Masakr u Tanturi dogodio se u noći između 22. i 23. maja 1948. tokom arapsko-izraelskog rata 1948., kada su palestinski seljani masakrirani od strane Aleksandronske brigade Hagane. Masakr se dogodio nakon predaje Tanture, malog sela od oko 1.500 ljudi u blizini Haife. Broj ubijenih je nepoznat, a procjene se kreću od "desetina" do 200+.
Usmena svjedočenja preživjelih Palestinaca naišla su na skepticizam. Potvrđujuća teza iz 1998. Theodore Katz diplomant izraelskog univerziteta u Haifi, koji je intervjuisao preživjele, također je naišla na poricanje. U izraelskom dokumentarnom filmu iz 2022. pod nazivom Tantura, nekoliko intervjuisanih izraelskih veterana reklo je da su bili svjedoci masakra u Tanturi nakon što se selo predalo. Forensic Architecture je 2023. objavila svoje naručeno istraživanje tog područja i zaključila da postoje tri potencijalna grobna mjesta na području plaže Tel Dor koja su povezana s masakrom.
Nakon masakra, veći dio sela je uništen, a njegovi stanovnici protjerani, a mnoge žene i djeca su prevezeni u Furajdis. Izraelski kibuc i odmaralište na plaži Nahšolim osnovano je na mestu napuštenog sela. Žrtve su sahranjene u masovnim grobnicama, jedna od njih trenutno ispod parkinga za obližnju plažu Tel Dor.
Pozadina Tantura je bilo palestinsko selo unutar teritorije koja je dodijeljena jevrejskoj državi u Planu Ujedinjenih nacija o podjeli Palestine iz 1947. Imao je 1.500 stanovnika. Kao dio plana Dalet, formulisanog u martu 1948, uoči izraelske deklaracije o nezavisnosti 14. maja 1948, Hagana je dodijelila Aleksandronsku brigadu za "okupaciju Tanture i el-Furajdisa". Od četiri bataljona brigade, 33. je dodijeljen Tanturi.
Masakr U noći između 22. i 23. maja 1948. Tanturu je napao 33. bataljon Aleksandronske brigade.
Palestinski historičar Valid Halidi piše da je Nimr al-Katib pružio "mnogo detaljne dokaze" o "metodičnom strijeljanju i sahranjivanju u zajedničku grobnicu četrdesetak mladića u selu Tantura." Izraelski historičar Ilan Pappe napisao je da je pored pogubljenja, jedan broj seljana ubijen u "ubijanju u kućama i na ulicama."Pappé 2006
Muhamed Abu Hana, koji je bio dijete u vrijeme događaja u Tanturi, ispričao je:
Yaacov Esptein, muhtar iz obližnjeg jevrejskog sela Zichron Yaacov, bio je prijatelj Tanturinog muhtara i pokušao je da se zauzme u ime seljana. Godine 2002. The News & Observer intervjuisao je Jawdat Hindi, kćer Tanturinog muhtara, koja je rekla da je Epstein stigao i vikao na jevrejske vojnike, te da je kasnije, "plakao, govoreći da nismo očekivali takav dan a takvo što se dešava našim komšijama". Ilan Pappe piše da je Yaacov "uspio zaustaviti orgiju ubijanja u Tanturi, ali 'došao je prekasno', kako je gorko komentarisao jedan preživjeli."
Nakon masakra, žene i djeca su protjerani u Furajdis, susjedno selo. Preživjeli muškarci su smješteni u zarobljeničke logore i kasnije su napustili Izrael kroz razmjenu zarobljenika, a njihove porodice su ih slijedile. Mnogi od preživjelih završili su u izbjegličkom kampu Jarmuk u Siriji.
Historičar Saleh Abdel Jawad piše da su se pogubljenja zatvorenika iz Tanture također dogodila u zatočeničkim centrima nakon masakra.Jawad, S.A. (2007). Zionist Massacres: the Creation of the Palestinian Refugee Problem in the 1948 War. In: Benvenisti, E., Gans, C., Hanafi, S. (eds) Israel and the Palestinian Refugees. Beiträge zum ausländischen öffentlichen Recht und Völkerrecht, vol 189. Springer, Berlin, Heidelberg. https://doi.org/10.1007/978-3-540-68161-8_3
Bilješke
Reference
Izvori
Dodatna literatura
Kategorija:1948. u Mandatnoj Palestini Kategorija:Historija Mandatne Palestine Kategorija:Masakri u 1948. Kategorija:1948. u Izraelu Kategorija:Masakri nad Palestincima Kategorija:Vojna historija Izraela Kategorija:Vojna historija Palestine