Suor Maria de Dominici bila je malteška slikarica, skulptorica i časna sestra. Rođena u porodici umjetnika sa sjedištem u gradu Birgu, bila je kćerka zlatara i procjenitelja za Malteški viteški red. Dva njena brata, Raimondo de Dominici i Francesco de Dominici su bili slikari. Raimondoov sin Bernardo je napisao knjigu o historiji savremene umetnosti koja je uključivala reference na njegovu tetku Mariju.
Biografija Tokom svojih tinejdžerskih godina, de Dominici je studirala kod slikara i vajara Matije Pretija, koji je u to vrijeme slikao i vajao unutrašnjost crkve Svetog Ivana u Valeti. Vjeruje se da je doprinijela, a posebno je zabilježeno da je pomagala Pretiju na njegovom najpoznatijem djelu, nizu slika koje prikazuju život i mučeništvo svetog Ivana Krstitelja (1661-1666), koje ukrašavaju svodove crkve.
Bila je jaka i svestrana osoba; karakteristike koje se jasno vide u dva testamenta koje je sastavila. Malta Illustrata Giovannantonija Ciantara(1772) prikazuje sliku osobe koja je od malih nogu znala šta želi da radi sa svojim životom:
"[Marija je pokazivala] odbojnost da svoju energiju primjenjuje na ženske dužnosti i zbog toga je roditelji često ukoravaju... Nije radila ništa drugo nego crtala figure i druge stvari prema svom hiru i prirodnim talentima. Konačno, njeni roditelji, vidjevši da je sklona slikanju, dala su je majstoru umjetnosti da je podučava dizajnu."
Budući da je postala časna sestra karmelićanka, mogla je živjeti izvan samostanskih zidina i daleko od ograničenja porodičnih veza.
Čini se da je brzo učila i da je procvjetala pod Pretijevim tutorstvom. Giovannantonio Ciantar primjećuje da je „pod njegovim [Pretijevim] vodstvom dobro radila i dok je on oslikavao strop crkve Svetog Ivana dozvolio joj je da naslika neke od ženskih figura; u tome je uspjela gotovo uspješnije od majstora."
Ovo dalje potvrđuje izvještaj Giuseppea Maria de Pira u Squarci di Storia (1839): "[Ona] je zamijenila njegove sve druge učenike, toliko da ju je proslavljeni majstor izabrao da sarađuje s njim u oslikavanju velikog svoda Crkve Ivana, u kojoj su ženske figure u velikoj mjeri bile naslike od nje."
Godine 1682. de Dominici je napustio Maltu, vjerovatno sa pratnjom nećaka Velikog majstora i njegove supruge Isabelle d'Avalos d'Aquino d'Aragona, koja je zajedno sa svojim majstorom Pretijem podstakla umjetnicu da širi svoja krila u inostranstvu. Na kraju je imala svoj atelje u Rimu, gdje je počela primati narudžbine za skulpture i slikarstvo zahvaljujući pismima preporuke Velikog majstora. U Rimu je živjela sa ženom u svom studiju blizu San Giovanni dei Fiorentini.
Djela Dok je bila na Malti, Maria de Dominici je napravila brojne prenosive kultne figure koje su se koristile tokom lokalnih vjerskih svečanosti i uličnih procesija. Nekoliko radova se pripisuje njenom imenu, iako nisu svi lako dostupni za gledanje. Najpristupačniji radovi na Malti uključuju: "Pohod", u župnoj crkvi Żebbuġ; "Beato Franco" u karmelićanskoj crkvi u Valletti i "Navještenja" u muzeju katedrali u Valletti.
Počasti Uvrštena je u dvotomni Rječnik umjetnica, čiji je urednik Delia Gaze.
Godine 2010. krater na Merkuru je dobio ime po njoj.
Reference
Kategorija:Rođeni 1645. Kategorija:Umrli 1703. Kategorija:Malteški slikari Kategorija:Malteški skulptori Kategorija:Biografije, Birgu