Lauren Bacall bila je američka glumica. Američki filmski institut je proglasio 20. najvećom ženskom zvijezdom klasične holivudske kinematografije i dobila je počasnu nagradu Akademije za filmsku umjetnost i nauku 2009. kao priznanje za njen doprinos zlatnom dobu filma. Bila je poznata po svojoj privlačnoj pojavi i svom prepoznatljivom hrapavom glasu. Bacall je bila jedna od posljednjih preživjelih velikih zvijezda iz zlatnog doba holivudske kinematografije.
Započela je karijeru kao model za agenciju Walter Thornton prije nego što je debitirala na filmu sa 19 godina u glavnoj ulozi u filmu Imati ili nemati (1944.) uz svog budućeg supruga Humphreyja Bogarta. Nastavila je glumiti u žanru noir filmova, te se uz novog supruga pojavila filmovima Veliki san (1946), Mračni prolaz (1947) i Key Largo (1948), a glumila je i u romantičnim komedijama Kako se udati za milionera (1953) sa Marilyn Monroe i Betty Grable, i Designing Woman (1957) s Gregoryjem Peckom. Imala je glavnu žensku ulogu u filmu Zapisano u vjetru (1956) koji se smatra jednim od najznačajnijih filmova Douglasa Sirka. Zajedno s Paulom Newmanom je glumila u filmu misterije Harper 1966. godine. Na John Waynov zahtjev bila mu je partner u njegovom posljednjem filmu Strijelac (1976). Radila je na Brodveju u mjuziklima, osvojivši nagrade Tony za Aplauz (1970) i Žena godine (1981). Za svoj nastup u filmu Ogledalo ima dva lica (1996.) osvojila je Zlatni globus i nagradu SAG, a bila je nominirana za BAFTA-u i Oskara.
U posljednjoj fazi karijere postigla je novi uspjeh kod mlađe publike sporednim ulogama u filmovima Bijeda (1990), Dogville (2003) te engleskim sinhronizacijama animiranih filmovima Hovlov pokretni dvorac (2004) i Ernest & Celestina (2012).
Rani život Lauren Bacall rođena je kao Betty Joan Perske 16. septembra 1924. u Bronksu, New York City, kao jedino dijete Natalije (rođene Weinstein-Bacal; 1901–1969), sekretarice koja je kasnije legalno promijenila prezime u Bacal, i Williama Perskea (1889–1982), koji je radio u prodaji. Oba roditelja su bili Jevreji. Njena majka je emigrirala iz Iaşija u Rumuniji preko ostrva Ellis. Njen otac je rođen u Nju Džersiju od roditelja koji su porijeklom iz Valožina, iz pretežno jevrejske zajednice u današnjoj Bjelorusiji.Bacall, Lauren.
Bacallini roditelji su se razveli kada je imala pet godina, nakon čega nije viđala oca. Kasnije je uzela rumunski oblik majčinog prezimena, Bacall. Bila je bliska sa svojom majkom, koja se ponovo udala za Lija Goldberga i preselila se u Kaliforniju nakon što je Lauren postala zvijezda. Preko svog oca, Bacall je bila u srodstvu sa Shimonom Peresom (rođenim Szymon Perski), osmim premijerom i devetim predsjednikom Izraela. Peres nije znao za ovakvu povezanost dok mu Bacall nije sama rekla.
Bacallina porodica se nakon njenog rođenja preselila u Ocean Parkway u Bruklinu.Bacall, Lauren. Novac bogate porodice joj je omogućio da pohađa privatnu školu Highland Manor internat za djevojčice u Tarrytownu u New York-u, osnovan od strane filantropa Eugena Heitler Lehmana, te Srednju školu Julia Richman na Menhetnu.
Rana karijera i modeling mini|Bacall, László Willinger Godine 1941. Bacall je pohađala časove na Američkoj akademiji dramskih umjetnosti u New Yorku, gdje je izlazila s kolegom Kirkom Douglasom. Radila je kao pozorišni redar u pozorištu St. James te kao manekenka u robnim kućama.
Debitovala je na Broadwayu 1942. sa 17 godina u filmu Johnny 2 X 4. Do tada je živjela sa svojom majkom u Ulici Bank 75., a 1942. krunisana je za Miss Greenwich Villagea.
Bacall se kao mladi model pojavila na naslovnici Harper's Bazaara i u časopisima poput Voguea. Članak iz 1948. u časopisu Life pominje njenu ''gracioznost mačke, tamno plavu kosu i plavo-zelene oči". Kako je prirodno imala visok i nazalan glas, dobijala je lekcije koje su joj pomogle da ga produbi i od nje se zahtijevalo da svaki dan satima uzvikuje Shakespeareove stihove kao dio svog treninga.
Iako je Diana Vreeland iz Harper's Bazaara poznata za otkrivanje Bacall, ipak je Nicolas de Gunzburg bio taj koji je upoznao Bacall sa Vreelandovom. Prvi put je sreo Bacall u njujorškom klubu Tony's, gdje joj je predložio da sljedećeg dana posjeti njegovu kancelariju u Harper's Bazaar-u. Zatim ju je uputio Vreelandovoj, koja je dogovorila da Louise Dahl-Wolfe napravi njezine fotografije za naslovnicu u martu 1943. godine.
Naslovnica Harper's Bazaara privukla je pažnju "Slim" Keitha, supruge holivudskog producenta i reditelja Howarda Hawksa. Keith je tražila od svog muža da pozove Bacall na testiranje za njegov nadolazeći film Imati i nemati. Hawks je zamolio svoju sekretaricu da pronađe više informacija o Bacall, ali je sekretarica pogrešno razumjela te je Bacall poslala kartu za putovanje u Hollywood na audiciju.
Hollywood mini| Howard Hawks i Bacall c. 1943 Nakon sastanka s Bacall u Holivudu, Hawks je odmah potpisao sedmogodišnji ugovor sa sedmičnom platom od 100 dolara i lično počeo da upravlja njenom karijerom. Promijenio je njeno ime u Lauren, a ona je kao ekransko prezime odabrala Bacall, varijantu djevojačkog prezimena svoje majke. Slim Hawks ju je, također, uzela pod svoje okrilje, odijevajući Bacall sa stilom i usmjeravajući je u pitanjima elegancije, manira i ukusa. Na Hawksov prijedlog, obučena je od strane trenera glasa da govori nižim i dubljim glasom umjesto svojim uobičajeno visokim, nazalnim glasom. Kao dio svog treninga, Bacall je morala svaki dan satima uzvikivati Shakespearove stihove. Većina kritičara je njezin glas okarakterisalo kao "zadimljeno, seksualno režanje" i "grleno predenje". Bacall je bila neobično visoka (1,74 cm) za glumice tog doba. lijevo|mini| Bacall s Humphreyjem Bogartom u filmu Imati i nemati Tokom testiranja za film Imati i Nemati (1944), Bacall je bila toliko nervozna da je, kako bi umanjila drhtanje, pritisnula bradu na grudi, okrenula se prema kameri i nakrivila oči prema gore. Ovaj efekat, poznat kao "Izgled", postao je još jedan zaštitni znak, zajedno sa njenim glasom.
Njezin lik u filmu je koristio nadimak Slim Hawksa "Slim", a Bogart je koristio nadimak Howarda Hawksa "Steve". Prema Bacall, hemija na setu između njih dvoje je bila momentalna.Bacall, Lauren. Nekoliko sedmica nakon snimanja, ona i Bogart, koji je bio u braku s Mayo Methot, su započeli romantičnu vezu.
Bacallina uloga u scenariju je prvobitno bila mnogo manja, ali je tokom produkcije taj dio nekoliko puta revidiran i proširen. Nakon objavljivanja filma Imati i nemati, Bacall je postala instant zvijezda, a njena izvedba je postala temeljac njenog imidža koji se proširio na popularnu kulturu općenito, s uticajem čak i na modu , kao i na filmske stvaraoce i druge glumce. mini| 20-godišnja Bacall leži na klaviru dok potpredsjednik Harry S Truman svira za vojnike u kantini Nacionalnog press kluba u Washingtonu, DC (10. februara 1945.) Warner Bros. je pokrenuo opsežnu marketinšku kampanju kako bi promovirao i uspostavio Bacall kao filmsku zvijezdu. Kao dio poticaja od strane odnosa s javnošću, Bacall je 10. februara 1945. posjetila Nacionalni pres klub u Washingtonu, DC, i sjela na klavir dok ga je svirao potpredsjednik Harry S Truman.
Nakon filma Imati i Nemati, Bacall se pojavila sa Charlesom Boyerom u Povjerljivom agentu (1945), koji je bio loše prihvaćen od strane kritičara. Prema njenoj vlastitoj procjeni, uloga je bila pogrešno postavljena i film je mogao nanijeti znatnu štetu njezinoj karijeri, ali naredna izvedba misteriozne Vivian Rutledge s oporim jezikom u Hawksovom noir filmu Veliki san (1946.) s Bogartom u glavnoj ulozi, omogućio je brzi oporavak karijere.
Veliki san je postavio temelj za njen status ikone noir filma, s kojim će biti snažno povezana do kraja svoje karijere. Često je dobijala uloge koje su bile varijacije nezavisnog femme fatale lika Vivian. Kao što je opisao filmski znalac Joe McElhaney, "Vivian pokazuje gotovo potpunu sposobnost pokreta i gestikulacije. Ona nikad ne puzi."
Bacall je dobila ulogu s Bogartom u još dva filma. U noir filmu Mračni prolaz (1947.) glumila je zagonetnu umjetnicu iz San Francisca. Bosley Crowther iz New York Timesa je napisao: „Gospođica Bacall.. stvara popriličan pritisak kao oštrooka djevojka koja zna šta želi.”
Bacall se pojavila u melodramatski napetom filmu Johna Hustona Key Largo (1948) s Bogartom, Edwardom G. Robinsonom i Lionelom Barrymoreom. U filmu, prema filmskoj kritičarki Jessici Kiang, "Bacall u ulogu unosi oštricu ambivalentnosti i nezavisnosti što njezin lik čini mnogo zanimljivijim nego što je napisan."
1950-ih lijevo|mini| Bacall uz Kirka Douglasa u filmu Mladić s rogom (1950.) Bacall je odbacila scenarije koje nije smatrala zanimljivim i time stekla reputaciju 'teških.' Međutim, ona je još više učvrstila svoj status zvijezde 1950-ih tako što se pojavila kao glavna uloga u nizu filmova koji su osvojili pozitivne kritike.
Bacall je glumila s Garyjem Cooperom u Svijetlom listu (1950) i kao fatalna žena s dva lica u filmu Mladić s rogom (1950), džez mjuziklu u kojem glume Kirk Douglas, Doris Day i Hoagy Carmichael.
Od 1951. do 1952. Bacall je glumila s Bogartom u akciono-avanturističkoj radio seriji Hrabar poduhvat.
Bacall je glumila u prvoj CinemaScope komediji, Kako se udati za milionera (1953), koji je bio hit među kritičarima i na blagajnama, a režiranoj od strane Jean Negulesca. Dobila je pozitivne preporuke da je postala duhovita kopačica zlata Schatze Page.Movie Reviews: "How to Marry a Millionaire", Rotten Tomatoes.com; retrieved August 13, 2014. "Prve počasti u širenju veselja idu gospođici Bacall", napisao je Alton Cook u New York World-Telegram & Sun, "Najinteligentnija i grabežljivija u triju, ona preuzima potpunu kontrolu nad svakom scenom svojom oporom isporukom opako duhovitih replika."
Nakon uspjeha filma Kako se udati za milionera, Bacall je odbila da utisne otiske svojih ruku i stopala u čuvenom cementnom predvorju Kineskog teatra Grauman . Smatrala je da "svako sa početnom slikom može biti tamo predstavljen, standardi su toliko spušteni" i nije smatrala da je još postigla status glavne zvijezde, te da je time nedostojna časti:Endres, Stacey. "Želim da osjetim da sam zaslužila svoje mjesto sa najboljim što je moj posao proizveo." Bacall, Lauren. mini| Marilyn Monroe, Betty Grable i Bacall u filmu Kako se udati za milionera Bacall je bila pod ugovorom sa 20th Century-Foxom. Nakon Kako se udati za milionera, pojavila se u još jednoj CinemaScope komediji u režiji Negulesca, Ženski svijet (1954), koja nije uspjela da parira uspjehu svoje prethodnice na kino blagajnama.Aubrey Solomon, Twentieth Century Fox: A Corporate and Financial History, Scarecrow Press, 1989 p225'The Top Box-Office Hits of 1954', Variety Weekly, January 5, 1955
Televizijska verzija Bogartovog ranog filmskog uspjeha "Okamenjena šuma" izvedena je uživo kao dio sedmične dramske antologije Producers' Showcase, s Bogartom u njegovoj originalnoj ulozi vojvode Manteeja te s Bacall i Henryjem Fondom u glavnim ulogama. Krajem 1990-ih, Bacall je donirala jedini kineskop te predstave Muzeju televizije i radija (sada Paley Center for Media), gdje ostaje arhiviran za gledanje u New Yorku i Los Angelesu.
Bacall je glumila u dva igrana filma, Paučini i Aleji krvi , oba objavljena 1955. godine. Radnja filma Paučina, u režiji Vincentea Minnellija, se odvija u mentalnoj ustanovi u kojoj Bacallin lik radi kao terapeut. Bila je to njena druga saradnja sa Charlesom Boyerom, a u filmu glume još i Richard Widmark i Lillian Gish. Kritičar New York Timesa je napisao: "U jedine dvije zaista simpatične uloge, gospodin Widmark je odličan, a gospođica Bacall oštroumno podmanjuje ulogu." lijevo|mini| Bacall u filmu Zapisano na vjetru (1956.)