Hipotireoidizam (Hypothyreosis) - hipotireoza predstavlja stanje organizma u kojem se zbog strukturnih ili funkcionalnih poremećaja u štitnoj žlijezdi, ne luči dovoljno ili ne luči nikako hormona štitne žlijezde, što dovodi do smanjene saturacije tkiva i organa tim hormonima.
Strukturni poremećaji štitne žlijezde koji dovode do hipotireoidizma su oni kod kojih dolazi do redukcije ili potpunog nestanka funkcionalno sposobnog tkiva štitne žlijezde. Ovi poremećaji mogu biti urođeni ili stečeni.
Urođeni poremećaji: Agenezija Hipoplazija Stečeni poremećaji Hirurško odstranjenje štitne žlijezde ili njenog jednog dijela Oštećenje štitne žlijezde radioaktivnim zračenjem Slučajno U terapijske svrhe, npr. kod liječenja hipertireoidizma
Funkcionalni poremećaji uzrokuju smanjenje ili potpuni prestanak lučenja hormona štitne žlijezde, ne zbog smanjenja ili nestanka tkiva štitne žlijezde, nego zbog poremećaja funkcije stvaranja hormona i njihovog izlučivanjaod strane tireocita - funkcionalnih ćelija štitne žlijezde.
Hipotireoza, zavisno od lokacije osnovnog poremećaja, može biti primarna, sekundarna ili tercijarna.
Hipotireoza se kod odraslih ispoljava nizom simptoma. Osobe su usporene, lako se zamaraju, promjenljivog su raspoloženja, smanjenog seksualnog nagona, povećane tjelesne težine. Postoji sklonost infekcijama. Koža je suha, keratinozna, postoji sklonost opadanju kose. Srčana radnja je usporena. U krvi je povećan holesterol. Postoji opstipacija. Hipotireoza se liječi supstitucionom terapijom, hormonom tireoidee, tiroksinom (thyroxin). Dnevna potreba iznosi od 100-150 mikrograma. Počne se obično sa 50 míkrograma i svake dvije sedmice se povećava za 25 mcg. Pri tome se kontrolišu laboratorijski nalazi. Pored slobodnog tiroksina, treba i da je TSH (tireostimulirajući hormon ) u normalnim granicama. Obično je doza održavanja oko 100 mcg., ali je ona individualna.
Definicija i simptomi Hipotireozam ili hipotireoza je poremećaj endokrinog sistema, u kojem tireoidea ne proizvodi dovoljno hormona štitnjače. Može izazvati brojne simptome, kao što su slaba sposobnost podnošenja hladnoće, osjećaj umora, zatvor, spori puls, depresija i debljanje. Povremeno može doći do otoka prednjeg dijela vrata zbog gušavosti. Neliječeni slučajevi hipotireoze tokom trudnoća mogu dovesti do kašnjenja u rastu i intelektualnom razvoju kod bebe ili kongenitalnog sindroma nedostatka joda.
Uzrok i dijagnoza Širom svijeta, premalo joda u ishrani je najčešći uzrok hipotireoze. Hashimotov tiroiditis je najčešći uzrok hipotireoze u zemljama s dovoljnom količinom joda u ishrani. Rjeđi uzroci uključuju prethodno liječenje radioaktivnim jodom, povredu hipotalamusa ili prednjeg dijela hipofize, određenim lijekovima, nedostatak funkcionalne štitnjače pri rođenju ili prethodnu operaciju uklanjanja štitnjače. Kada se sumnja, dijagnoza hipotiroidizma, može se testiranjem krvi, potvrditi mjerenjem razine tireiid-stimulirajućeg hormona (TSH) i tiroksina.
Znakovi i simptomi Osobe sa hipotireozom često nemaju ili imaju samo blage simptome. Brojni simptomi i znakovi povezani s hipotireozom i mogu se povezati s osnovnim uzrokom ili izravnim učinkom nedostatka hormona štitnjače. Hashimotov tireoiditis može se ispoljiti kao masovni efekt strume (povećana štitnjača). U srednjovječnih žena simptomi se mogu pogrešno zamijeniti sa simptomima menopauze.
thumb|300px|Simptomi i znaci hipotiroidizma
Simptomi Znaci Umor Suha, gruba koža Osjećaj hladnoće Hladni ekstremiteti Slabo pamćenje i koncentracija Miksedem (mukopolisaharidne naslage u koži) Konstipacija, dispepsija Alopecija Debljanje uz slab apetit Usporen puls Skraćeni udisaji Oticanje udova Hrapav glas Odloženo opuštanje tetivnih reflrksa U žena, obilne menstruacije (i kasnije oligomenoreja) Sindrom karpusnog kanala Nenormalna osjetlivost Pleurski izliv, ascites, perikardini izliv Slab sluh
Odloženo opuštanje nakon testiranja refleksa gležanjskog trzaja karakterističan je znak hipotireoze i povezan je s ozbiljnošću deficita hormona.
Miksedemska koma
Miksedemska koma je rijetko, ali po život opasno stanje ekstremnog hipotireoze.}} Može se javiti onima s utvrđenim hipotiroidizmom kada razviju akutnu bolest. Ovaj miksedem može biti prva prezentacija hipotireoze. Ljudi s miksedemskom komom obično imaju nisku tjelesnu temperaturu bez drhtavice, zbunjenost, usporeni rad srca i smanjeni napor disanja. Mogu da postoje i fizički znaci koji ukazuju na hipotireozu, kao što je kožne promjene ili proširenje jezika.
Trudnoća
Čak i blaga ili subklinička hipotireoza dovodi do moguće neplodnosti i povećanog rizika od pobačaja. Hipotireoza u ranoj trudnoći, čak i sa ograničenim ili bez simptoma, može povećati rizik od preeklampsije, potomstva s nižom inteligencijom i rizika od smrti novorođenčadi oko termina rođenja. Žene su pogođene hipotireozom u 0,3–0,5% trudnoća. Subklinički hipotiroidizam tokom trudnoće povezan je sa gestacijskim dijabetesom i rođenje djeteta prije 37. sedmice trudnoće.
Djeca Novorođena djeca s hipotireozom mogu imati normalnu porođajnu težinu i visinu (iako glava može biti veća od očekivane i zadnja fontanela može biti otvorena). Neka mogu imati pospanost , smanjen mišićni tonus, promukao glad, poteškoće s hranjenjem, zatvor, prošireni jezik, pupčanu kilu, suhu kožu, smanjeni tjelesne temperature i žuticu. Guša je rijetka, iako se kasnije može razviti kod djece koja imaju štitnjaču koja ne proizvodi djelujući hormon štitnjače. Guša se može razviti i kod djece koja odrastaju u područjima s nedostatkom joda. Mogu se odgoditi normalni rast i razvoj, a neliječenje novorođenčadi može dovesti do intelektualnog oštećenja (IQ 6–15 bodova niži u težim slučajevima). Ostali problemi uključuju sljedeće: poteškoće s velikim skalama i finim motornim vještinama i koordinacije, smanjenim tonusom mišića, škiljenje, smanjenu pažnju i odložen govor. Nicanje zuba može biti odloženo.
U starije djece i adolescenata, simptomi hipotireoze mogu uključivati umor, intoleranciju na hladnoću, pospanost, mišićnu slabost, zatvor, zastoj u rastu, prekomjernu težinu za visinu, bljedilo, grubu i tvrdu kožu, povećanu tjelesnu dlakavost, neredovne menstruacijske cikluse kod djevojčica i odgođeni pubertet. Znakovi mogu uključivati usporeno opuštanje refleksa gležnja i spore otkucaje srca. Guša može biti prisutna s potpuno povećanom štitnjačom; ponekad samo dio štitnjače je povećan i može biti kvrgava.
Uzroci Hipotiroidizam je uzrokovan neadekvatnom funkcijom same žlijezde (primarni hipotiroidizam), neadekvatnom stimulacijom hormona koji stimulira štitnjaču iz hipofize (sekundarni hipotiroidizam) ili neadekvatnim oslobađanjem tireotropin-oslobađajućeg hormona iz mozga, tj. hipotalamusa (tercijarni hipotiroidizam). Primary hypothyroidism is about a thousandfold more common than central hypothyroidism.
Nedostatak joda najčešći je uzrok primarnog hipotiroidizma i endemske gušavosti širom svijeta. U dijelovima svijeta s dovoljno joda u hrani, hipotireoza je najčešće uzrokovana autoimunskm bolešću Hashimotov tiroiditis (hronični autoimunski tiroiditis. Hashimoto može biti povezan sa gušom. Karakterizira ga infiltracija štitaste žlijezde sa T-limfocitima i autoantitijela protiv specifičnih tireodnih antigena kao što su tireoidna peroksidaza, [ [tiroglobulin]] i TSH receptor.
Nakon orođaja, oko 5% žena razvije postporođajni tiroiditis, što se može dogoditi i do devet mjeseci nakon toga. To karakterizira kratak period hipertireoze, nakon čega slijedi period hipotireoze; 20–40% ostaje trajno kao hipotireoza.
Autoimunski tiroiditis povezan je s drugim imunski posredovanim bolestima kao što su dijabetes melitus tip 1, perniciozna anemija, miastenija gravis, celijakija, reumatoidni artritis i sistemski eritematozni lupus. Može se javiti kao dio autoimunski poliendokrini sindrom (tip 1 i tip 2).
Grupa Uzroci Primarni hipotiroidizam Nedostatak joda (zemlje u razvoju), autoimunski tiroiditis, subakutni granulomatozni tiroiditis, subakutni limfocitni tiroiditis, postporođajni tiroiditis, prethodna tireoidektomija, akutni zarazni tiroiditis, prethodno liječenje radiojodom , prethodna radioterapija s vanjskim snopom na vratu Lijek:litij – stabilizator raspoloženja, amiodaron, interferon alfa, inhibitori tirozin-kinaze kao što je sunitinib Centralni hipotiroidizam Lezije koje komprimiraju hipofizu (adenom hipofize, kraniofaringiom, meningiom, gliom, Rathkeova cista rascjepa, metastaze, prazno tursko sedlo, aneurizam unutrašnje karotidne arterije), operacija ili zračenje hipofize, lijekovi, ozljede, vaskularni poremećaji (hipofizna apopleksija, Sheehanov sindrom, subarahnoidno krvarenje), autoimunske bolesti (limfocitni hipofizitis, poliglandulski poremećaji), infiltrativne bolesti (preopterećenje gvožđem usljed hemohromatoza ili talasemija, neurosarkoidoza, histiocitoza Langerhansovih ćelija), posebni nasljedni urođeni poremećaji i infekcije (tuberkuloza, mikoze, sifilis) Kongenitalni hipotiroidizam Tiroidna disgeneza (75%), tiroidna dishormonogeneza (20%), materinska antitijela ili transfer radiojodaSindromi: mutacije (komplels lokusa GNAS, PAX8, TTF-1/NKX2-1, TTF-2/FOXE1), Pendredov sindrom (pridružen sa senzornim gubitkom sluha) Privremeno: zbog nedostatka ili prekomjernog nivoa joda kod majke, antitijela na receptor za TSH, određeni urođeni poremećaji, neonatusne bolesti Centralni: disfunkcija hipofize (idiopatska, septo-optička displazija, nedostatak PIT1, izolirani nedostatak TSH)
Patofiziologija right|thumb|Dijagram osobe s velikom plavom strelicom koja predstavlja djelovanje tiroksina na tijelo, a zelenom i crvenom strelicom djelovanje TSH, odnosno TRH : Dijagram osi hipotalamus-hipofiza-štitnjača. Hipotalamus luči TRH (zeleni), koji stimulira proizvodnju TSH (crveni) u hipofizi. To zauzvrat stimulira proizvodnju tiroksina u štitnjači (plavo). Razine tiroksina smanjuju proizvodnju TRH i TSH postupkom negativni povratnih sprega.
Hormon štitnjače potreban je za normalno funkcioniranje brojnih tkiva u tijelu. U zdravih osoba štitnjača pretežno luči tiroksin (T4), koji selen u drugim organima pretvara u trijodotironin (T3)]]-ovisni enzim jodtironin dejodinaza. Trijodotironin se veže za receptor hormona štitnjače u ćelijskom jedru , gde stimulira uključivanje određenih gena i proizvodnju specifičnih proteina. Pored toga, hormon se veže za integrin αvβ3 na ćelijskoj membrani, stimulirajući na taj način natrij-vodik antiporter i procese kao što je stvaranje krvni sudova i rast ćelija. U krvi, gotovo sav hormon štitnjače (99,97%) vezan je za proteine plazme kao što je tiroksin-vezujući globulin; samo je slobodni nevezani hormon štitnjače biološki aktivan.
Štitnjača je jedini izvor hormona štitnjače u tijelu; postupak zahtijeva jod i aminokiselinu tirozin. Žlijezda uzima jod u krvotoku i ugrađuje u molekule tiroglobulina. Procesom upravlja tireoid-stimulirajući hormon (TSH, tirotropin), koji izlučuje hipofiza. Nedovoljno joda ili nedovoljno TSH može rezultirati smanjenom proizvodnjom hormona štitnjače.
Hipotalamusno-hipofizno-tireoidna osovina ima ključnu ulogu u održavanju nivoa hormona štitnjače u normalnim granicama. Proizvodnju TSH i prednjom režnju hipofize stimulira zauzvrat tireotropin-oslobađajući hormon (TRH), oslobođen iz hipotalamusa. Proizvodnja TSH i TRH smanjuje se tiroksinskim postupkom negativne povratne informacije. Nedovoljno lučenje TRH, što je neuobičajeno, može dovesti do nedovoljne razine TSH, a time i do nedovoljne proizvodnje hormona štitnjače.
Trudnoća dovodi do značajnih promjena u fiziologiji hormona štitnjače. Veličina žlijezde je povećana za 10%, proizvodnja tiroksina za 50% i povećane su potrebe za jodom. Mnoge žene imaju normalnu funkciju štitnjače, ali imaju imunoske dokaze o autoimunosti štitnjače (što dokazuju autoantitijela) ili im nedostaje joda, te razvijaju dokaze o hipotireozi prije ili nakon porođaja.
Dijagnoza