Olga Sergejevna Ripakova (rođ. Aleksejeva) nekadašnja je kazahstanska atletičarka. Počela je kao sedmobojka da bi se kasnije prebacila prvo na skok u dalj, a zatim i na troskok, nakon 2007.
Karijera Počeci: Višeboji i prelazak na horizontalne skokove Prvi juniorski nastup na svjetskom nivou imala je sa 16 godina, završivši na 11. mjestu u kvalifikacijama za skok u dalj na Svjetskom juniorskom prvenstvu 2000. Bila je uspješnija u sedmoboju: završila je četvrta na Svjetskom kadetskom prvenstvu 2001. i osvojila srebro na Svjetskom juniorskom prvenstvu sljedeće godine iza Caroline Klüft, tadašnje zvijezde u usponu. Te godine postala je i prvakinja Kazahstana u sedmoboju. Ustrajala je u višebojima i počela se takmičiti na međunarodnom nivou, završivši peta s najboljim ličnim rezultatom sezone na Multistarsu 2003, a postala je dvoranska prvakinja Kazahstana u petoboju 2004.
Prvi seniorski nastup na velikim takmičenjima imala je u septembru 2005. u skoku u dalj na Azijskom prvenstvu u Incheonu, završivši na četvrtom mjestu. Dva mjeseca kasnije osvojila je svoje prvo zlato, popevši se na vrh postolja u petoboju na Azijskim dvoranskim igrama. Nastavljajući s petobojem, osvojila je zlato na Azijskom dvoranskom prvenstvu 2006, postavivši rekord Azije i Azijskih dvoranskih prvenstava od 4582 boda. Dospjevši prvi put na svjetsku dvoransku pozornicu, učestvovala je na Svjetskom prvenstvu 2006, ali se nije dalje popravila i zauzela je sedmo mjesto sa 4368 bodova.
Predstavljala je Aziju prvi put na Svjetskom kupu 2006, ali je u skoku u dalj uspjela skočiti samo 6,21 m, završivši na osmom mjestu. No, u sljedećim sedmicama ostvarila je napredak, skočivši 6,63 m (novi lični rekord) za drugo mjesto na Šarenom mitingu u Daeguu. Na Azijskim igrama 2006. pomjerila je svoje granice u sedmoboju osvojivši zlatnu medalju s 5955 bodova, a zatim je učestvovala i u skoku u dalj, osvojivši bronzu samo dan nakon završetka sedmoboja.
Brzi niz velikih takmičenja definisao je njenu sezonu 2007. Počela je tako što je osvojila dva zlata u horizontalnim skokovima na Azijskom prvenstvu 2007. u julu, što je uključivalo rekord prvenstava i državni rekord od 14,69 m u troskoku. Sljedećeg mjeseca na Univerzijadi donijela je svojoj zemlji prvu atletsku zlatnu medalju na takmičenju s ličnim rekordom od 6,85 m u skoku u dalj.
Tri sedmice kasnije učestvovala je na svom prvom Svjetskom prvenstvu. Odlučila se takmičiti u troskoku i u kvalifikacijama je bila četvrta. Međutim, nije mogla ponoviti takvu formu u finalu i završila je 11. Namjeravala je završiti godinu nastupom na Azijskim dvoranskim igrama, ali se povukla iz takmičenja.
Svjetska dvoranska i olimpijska viceprvakinja (2008) Sezonu 2008. počela je novim uspjehom u dvorani: osvojila je svoje drugo zlato i postavila svoj drugi rekord prvenstava na Azijskom prvenstvu, ovog puta u troskoku (14,23 m). Ubrzo je uslijedilo Svjetsko prvenstvo. Iako je sa 14,58 m postavila novi azijski dvoranski rekord, to nije bilo dovoljno da nadmaši Mariju Šestak, koja je osvojila bronzanu medalju. Slične mješovite rezultate ostvarila je na ljeto u Pekingu, kada je prvi put predstavljala Kazahstan na Olimpijskim igrama. Učestvovala je u oba takmičenja u horizontalnim skokovima i zabilježila novi azijski rekord od 15,11 m u troskoku. Uprkos tome, ostala je desetak centimetara iza bronzane Hrysopiyi Devetzi. Olimpijske nastupe okončala je lošim izdanjem u kvalifikacijama u skoku u dalj, ne plasiravši se u finale. No, 11 godina kasnije, na njen rođendan, uručena joj je srebrna medalja u troskoku nakon naknadne diskvalifikacije Devetzi i Tatjane Lebedjeve, čiji su uzorci krvi iz 2007. i 2008. bili pozitivni na zabranjene supstance na ponovljenim testiranjima 2016. i 2017.
Sljedeće godine nastupila je na svom drugom svjetskom prvenstvu, ali nije mogla bolje od desetog mjesta u troskoku s 13,91 m. Unatoč ovom skromnom nastupu na svjetskoj sceni, ostala je dominantna na kontinentalnom nivou osvojivši zlatne medalje i u skoku u dalj i u troskoku na Azijskim dvoranskim igrama (postavivši dva rekorda Igara i pomogavši Kazahstanu da završi na vrhu tabele osvajača atletskih medalja). Na svom posljednjem prvenstvu te godine odbranila je titulu u troskoku na Azijskom prvenstvu (14,53 m), pobijedivši Xu Tingting i Irinu Litvinjenko.
Svjetska dvoranska prvakinja s 15,25 m (2010) Početkom 2010. postala je državna dvoranska prvakinja u skoku u dalj i troskoku, a na Svjetskom dvoranskom prvenstvu odlučila se takmičiti u troskoku. U finalu je kompletirala niz ličnih rekorda, boreći se protiv braniteljice titule Yargelis Savigne za zlatnu medalju. Osiguravši prvo mjesto u četvrtoj seriji sa 14,93 m i oslobođena pritiska, u posljednjoj seriji dosegnula je novi nivo skočivši 15,14 m, što ju je dovelo na treće mjesto svih vremena u dvorani nakon bivših svjetskih prvakinja Ashie Hansen i Lebedjeve. Iste sezone pobijedila je na dva mitinga Dijamantne lige: u Šangaju i u finalu u Briselu. Na kraju je u ukupnom poretku imala jednak broj bodova kao Savigne, ali Kubanka je sakupila više pobjeda (četiri), pa je Ripakova ostala druga. mini|lijevo|250px|Ripakova na mitingu u Londonu 2011. Izabrana je u azijsko-pacifički tim za Kontinentalni kup, održan u Splitu 2010, gdje je ostvarila najbolji rezultat godine – 15,25 m, nadmašivši za 16 cm troskok Savigne iz Monaka pet sedmica prije, čime je dospjela na sedmo mjesto svih vremena.
Na mitingu u Londonu početkom augusta 2011. povrijedila je nogu i morala je prekinuti s treninzima. Ipak, uspjela se vratiti na vrijeme za Svjetsko prvenstvo u Daeguu krajem tog mjeseca, odakle se vratila sa srebrom zahvaljujući troskoku od 14,89 m u petoj seriji, ostavši samo 5 cm iza Ukrajinke Olhe Saladuhe. U tom troskoku odrazila se 15 cm od daske, zbog čega je ostala bez zlatne medalje. Također je ponovo bila druga u ukupnom poretku Dijamantne lige.
Olimpijsko zlato (2012) Iako je tokom zimske sezone imala povredu leđa, osvojila je srebrnu medalju na Svjetskom dvoranskom prvenstvu 2012. u Istanbulu. Sa 14,63 m nije uspjela odbraniti titulu iz Dohe 2010, ostavši iza naturalizovane 40-godišnje Britanke Yamilé Aldame za 19 cm. Ljetnu sezonu otvorila je pobjedom na mitingu u Dohi sa 14,33 m. Sezonu je završila kao prva u generalnom poretku Dijamantne lige s 24 boda, ponajviše zahvaljujući pobjedama u Dohi, New Yorku, Lozani i Bruxellesu.
Na Olimpijske igre u Londonu došla je kao velika favoritkinja. Ta je očekivanja i opravdala osvojivši zlato u troskoku sa 14,98 m ispred Kolumbijke Caterine Ibargüen i Saladuhe, tadašnje aktuelne svjetske prvakinje. Osim što je postala prva kazahstanska olimpijska pobjednica u toj disciplini, također je svojoj zemlji donijela prvu zlatnu medalju u atletici nakon pobjede Olge Šišigine na 100 m s preponama u Sydneyju 2000.
Povratak (2014) i bronza na SP u Pekingu (2015) Nastavila je s treninzima u oktobru, ali je mjesec i po kasnije morala prekinuti zbog trudnoće. Zbog toga je u maju 2013. objavila da će tu sezonu pauzirati. Na stazu se vratila 24. augusta 2014. na mitingu Dijamantne lige u Birminghamu, osvojivši drugo mjesto sa 14,37 m. Učestvovala je na Azijskim igrama u Incheonu krajem godine i odbranila titulu iz 2010. zahvaljujući troskoku od 14,32 m.
Daleko od forme iz 2012, na Svjetsko prvenstvo u Pekingu stigla je sa šestim rezultatom sezone u svijetu (14,48 m). Lahko prošavši kvalifikacije sa 14,33 m, u finalu je osvojila bronzanu medalju troskokom od 14,77 m, i to u posljednjoj seriji. Nadmašile su je Ibargüen (14,90 m) i Izraelka Hana Knjazjeva-Minjenko (14,78 m). Na završnom mitingu Dijamantne lige, Memorijalu Van Damme u Bruxellesu, bila je peta sa 14,26 m, ali je završila na drugom mjestu u ukupnom poretku, iza Ibargüen.
Treća olimpijska medalja (2016) U prvom nastupu u sezoni 2016, na mitingu Dijamantne lige u Dohi, ostvarila je normu za Olimpijske igre u Rio de Janeiru sa 14,61 m, ali je ipak zauzela treće mjesto (iza Ibargüen i Yulimar Rojas). Dana 2. juna bila je druga na mitingu u Rimu (14,51 m), ponovo iza Ibargüen. Tri dana kasnije revanširala se Kolumbijki u Birminghamu sa 14,61 m, prekinuvši njenu seriju od 34 uzastopne pobjede.
Na Olimpijskim igrama u Brazilu branila je titulu. U prvoj seriji skočila je 14,73 m i preuzela vodstvo. No, kasnije su je nadmašile Ibargüen i Rojas sa 15,17 m, odnosno 14,98 m. Ripakova se do kraja popravila samo za centimetar, tako da nije odbranila zlato, ali je osvojila drugu uzastopnu olimpijsku medalju, bronzu. Razočaranoj, ali i odlučnoj da bude bolja na 2020. u Tokiju, ipak joj je čestitao predsjednik Nursultan Nazarbajev, koji ju je nazvao "majkom heroinom".
Dana 9. septembra bila je druga na Memorijalu Van Damme sa 14,41 m iza Ibargüen i tako još jednom osigurala drugo mjesto u generalnom poretku Dijamantne lige.
Nova svjetska medalja (2017) Na Atletskom kupu Kazahstana 14. maja 2017. postavila je najbolji rezultat godine u svijetu sa 14,45 m, ali ga je samo tri dana kasnije nadmašila Rojas sa 14,67 m. U Rabatu je sredinom jula postigla 14,20 m, a zatim 14,12 m u Monaku.
Na Svjetskom prvenstvu u Londonu u kvalifikacijama je ostvarila najbolji troskok – 14,57 m. U finalu, kao i u Pekingu 2015. i na Olimpijskim igrama prethodne godine, osvojila je bronzu sa 14,77 m, iza Rojas i Ibargüen. To joj je bila treća medalja sa svjetskih prvenstava.
Pola mjeseca kasnije, na mitingu u Zürichu, završnom takmičenju Dijamantne lige i u novom formatu, u kojem pobjednik završnog mitinga osvaja trofej, osvojila je titulu pobijedivši sa 14,55 m ispred svjetske prvakinje Rojas i četverostruke braniteljice titule Ibargüen. To joj je bila druga ukupna pobjeda nakon 2012.
Na kraju sezone osvojila je dvostruku krunu na Azijskim dvoranskim igrama, gdje je skočila 6,43 m. i 14,32 m, što joj je drugi takav uspjeh nakon 2009.
Treća uzastopna azijska titula (2018) Propustivši zimsku sezonu kako bi se fokusirala na svoj cilj za ovu godinu, Azijske igre, otišla je na pripreme u Tajland u februaru, a zatim u Tursku u maju. U prvom ljetnom nastupu, na Bislett igrama u Oslu 7. juna, završila je tek na šestom mjestu sa skromnih 14,12 m, dok je 30. juna bila osma na Pariskom mitingu sa 14,25 m.
Na Azijskim igrama u Jakarti 30. augusta ušla je u historiju osvojivši treću uzastopnu titulu u troskoku: s već osiguranom zlatnom medaljom, zahvaljujući rezultatu 14,00 m u prvoj seriji, popravila je svoj najbolji rezultat sezone na 14,26 m u posljednjoj. Tako je osvojila svoju šestu medalju u karijeri na Azijskim igrama.
Nositeljica zastave na OI 2020. Prvobitno prijavljena za Azijsko prvenstvo 2019. u Dohi, odustala je od učešća nekoliko dana kasnije zbog povrede. Na stazu se vratila 30. juna, a olimpijsku normu ostvarila je rezultatom 14,37 m.
Povreda ju je, međutim, spriječila da postiže bolje rezultate tokom cijele sezone: na Svjetskom prvenstvu 2019, također u glavnom gradu Katara, za plasman u finale nedostajala su joj tri centimetra; zauzela je 13. mjesto u kvalifikacijama sa 14,09 m. Osvajačica medalja na svim velikim prvenstvima od 2015, prvi put od debija u disciplini 2007. nije se uspjela plasirati u finale nekog velikog takmičenja.
Tri sedmice kasnije osvojila je zlatnu medalju na Svjetskim vojnim igrama u Wuhanu s rezultatom 14,19 m.
S bokserom Kamšibekom Kunkabajevom izabrana je da bude nositeljica zastave Kazahstana na ceremoniji otvaranja Olimpijskih igara 2020. u Tokiju. Tokom tih Igara, četvrtih u karijeri, bila je daleko od svog nivoa i eliminisana je u kvalifikacijama, završivši na 24. mjestu s 13,69 m.
Povlačenje (2023) Daleko od staza u 2022, po završetku Azijskog dvoranskog prvenstva u Astani 12. februara 2023. objavila je da završava karijeru.
Privatni život mini|desno|200px|Ripakova na kazahstanskoj poštanskoj markici iz 2013.