Vez

alt=Embroidery sampler by Alice Maywood, 1826|mini| Sample za vez Alice Maywood, 1826 mini| Položene niti, površinska tehnika u vuni na platnu . Tapiserija iz Bayeuxa, 11. vijek Vez je umetnost ukrašavanja tkanina ili drugih materijala pomoću igle za nanošenje konca ili pređe. Osim toga, vez može uključivati i upotrebu drugih materijala poput perli, perlica, pera i šljokica. U današnje vrijeme, vez se često može vidjeti na različitim odjevnim predmetima kao što su kape, kaputi, prekrivači, ćebad, košulje, traperice, haljine, čarape, šalovi i golf majice. Vez dolazi u raznim bojama niti ili pređe te se često koristi za personalizaciju poklona ili odjevnih predmeta.

Neki od temeljnih šavova u najranijim tehnikama vezenja uključuju lančani bod, rupicu za dugmad ili ćebe, pokretni bod, satenski bod i križni bod. Ovi tradicionalni šavovi i danas zadržavaju svoju važnost kao osnovne tehnike ručnog veza.

istorija mini| Detalj ritualnog odjevnog predmeta od izvezene svilene gaze. Redovi ravnog, okruglog lančanog boda koji se koristi za obris i boju. 4. vijek prije nove ere, Zhou grobnica u Mashanu, Hubei, Kina .

Porijeklo Procesi krojenja, krpljenja, krpanja i ojačavanja tkanine potaknuli su razvoj tehnika šivanja, dok su dekorativne mogućnosti šivanja dovela do nastanka umjetnosti veza. Zaista, primjećuje se izuzetna postojanost temeljnih šavova u vezu:

Umjetnost veza pronađena je širom svijeta, a otkriveno je nekoliko ranih primjera. Radovi u Kini datiraju iz perioda Zaraćenih država (5. – 3. vijek pne). Na odjevnim predmetima iz perioda migracija u Švedskoj, otprilike od 300. do 700. godine nove ere, rubovi traka obrubljivanja ojačani su pokretnim šavom, zadnjim ubodom, šavom za dugmad i krojačkim ubodom, ali nije sasvim sigurno je li ovaj rad služio samo pojačanju šavova ili se treba tumačiti kao ukrasni vez.Coatsworth, Elizabeth: "Stitches in Time: Establishing a History of Anglo-Saxon Embroidery", in .

Istorijske primjene i tehnike lijevo|mini| Par kineskih cipela za vezana stopala ljiljana mini| Izvezena korice knjige koju je napravila Elizabeta I u dobi od 11 godina, poklonjena Katherine Parr mini| Ženski thobe iz 19. stoljeća iz Palestine Ovisno o vremenu, lokaciji i dostupnim materijalima, vez je mogao biti domena nekoliko stručnjaka ili široko rasprostranjena, popularna tehnika. Ta fleksibilnost dovela je do raznolikosti djela, od onih povezanih s kraljevskim dvorovima do svakodnevnih predmeta. Primjeri predmeta visokog statusa uključuju detaljno izvezena odjevna djela, vjerske artefakte i kućne predmete koji su često smatrani oznakom bogatstva i društvenog statusa.

U srednjovjekovnoj Engleskoj, tehnika poznata kao Opus Anglicanum koristila se za ukrašavanje tekstila koji se koristio u crkvenim ritualima. Ova tehnika bila je karakteristična za profesionalne radionice i cehove u to doba. U Engleskoj 16. vijeka, neki od knjiga, obično biblije ili drugi vjerski tekstovi, imali su vezene poveze. Bodleianska biblioteka u Oxford čuva primjerak darovan kraljici Elizabeti I 1583. godine. Također posjeduje kopiju Poslanica Svetog Pavla, čiju naslovnicu navodno izvezla sama kraljica.

U Engleskoj 18. stoljeća i njenim kolonijama, s porastom trgovačke klase i širom dostupnošću luksuznih materijala, bogati vezovi počeli su se pojavljivati u svjetovnom kontekstu. Ovi vezovi su često bili predmeti izloženi u privatnim domovima imućnih građana, za razliku od crkvenog ili kraljevskog okruženja. Unatoč tome, sami vezovi možda su i dalje često imali vjerske teme. Kćeri bogatih obitelji proizvodile su uzorke koristeći fine svilene niti. Vez je bila vještina koja je označavala prijelaz djevojke u ženskost, kao i prijenos društvenog ranga i položaja.

Vezenje je bilo važna umjetnost i pokazatelj društvenog statusa u srednjovjekovnom islamskom svijetu. Turski putnik iz 17. stoljeća, Evlija Čelebi, nazvao ga je "zanatom dvije ruke". U gradovima poput Damask, Kaira i Istanbul, vezenje se vidjelo na maramama, uniformama, zastavama, kaligrafiji, cipelama, ogrtačima, tunikama, konjskim oprezama, papučama, koricama, torbama, pokrivačima, pa čak i na kožnim remenima. Zanatlije su izrađivale predmete vezane zlatnim i srebrnim koncem. Vezenje, neka od kojih zapošljavaju više od 800 ljudi, raslo je kako bi opskrbilo ove predmete.

Obrnuto, vez je također bio dio narodne umjetnosti, koristeći materijale koji su bili dostupni neprofesionalcima. Primjeri uključuju Hardanger vez iz Norveške, Merezhka iz Ukrajine, Mountmellick vez iz Irske, Nakshi kantha iz Bangladeša i Zapadnog Bengala, te brazilski vez. Mnoge tehnike su imale praktičnu primjenu, kao što je Sashiko iz Japana, koja se koristila kao način ojačavanja odjeće.

Iako je povijesno gledano smatran razonodom, aktivnošću ili hobijem namijenjenim isključivo ženama, vez se često koristio kao oblik biografije. Žene koje nisu imale pristup formalnom obrazovanju ili, s vremena na vrijeme, priboru za pisanje, često su učile vez i koristile ga kao sredstvo za dokumentiranje svojih života. U smislu zabilježavanja povijesti marginaliziranih skupina, posebno obojenih žena u Sjedinjenim Državama i diljem svijeta, vez je postao sredstvo proučavanja svakodnevnog života onih čiji su životi uglavnom ostali neproučeni kroz veći dio povijesti.

Klasifikacija lijevo|mini| Čajanca, Mađarska, sredina 20. veka Vez se može klasificirati prema tome u kojoj mjeri dizajn uzima u obzir prirodu osnovnog materijala i prema odnosu postavljanja boda i tkanine. Glavne kategorije uključuju slobodni ili površinski vez, vez brojanim nitima, te rad na iglama ili platnu.

U slobodnom ili površinskom vezu, uzorci se primjenjuju bez obzira na tkanje osnovnog materijala. Primjeri uključuju crewel vez i tradicionalni kineski i japanski vez.

Obrasci za vez s brojanim nitima kreiraju se šavovima preko unaprijed određenog broja niti u osnovnoj tkanini. Vez s brojanim nitima lakše se izvodi na temeljnoj tkanini s ravnomjernim tkanjem, kao što je platno za vez, Aida tkanina ili posebno tkane pamučne i lanene tkanine. Primjeri uključuju križni šav i neke oblike crnog veza.

Iako je slično vezu s brojanim nitima u pogledu tehnike, rad na platnu ili ušima uključuje provlačenje niti kroz mrežicu od tkanine kako bi se stvorio gust uzorak koji u potpunosti pokriva temeljnu tkaninu. Primjeri rada na platnu uključuju bargello i berlinsku vunu.

Vez se može klasificirati i prema sličnosti izgleda. U radu sa vučenim koncem i krojenjem, temeljna tkanina se deformira ili reže kako bi se stvorile rupe koje se zatim ukrašavaju vezom, često koncem iste boje kao i temeljna tkanina. Kada se izvodi bijelim koncem na bijelom lanu ili pamuku, ovaj rad se zajednički naziva bijelim koncem. Međutim, radovi se mogu računati ili izvoditi slobodno. Hardanger vez je vrsta brojanog veza, a uzorci su često geometrijski. Nasuprot tome, stilovi poput Broderie anglaise slični su slobodnom vezenju, s cvjetnim ili apstraktnim dizajnom koji ne ovisi o tkanju tkanine.

Tradicionalni ručni vez širom svijeta