Febrilni epilepsijski napad, također poznat kao napad groznice ili febrilna konvulzija, je napad povezan s povišenom tjelesnom temperaturom, ali bez ikakve intrakranijske infekcije Febrilni napadi pogađaju 2-7% djece i češći su kod dječaka nego djevojčica. Najčešće se javljaju kod djece u dobi od 6 mjeseci do 5 godina sa većom incidencijom u dobi od oko 18 mjeseci. Većina napada traje manje od pet minuta, a dijete se obično brzo oporavlja.

Znakovi i simptomi Općenito, djetetova temperatura je veća od 38 °C, iako većina ima temperaturu od 39 °C. Većina febrilnih epilepsijskih napada javlja se tokom prva 24 sata od razvoja groznica.Bureau, Michelle; Genton, Pierre; Dravet, Charlotte; Delgado-Escueta, Antonio V.; Guerrini, Renzo; Tassinari, Carlo Alberto; Thomas, Pierre; Wolf, Peter (20 June 2019). Epileptic Syndromes in Infancy, Childhood and Adolescence - 6th edition. John Libbey Eurotext. ISBN 978-2-7420-1609-9. Znakovi tipske aktivnosti napada uključuju gubitak svijesti, otvorene oči, nepravilno disanje, pojačan sekret ili pjenu na ustima, a dijete može izgledati blijedo ili plavo (cijanozno). Ponekad se tijelo ukoči ritmičnim trzajima ruku i nogu. Dijete može biti inkontinentno (mokro ili uprljano), a može i povraćati. Nakon napada, dijete može biti naizgled beživotno nekoliko minuta (postiktalno stanje). Pojava febrilnih napada često je šok za porodicu, a postiktalno stanje se često doživljava kao dio epilepsijskog napada.

Tipovi Postoje dva glavna tipa febrilnih epilepsijskih napada: jednostavni i složeni. Razlika između jednostavnih i složenih je zasnovana na riziku od naknadne epilepsije. Jednostavni febrilni napadi imaju vrlo nizak rizik (~2%) od kasnije epilepsije (napadi bez temperature). Rizik od epilepsije nakon kompleksnih febrilnih napada zavise od broja kompleksnih karakteristika sa svakim faktorom koji dodaje oko 5% rizika. Tako djeca sa sva tri faktora imaju rizik od naknadne epilepsije od oko 15%. Febrilni status epileptikus (FSE) implicira da napad traje duže od 30 minuta. Javlja se u do 5% slučajeva febrilnih epilepsijskih napada i ima neke posebne dugoročne zabrinutosti.

+Tipovi JednostavniSloženiSvojstvoGeneralizirano tonijsko konijski pokreti (ukočenje i drhtanje ruku i nogu)Fokalni pokreti (obično utiču na jedan ekstremitet ili stranu tijela)Trajanje<15 minuta (sa najtrajnijim <5 minuta)>15 minuta'Postnapadno stanje'Nema ili kratak period pospanostiDuži period pospanosti; može doživjeti Toddovu paralizuPonavljanjeNema recidiva u prva 24 sataMože se ponoviti u prva 24 sata

Uzroci groznice + Genetičke asocijacije TipOMIM Gen FEB3A SCN1A FEB3B SCN9A FEB4 GPR98 FEB8 GABRG2 Febrilne napade izaziva groznica, obično viša od 38 °C (100,4 °F). Uzrok groznice je često virusna bolest. Vjerovatnoća febrilnog epilepsijskog napada nije povezana s tim koliko visoka temperatura dostiže. Dugo se smatralo da je važna stopa porasta tjelesne temperature (tj. koliko brzo temperatura raste). ali sada je jasno da to nije glavni pokretač. Kod djece, bolesti koje često izazivaju groznicu uključuju infekcije srednjeg uha i virusne infekcije gornjih dišnih puteva. Ostale infekcije povezane s febrilnim epilepsijskim napadima uključuju šigelozu, salmonelozu i posebno rozeolu (HHV6). Kako ove infekcije izazivaju febrilne epilepsijske napade ostaje nejasno.

Mala je šansa za febrilne epilepsijske nakon određenih vakcina. Rizik se povećava samo za oko 10 dana nakon primanja jedne od vakcina koje su uključene u vrijeme kada je vjerovatno da će dijete razviti groznicu kao prirodni imunski odgovor. Implicitne vakcine uključuju:

MMRV (ospice, zaušnjaci, rubeola, varičela) kombinovana difterija/ tetanus / acelularni pertusis / dječja paraliza / Haemophilus influenzae tip B difterija-tetanus-cjeloćelijski pertusis (više se ne koristi u Sjevernoj Americi) neke verzije vakcine protiv pneumokoka neke vrste inaktiviranih vakcina protiv gripe

Sve u svemu, vakcinaciju rijetko prate febrilni epilepsijski napadi. Vakcina protiv malih boginja, zaušnjaka, rubeole, varičele može imati nešto veći rizik od febrilnih napada nego samo MMR. Za djecu sa genetičkom predispozicijom za febrilne epilepsijske napade, vakcine mogu izazvati febrilne napade jednostavno izazivanjem groznice. Čini se da rizik od febrilnih epilepsijskih napada ne nadmašuje prednosti rutinskih imunizacija. Važno je da febrilni epilepsijski napad nakon imunizacije ne predstavlja nuspojavu.

Genetika Postoje dokazi da mnoga djeca sa febrilnim epilepsijskim napadima imaju genetičku predispoziciju za febrilne epilepsijske napade. Ako dijete sa febrilnim napadom ima identičnog blizanca (monozigotnog), mnogo je vjerojatnije da će blizanac imati i febrilni napad nego ako blizanac nije identičai (dizigotni). Prvostepeni rođaci (majka, otac, brat i sestra) djeteta sa febrilnim epilepsijskim napadima imaju rizik od 10-15% od febrilnog epilepsijskog napada u poređenju sa općim rizikom u populaciji od samo 3-4%. Najmanje 20 hromosomskih oblasti je povezano sa febrilnim epilepsijskim napadima i identifikovano je nekoliko specifičnih mutiranih gena koji dolaze iz ovih područja (naprimjer, SCNA1, SCN1B, SNCA9A, GPR98, GABRG2).

Tačan obrazac nasljeđivanja gena za sklonost febrilnimepilepsijskim napadima obično je nejasan. U dvije situacije način nasljeđivanja je autosomno dominantan – Dravetin sindrom i GEFS+. Dravetin sindrom je ozbiljan epilepsijski sindrom uzrokovan mutacijama gena SCN1A. Ova djeca imaju produžene, često fokusne, febrilne epilepsijske napade u prvoj godini života, praćene teškom epilepsijom. Dravetin sindrom se obično ne nasljeđuje. Sindrom GEFS+ (genetička epilepsija sa febrilnim napadima plus) je nasljedno stanje (autosomno dominantno) također s mutacijama u genu SCN1A. Ovdje oboljeli članovi porodice najčešće imaju febrilne epilepsijske napade koji mogu biti praćeni kasnijim razvojem različitih tipova epilepsije (definiranih kao neprovocirani napadi).

Liječenje thumb|Bočno pozicioniranje za osobu koja ima napad Ako dijete ima febrilne epilepsijske napade, daju se sljedeće preporuke za njegovatelje:

Bilježenje vremena početka napada. Ako napad traje duže od 5 minuta, treba pozovati hitnu pomoć. Samo ako je prethodno propisan, može se koristiti rektumski diazepam ili intranazalni midazolam. Dijete treba odmah odvesti u najbližu medicinsku ustanovu radi dalje dijagnoze i liječenja. Postepeno se stavlja dijete na zaštićenu površinu kao što je pod ili tlo kako bi se spriječile slučajne ozljede. Ne treba sputavati niti držati dijete tokom konvulzija. Položite dijete na bok ili stomak kako biste spriječili gušenje. Kada je moguće, nježno uklonite sve predmete iz djetetovih usta. Nikada se ništa ne smije stavljati djetetu u usta tokom konvulzija. Ovi predmeti mogu ometati djetetove disajne puteve i otežati disanje. Treba potražiti hitnu medicinsku pomoć ako je ovo prvi febrilni epilepsijski napad djeteta i odvesti ga ljekaru nakon što napad prestane da provjeri uzrok groznice. Ovo je posebno hitno ako dijete pokazuje simptome ukočenog vrata, ekstremne letargije ili obilnog povraćanja, što može biti znak meningitisa, infekcije na površini mozga.

Posebna je zabrinutost za one sa jednim epilepsijskim napadom koji traje duže od 5 minuta, ako dijete postane cijanozno, ili dva uzastopna napada koja traju duže od 5 minuta bez oporavka između napada jer će se vjerojatno nastaviti 30 minuta ili više (febrilni epilepsijski status ili FSE). Status epilepticus može oštetiti mozak i treba ga odmah prekinuti s lijekovima kao što su intravenski lorazepam, rektumski ili intranazalni diazepam ili intranazalni midazolam. Srećom, većina djece sa FSE se potpuno oporavlja uz normalnu inteligenciju.

Epidemiologija Febrilni epilepsijski napadi se javljaju u dobi od 6 mjeseci do 5 godina. Najviša dob za febrilne napade je 18 mjeseci, a najčešći dobni raspon je 12-30 mjeseci. Pogađaju između 2-5% djece. Češće su kod dječaka nego kod djevojčica. Febrilni epilepsijski napadi se mogu javiti u bilo kojoj etničkoj grupi, iako je bilo viših stopa kod Gvamana (14%), Japanaca (6–9%) i Indijaca (5–10%).

Reference

Vanjski linkovi

Kategorija:Pedijatrija Kategorija:Tipovi epilepsijskih napada