Sedam neprijateljskih ofanziva je grupni naziv koji se u jugoslovenskoj historiografiji koristi za sedam velikih vojnih operacija Osovine preduzetih tokom Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji protiv jugoslovenskih partizana.
Ovih sedam velikih ofanziva razlikovalo se od svakodnevnog ratovanja koje se vodilo u svakom dijelu zemlje, a razlikovale su se i od planiranih operacija koje su uključivale veliki broj trupa protiv izolovanih regiona. Sedam ofanziva bile su sedam različitih pokušaja pažljivo planiranih, koordinisanih i opsežnih manevara da se uništi glavno jezgro partizanskog otpora.
Spisak operacija Sedam neprijateljskih ofanziva su:
Prva neprijateljska ofanziva, napad Osovine u jesen 1941. godine na „Užičku Republiku“, oslobođenu teritoriju koju su partizani uspostavili u zapadnom rejonu Teritorije Vojnog komandanta Srbije. U novembru 1941. godine, pod kodnim nazivom 'Užička operacija', njemačke trupe su napale i ponovo okupirale ovu teritoriju, pri čemu je glavnina partizanskih snaga pobjegla prema Bosni. Tokom ove ofanzive slaba saradnja između partizana i rojalističkih četnika prekinuta je i prerasla u otvoreno neprijateljstvo. Druga neprijateljska ofanziva sastojala se od tri uzastopne operacije koje su izvele njemačke, italijanske i snage Nezavisne Države Hrvatske, Operacija Jugoistočna Hrvatska i Operacija Ozren protiv partizanskih snaga u istočnoj Bosni, te Operacija Prijedor za oslobađanje opkoljenih njemačkih i hrvatskih snaga u sjeverozapadnoj Bosni. U istočnoj Bosni partizanske trupe su izbjegle opkoljavanje i bile prisiljene da se povuku preko planine Igman kod Sarajeva. Treća neprijateljska ofanziva, koja se sastojala od dvije operacije protiv partizanskih snaga u istočnoj Bosni, Crnoj Gori, Sandžaku i Hercegovini koje su se odigrale u proljeće 1942. Te operacije su bile Njemačko-italijanska operacija Trio i italijansko-četnička crnogorska ofanziva . Ofanziva na Kozaru, koja se odigrala u sjeverozapadnoj Bosni u ljeto 1942. godine, poznata kao Operacija Zapadna Bosna od Nijemaca, ponekad se pogrešno smatra dijelom Treće neprijateljske ofanzive. Četvrta neprijateljska ofanziva, koju su pokrenule njemačke, italijanske, Nezavisna Država Hrvatska i četničke snage, poznata je i kao Bitka na Neretvi ili Fall Weiss (Slučaj White ). Sukob je zahvatio područje između zapadne Bosne i sjeverne Hercegovine, a kulminirao je povlačenjem partizana preko rijeke Neretve. To se dešavalo od januara do aprila 1943. Peta neprijateljska ofanziva, poznata i kao Bitka na Sutjesci ili Fall Schwarz (Slučaj Crni), bila je napad njemačkih, italijanskih, snaga Nezavisne Države Hrvatske i bugarskih snaga. Operacija je odmah uslijedila nakon Četvrte ofanzive i uključivala je potpuno opkoljavanje partizanskih snaga u jugoistočnoj Bosni i sjevernoj Crnoj Gori u maju i junu 1943. Šesta neprijateljska ofanziva, poznata i kao Operacija Kugelblitz, niz operacija koje su poduzeli Wehrmacht i vojska NDH nakon kapitulacije Italije (Kasibilsko primirje) u pokušaju da osiguraju obalu Jadranskog mora. Desilo se u jesen i zimu 1943/44. Sedma neprijateljska ofanziva, posljednji napad na zapadnu Bosnu u proljeće 1944. godine, koji je uključivao operaciju Rösselsprung (Viteški skok), neuspjeli pokušaj eliminacije lično Josipa Broza Tita i uništenja rukovodstva partizanskog pokreta, smještenog u Drvaru.
Do kraja sedme ofanzive veći dio Jugoslavije bio je sigurno u partizanskim rukama.
Interpretacije
Mape operacija
Reference
Bibliografija
Kategorija:Jugoslavija u Drugom svjetskom ratu Kategorija:Bitke u Drugom svjetskom ratu