umrli 1887. Kategorija:Biografije, Travnik Kategorija:Franjevci (svećenici)