Milica Mićić Dimovska (3. april 1947 - 5. oktobar 2013) bila je srpska književnica.

Biografija Dok je Dimovska najveći dio života provela u Novom Sadu, a diplomirala je Opštu književnost sa teorijom književnosti na Filološkom fakultetu u Beogradu, Njene prve publikacije stigle su 1970-ih. U Beogradu se veoma blisko povezala sa grupom pisaca čiji se stil smatrao "prozom ​​novog stila" ili "stvarnosna proza". Ova grupa je svoje radove fokusirala na ljude na "društvenoj margini", često žene, a Mićić Dimovska je bila gotovo jedina žena u književnom krugu.

Radila je kao prevodilac, novinar i urednik u publikacijama "Veseli svet", "Eliksir" i "Neven" u okviru NIŠRO "Dnevnik". U Izdavačkom preduzeću Matice srpske bila je urednica, a zatim glavna urednica edicije "Prva knjiga". Bila je jedna je od urednica Ljetopisa Matice srpske i jedno vrijeme predsjednica Društva književnika Vojvodine.

Knjiga Poslednji zanosi MSS priča je o životu Milice Stojadinović Srpkinje, tragične figure srpskog romantizma. Za života slavljena, a potom brzo zaboravljena, pjesnikinja je paradigma jednog vremena u kome su uzvišeni zanosi vrlo brzo pali u blato životnog pragmatizma. Roman je poema o čovjekovom padu i porazu u burnom vremenu.

Priče su joj prevođene na engleski, mađarski, poljski, slovački, italijanski i švedski jezik. Zastupljena je u nekoliko srbijanskih i stranih antologija srpske proze.

Stil Stvarnosna proza ​​koja je karakterisala njena rana djela fokusira se na likove na društvenoj margini u postjugoslovenskoj kulturi. Pogotovo u djelu Mićić Dimovske, glavne junakinje su uglavnom žene, iako ona negira formalnu povezanost sa feminizmom. Kao i kod Mićić Dimovske, pisce u Stvarnosnoj prozi posebno su zanimala svakodnevna iskustva njenih likova, o čemu svjedoči i upotreba žargona u pripovijedanju. Stvarnosna Proza pratila je ove likove u postjugoslovenskom svijetu koji nisu nužno pratili obećanje postsocijalističkog prosperiteta. Pisci pokreta koristili su žene kao sredstvo za promicanje svojih stavova o lošem tretmanu marginaliziranih članova društva. Obično je to značilo da su žene prikazane stereotipno, kao žrtve ili kao osobe s nekontrolisanom seksualnošću. Iako su uglavnom koristili žene da prenesu svoje poruke, to svakako nije bio potpuno pozitivan pokret za žene u istočnoj Evropi.

Dimovska uglavnom koristi naraciju u trećem licu, fokalizaciju i unutrašnji monolog. Često prelazi između sveznajućeg pripovijedanja u trećem licu i unutrašnjeg misaonog procesa, omogućavajući glatku tranziciju kada prebaci fokus s lika na lik. Ova struktura omogućava da se mnogi različiti pogledi na isti događaj dovedu u vezu sa čitaocem i intenzivno se koristi u Katarakti, na primer.

Likovi Glavni likovi Dimovke su obično žene koje doživljavaju nepovezanost između napretka zemlje i napretka pojedinca. Međutim, umjesto da koristi žene kao književno sredstvo, Mićić Dimovska ispituje njihove živote kako bi ilustrovala stvarnost njihovih iskustava. Obično su protagonistice zaposlene žene iz srednje klase koje žive u urbanom okruženju. Često se priča vrti oko porodičnih veza glavnih likova. Važna tema je kako se te žene nose sa trajnim patrijarhatom i ulogama na koje društvo tjera žene da se prilagode. Često daje svojim likovima oštru vještinu zapažanja. Počevši od tijela, njeni likovi su akutno svjesni sebe, svoje okoline i klime u kojoj se nalaze.

Objavljena djela Zbirke pripovjedaka Priče o ženi (1972.) Poznanici (1980.) Odmrzavanje (1991.) U procepu (1998.) Zaručnice (2003; izbor iz proze)

Romani Utvare (1987.) Poslednji zanosi MSS (1996.) Mrena (2002.) Utočište (2005.)

Drugo Putopisi (1999.) Vodič kroz književne izraze i pojmove za učenike osnovnih i srednjih škola Od A do Š, u koautorstvu sa Stevanom Beljanskim, 1987.

Nagrade i priznanja Nagrada "Karolj Sirmai", za zbirku pripovjedaka Poznanici, 1981. Andrićeva nagrada, za zbirku pripovjedaka Odmrzavanje, 1991. Nolitova nagrada, za roman Poslednji zanosi MSS, 1996. Nagrada "Branko Ćopić", za roman Poslednji zanosi MSS, 1996. Nagrada "Borisav Stanković", za roman Poslednji zanosi MSS, 1997. Nagrada Društva književnika Vojvodine za knjigu godine, za zbirku pripovjedaka U procepu, 1999.

Reference

Kategorija:Rođeni 1947. Kategorija:Umrli 2013. Kategorija:Biografije, Novi Sad Kategorija:Srbijanski prevodioci Kategorija:Srbijanski pisci Kategorija:Srbijanski novinari Kategorija:Srbijanski urednici Kategorija:Dobitnici Nagrade "Branko Ćopić" Kategorija:Dobitnici Andrićeve nagrade Kategorija:Dobitnici Nolitove nagrade Kategorija:Dobitnici Nagrade "Karolj Sirmai" Kategorija:Dobitnici Nagrade "Borisav Stanković" Kategorija:Dobitnici Nagrade društva književnika Vojvodine Kategorija:Bivši studenti Univerziteta u Beogradu