Oleksandra Matvijčuk (ukrajinski: Олександра В’ячеславівна Матвійчук) ukrajinski je borac za ljudska prava i liderka civilnog društva sa sjedištem u Kijevu. Na čelu je neprofitne organizacije Centar za građanske slobode i zalaže se za demokratske reforme u svojoj zemlji i regiji.
Obrazovanje Pohađala je Nacionalni univerzitet "Taras Ševčenko" u Kijevu, a diplomirala je 2007. stekavši zvanje magistrice prava. Godine 2017. je postala prva žena koja je učestvovala u ukrajinskom programu za nove lidere Univerziteta Stanford.
Karijera Počela je raditi za neprofitnu organizaciju Centar za građanske slobode 2007, kada je i osnovana. Godine 2012. postaje članica Savjetodavnog vijeća pri komesarijatu za ljudska prava ukrajinskog parlamenta.
Nakon nasilnog gušenja mirnih demonstracija na Trgu nezavisnosti u Kijevu 30. novembra 2013, koordinirala je građansku inicijativu Euromajdan SOS, čija je svrha bila pružanje pravne pomoći žrtvama Euromajdana u Kijevu i drugim ukrajinskim gradovima, kao i prikupljanje i analiza informacija radi zaštite demonstranata i pružanje privremenih procjena situacije. Otad je vodila više međunarodnih mobilizacijskih kampanja za oslobađanje političkih zatvorenika, kao što su kampanja "#letmypeoplego" i globalna akcija "#SaveOlegSentsov" za oslobađanje ilegalno zatvorenih ljudi u Rusiji i na okupiranom Krimu i u Donbasu. Autorica je niza izvještaja raznim tijelima UN-a, Vijeća Evrope, Evropske unije, OSCE-a i nekoliko podnesaka Međunarodnom krivičnom sudu u Den Haagu.
Dana 4. juna 2021. nominirana je u Komitet Ujedinjenih nacija protiv mučenja i ušla u historiju kao prva žena kandidat Ukrajine za UN. Kandidovala se na platformi za ograničavanje nasilja nad ženama u sukobima.
Između Revolucije dostojanstva i 2022. fokusirala se na dokumentovanje ratnih zločina tokom rata u Donbasu. Susrevši se s tadašnjim potpredsjednikom Sjedinjenih Država Joeom Bidenom 2014, založila se za veću podršku u oružju kako bi se okončao rat.
Nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. pojavila se u brojnim međunarodnim medijima kako bi predstavljala ukrajinsko civilno društvo, posebno u vezi s pitanjima koja se odnose na interno raseljena lica i ratne zločine, kao i druga pitanja ljudskih prava. Prema Foreign Policyju, zalagala se za stvaranje posebnog "hibridnog suda" koji bi istraživao pitanja ratnih zločina i kršenja ljudskih prava zbog velikog broja pitanja. Pozvala je da se Vladimiru Putinu i ruskim vojnicima sudi na specijalnom sudu za rusku invaziju na Ukrajinu, navodeći da bi to moglo imati efekt zastrašivanja za "brutalnost kršenja ljudskih prava koja ruske trupe čine".
Nagrade i priznanja 2007: Nagrada "Vasil Stus", ukrajinski centar PEN Internationala 2015: Nagrada za demokratiju i ljudska prava "Sjur Lindebrække", koju dodjeljuje norveška politička stranka desnog centra Høyre 2016: Nagrada "Branilac demokratije", Parlamentarna skupština OSCE-a 2017: Nagrada "Hrabre žene Ukrajine" od Ambasade Sjedinjenih Američkih Država. 2021: Kandidat Ukrajine za Komitet UN-a protiv mučenja 2022: Nagrada za ispravan život
Reference
Kategorija:Rođeni 1983. Kategorija:Živi ljudi Kategorija:Biografije, Bojarka Kategorija:Ukrajinski advokati Kategorija:Ukrajinski aktivisti