Võro (Võro: võro kiilʼ, estonski: võru keel) jest jezik koji pripada finskom ogranku uralskih jezika. Tradicionalno se smatra dijalektom južnoestonske dijalekatske grupe estonskog jezika, ali danas ima svoj književni standard i u potrazi je za službenim priznanjem kao autohtoni regionalni jezik Estonije. Võro ima otprilike 75.000 govornika (Virosa) uglavnom u jugoistočnoj Estoniji, u osam kantona historijskih okruga Võru: Karula, Harglõ, Urvastõ, Rõugõ, Kanepi, Põlva, Räpinä i Vahtsõ. Ovi kantoni su trenutno sa središtem (zbog ponovnog distrikta) u kantonima Võru i Põlva, a dijelovi se protežu na okruge Valga i Tartu. Govornici se također mogu naći u gradovima Tallinn i Tartu i ostatku Estonije.
Historija Võro je potomak starog južnoestonskog regionalnog jezika i najmanje je pod utjecajem standardnog estonskog jezika (koji se temelji na sjevernoestonskim dijalektima). Võro se nekada govorio i južnije i istočnije od historijske pokrajine Võromaa, u južnoestonskim govornim enklavama Lutsi (Ludza), Leivu i Kraasna na područjima današnje Latvije i Rusije. Pored võroa, drugi savremeni južnoestonski jezici su mulgi, tartu i seto.
Jedan od najranijih pisanih dokaza južnoestonskog jezika jeste prijevod Novog zavjeta, objavljen 1686. godine. Iako je status južnoestonskog jezika počeo slabiti nakon 1880-ih godina, jezik je doživio preporod krajem 1980-ih.
Reference
Kategorija:Virosi