Marija Terezija (13. maj 1717 – 29. novembar 1780) bila je jedini ženski vladar svih habsburških posjeda i posljednji član dinastije Habsburg. Vladala je kao nadvojvotkinja Austrije, kraljica Ugarske, Češke, Hrvatske, Galicije i Lodomerije, kao vojvotkinja Mantove, Milana, Parme, Piacenze i Guastalle, te kao vladarica Austrijske Holandije i brojnih grofovija. Brakom je bila carica Svetog Rimskog Carstva Njemačkog Naroda, njemačka kraljica, velika vojvotkinja Toskane i kratko vojvotkinja Lotaringije.

Postala je vladarica po smrti svoga oca, cara Karla VI, u oktobru 1740. Otac joj je Pragmatičkom sankcijom iz 1713. godine omogućio da naslijedi njegove teritorije koje su se inače mogle naslijeđivati samo po muškoj liniji i od strane muškaraca. Po njegovoj smrti, Saksonija, Pruska, Bavarska i Francuska, koje su Karlu VI obećale da će podržati Mariju Tereziju pri nasljeđivanju njegovih kruna, povukle su svoja obećanja. Pruska je napala Austriju, što je izazvalo osam godina dug sukob poznat kao Rat za austrijsko naslijeđe.

Marija Terezija je poticala i provodila raznovrsne i mnogobrojne reforme uz pomoć svojih ministara. Reformisala je obrazovanje i finansiranje, poticala trgovinu i razvoj agrikulture, što je značajno ojačalo Austriju. Ipak, nije dopustila vjersku toleranciju, a putopisci iz 18. stoljeća njen su režim smatrali netolerantnim i praznovjernim.Dawson Beales, 69.

Iako se od nje očekivalo da vlast prepusti mužu Franji, a kasnije sinu Josipu, koji su formalno bili njeni savladari u Austriji i Češkoj, Marija Terezija je bila apsolutni vladar svojih posjeda.Dawson Beales, 39. Kritikovala je i nije odobravala mnoge Josipove odluke. Opirala se podjeli Poljske, ali je bila prisiljena odobriti je. Imala je šesnaestero djece među kojima su bili francuska kraljica, napuljska kraljica, parmska vojvotkinja, i dva cara Svetog Rimskog Carstva. Marija Terezija nije posjedovala intelekt svojih sinova, ali su je ipak karakterisale osobine cijenjene kod monarha: dobrodušnost, razumnost, odlučnost, te, najvažnije od svega, spremnost da prizna svoju grešku i mentalnu superiornost svojih savjetnika. Kao mlada vladarica koja je morala voditi dva dinastička rata, vjerovala je da njen interes mora biti interes njenih podanika; kao iskusna vladarica shvatila je da interes njenih podanika mora biti njen interes.Kann, 157.Russell Richards Treasure, 410

Djetinjstvo

Drugo, ali najstarije preživjelo dijete Karla VI, cara Svetog Rimskog Carstva, i Elizabeta Kristina od Braunschweig-Wolfenbüttela (carica), Marija Terezija se rodila rano u jutro 13. maja 1717, nedugo nakon smrti svoga jedinog brata Leopolda. Rođenje ženskog djeteta izazvalo je veliko razočarenje kod cara i stanovnika Beča.Mahan, 11–12.Morris, 8. Istoga dana krštena je kao Marija Terezija Valpurga Amalija Kristina (njemački: Maria Theresia Walburga Amalia Christina). Opisi njenog krštenja ističu da je novorođenče imalo prednost nad svojim rodicama, Marijom Josipom i Marijom Amalijom, kćerkama Karlovog starijeg brata i prethodnika Josipa I, što je potvrđivalo da će careva novorođena kćerka preuzeti mjesto prijestolonasljednice, iako je car Karlo VI sa svojim bratom i ocem potpisao sporazum kojim je obećao da će prednost pri nasljeđivanju, u slučaju izumiranja muške linije, imati kćerke Karlovog starijeg brata Josipa.Crankshaw, 17.Mahan, 5–6.

Marija Terezija je ličila na svoju majku i mlađu sestru, Mariju Anu. Bila je krupna i snažna, krupnih plavih oči, svijetle kose i širokih usta.Mahan, 228.

Pitanje nasljedstva mini|lijevo|Marija Terezija kao jedanaestogodišnja djevojčica. Cvijeće koje nosi u svojoj podignutoj haljini predstavlja njenu plodnost i očekivanje da rodi mnogo djece u budućnosti.Levy, 122.

Dinastija Habsburg, koja je još u 17. stoljeću brojala mnogo članova, bila je u opasnosti od izumiranja u trenutku rođenja Marije Terezije. Njen otac je bio posljednji muški član dinastije Habsburg, čiji je stariji (španski) ogranak izumro 1700. Međutim, Karlu sin nije bio potreban samo da bi spasio dinastiju; habsburški posjedi su se ravnali prema salijskom zakonu koji je sprječavao žene i potomke u ženskoj liniji da naslijede prijestolje. Car Karlo VI je stoga četiri godine prije rođenja Marije Terezije izdao Pragmatičku sankciju, kojom je želio osigurati prijestolja svojoj najstarijoj kćeri u slučaju izumiranje loze po muškoj liniji. Ženskoj lozi je nasljeđivanje hrvatskog trona bilo dozvoljeno već 1712. godine. Većina evropskih država priznala je valjanost sankcije i Marijino Terezijino pravo na tron, ali neke će povući svoju odluku nakon Karlove smrti.

U mladosti, Marija Terezija je uživala u pjevanju i streličarstvu. Otac joj je branio jahanje, ali je naučila osnove za potrebe svoje krunidbe u Ugarskoj. Careva porodica je uživala u izvođenju opera, uključujući i Mariju Tereziju.Crankshaw, 19. Obrazovali su je isusovci. Njeno poznavanje latinskog jezika bilo je smatrano dobrim, ali njeno obrazovanje je općenito bilo loše. Slabo obrazovanje rezultiralo je nedostatkom manira i formalnog govora kojima su se odlikovali njeni prethodnici. Naime, govorila je, a često i pisala, bečkim njemačkim kojim su govorile njene dvorjanke i sluškinje.Spielman, 206. Razvila je blizak odnos s groficom Marie Karoline von Fuchs-Mollard, koja ju je učila bontonu. Iako je proveo cijelu svoju vladavinu trudeći se da osigura svojoj kćerki habsburška prijestolja, car Karlo VI se do kraja života nadao da će dobiti sina i nikada nije pripremio Mariju Tereziju za ulogu vladara.Crankshaw, 20.Mahan, 22.Browning, 37.

Brak mini|desno|Marija Terezija s mužem, carem Franjom I, 1746. godine.

Pitanje braka Marije Terezije bilo je od izuzetne važnosti. Od izbora njenog muža zavisilo je koja će dinastija naslijediti dinastiju Habsburg. Njen prvi zaručnik bio je lotarinški princ Klement, koji je trebalo da dođe na carski dvor 1723. Umjesto Klementa, na dvor su stigle vijesti o njegovoj smrti od boginja. Klementov stariji brat, princ Franjo Stjepan, bio je pozvan na carski dvor, ali car je i dalje razmatrao druge mogućnosti, poput udaje kćeri za Karla, mlađeg sina španskog kralja Filipa V i njegove utjecajne supruge Elizabete, prije nego što je objavio zaruke Marije Terezije i Franje Stjepana.Mahan, 26. "Ona je vrlo ponosna princeza koja očeve gubitke smatra i svojim gubicima. Ona uzdiše i žudi za svojim lotarinškim vojvodom cijeli dan i cijelu noć. Ako spava, spava da bi ga sanjala, a ako se probudi, probudi se da bi govorila o njemu sa svojom dvorjankom." Zapisi britanskog ambasadora.Mahan, 36. Dana 12. februara 1736. udala za lotarinškog vojvodu Franju Stjepana, koji je od svoje petnaeste godine živio na dvoru cara Karla VI. Franjo Stjepan je pristao po vjenčanju vojvodstvo Lotaringiju zamijeniti za veliko vojvodstvo Toskanu, koje je trebao dobiti nakon smrti posljednjeg člana dinastije Medici, kako bi se postigla ravonoteža u Evropi nakon Rata za poljsko naslijeđe. Za razliku od mnogih osoba svoga vremena, Marija Terezija je uistinu bila zaljubljena u svoga supružnika, ali brak je patio zbog Franjine nevjere.Mahan, 261.

Marija Terezija je postala velika vojvotkinja Toskane 9. jula 1737. kada je njen muž naslijedio to veliko vojvodstvo. Sljedeće godine, po otpustu Franje iz vojske, car Karlo VI poslao je kćerku i zeta u Firencu kako bi trijumfalno ušli u grad. U Firenci su ostali kratko, pošto ih je Karlo VI ubrzo pozvao nazad, bojeći se da ne umre dok je njegova prestolonasljednica miljama daleko.Crankshaw, 26. U ljeto iste godine, Austrija je trpjela poraze tokom Rusko-turskog rata. Osmanlije su povratile teritorij koji je Austrija dobila u Srbiji, Vlaškoj i Bosni. Stanovništvo Beča se bunilo protiv rata zbog njegove skupoće, a Franjo Stjepan je bio preziran.

Dolazak na vlast mini|desno|Procesija Marije Terezije kroz Beč, 22. novembar 1740. godine. Trudna kraljica je na putu za Katedralu sv. Stjepana gdje će prisustvovati misi prije nego što je plemstvo prizna za vladaricu.Spielman, 207. Car Karlo VI umro je 20. oktobra 1740. u Beču. Vjeruje se da je umro od trovanja gljivama. Ostavio je Austriju u teškom stanju. Državna blagajna bila je prazna zbog nedavnog rata s Osmanlijama i Rata za poljsko naslijeđe.Crankshaw, 3. Vojsku je činilo samo 80.000 vojnika, od kojih većina nije bila plaćena mjesecima, ali ipak bila iznimno vjerna i odana Mariji Tereziji kao svom novom suverenu.Saperstein, 33.Roider, 22, 103.

Marija Terezija se, kao novi monarh, našla u teškoj situaciji. Nije znala dovoljno o državničkim poslovima i nije bila svjesna slabosti očevih ministara. Odlučila je poslušati očev savjet da zadrži njegove savjetnike, a ostatak poslova povjeri mužu kojeg je smatrala iskusnijim. Obje odluke, iako razumljive, će se pokazati lošim. Deset godina kasnije, Marija Terezija se, pišući svoj Politički testament, ogorčeno prisjećala okolnosti pod kojima je naslijedila očeve krune:

Našla sam se bez novca, nepriznata, bez vojske, iskustva i vlastitog znanja, te na kraju i bez ijednog savjetnika, budući da je svaki od njih u početku želio čekati i vidjeti kako će se stvari razvijati.Dawson Beales, 24.

Prvo iskazivanje autoriteta nove vladarice predstavljao je formalno priznavanje njene vlasti od strane austrijskih zemalja 22. novembra 1740. godine. Bio je to detaljno isplaniran javni događaj koji je služio kao formalno priznanje Marije Terezije kao zakonitog vladara Austrije. Istog dana je u Hofburgu položena zakletva na vjernost Mariji Tereziji. Za kralja Češke krunisana je 25. juna 1741. u Katedrali svetog Martina, tradicionalnom mjestu krunidbe čeških monarha.

Nova vladarica nije računala na to da bi ostale evropske zemlje mogle pokušati zauzeti njen teritorij. Odmah je započela sebi pribavljati carsku titulu. Pošto je, kao ženu, nisu mogli izabrati za cara Svetog Rimskog Carstva, trudila se da osigura carsko prijestolje mužu, kojeg je već bila učinila svojim zvaničnim savladarom u Austriji i Češkoj 21. novembra 1740. Najveća prijetnja ovom planu zauzimanja carskog prijestolja, kao i njenim nasljeđenim krunama, bit će bavarski vojvoda Karlo Albert, muž njene starije rodice Marije Amalije.Browning, 38.Dawson Beales, 183.

Rat za austrijsko naslijeđe

mini|desno|Fridrik II, kralj Pruske (onaj zli čovjek, kako ga je nazivala Marija Terezija Holborn, 218.), bio je doživotni i najveći neprijatelj Marije Terezije. mini|desno|Krunidba Marije Terezije kao češkog kralja. "Kao što već znate, ona gaji veliku mržnju prema Francuskoj i s tom nacijom joj je najteže biti u miru, ali obuzdaje ove osjećaje osim kada smatra da bi joj koristilo iskazivanje istih. Prezire Vaše veličanstvo, ali priznaje Vaše sposobnosti. Ne može zaboraviti gubitak Šleske ni prestati žaliti za vojnicima koje je izgubila u ratu s Vama." Pismo pruskog ambasadora pruskom kralju Fridriku II. Fridrik II, kralj Pruske, čiji je otac priznao Pragmatičku sankciju,Crankshaw, 37. uvjeravao je Mariju Tereziju da su njegove namjere u potpunosti časne. Njenom mužu Franji je čak napisao pismo kojim mu je obećao svoj glas pri biranju cara.Crankshaw, 41. U decembru je poslao izaslanike u Beč sa zahtjevom da mu Marija Terezija prepusti Šleske, mineralima bogati austrijski teritorij koji je graničio s Prusijom. Marija Terezija je odbila bez razmišljanja.Crankshaw, 43. Pruska je do tada već bila zauzela Šleziju. Velika Britanija je Mariji Tereziji ponudila 12.000 vojnika u slučaju da svi mirovni pregovori propadnu. Austrijske trupe koje su se borila protiv pruske vojske brojale su 6.000 vojnika, a predvodio ih je general Maximilian Ulysses Browne.Crankshaw, 51.