Jagoda Truhelka bila je hrvatska i bosanskohercegovačka književnica i pedagoginja. Rodom iz Slavonije, Truhelka je radila kao učiteljica i direktorica škole u Osijeku, Zagrebu, Gospiću, Banjoj Luci i Sarajevu. Njeni romani su poznati po tome što se fokusiraju na ženske likove i raspravljaju o pravima žena, ali Truhelka je najpoznatija po svojoj književnosti za djecu.
Porodica i obrazovanje Truhelka je rođena 5. februara 1864. u Osijeku, Austrijsko Carstvo. Bila je najstarija od troje djece Marije (rođene Schön) i Antuna Vjenceslava Truhelke. Njeni roditelji su bili imigranti u Slavoniju; njen otac, učitelj, bio je Čeh, a majka podunavska Njemica. Gimnaziju je pohađala u Osijeku. Nakon očeve smrti 1878, Truhelka se s majkom i mlađom braćom Dragošom i Ćirom Truhelkom preselila u Zagreb.
Truhelka je nastavila školovanje u Zagrebu, namjeravajući krenuti očevim stopama. Diplomu učiteljice dobila je 1882.
Učiteljska karijera Ubrzo nakon što je diplomirala 1882. dobila je prvi posao, podučavajući djevojke u Osijeku. Nakon daljeg školovanja imenovana je za direktoricu ženske škole u Gospiću, gdje je radila sedam godina. Prihvatila je novi posao u Zagrebu 1892. Fin de siècle Zagreb bio je poticajno kulturno i intelektualno okruženje za učitelja koji je radilo u provinciji. Tamo je provela devet godina, gradila je reputaciju sposobne nastavnice i prkoseći predrasudama prema obrazovanju žena upisavši, zajedno s još tri žene, Univerzitet u Zagrebu. Tokom ovog perioda, bila je pod uticajem ideja individualizma i univerzalne slobode, kao i promocije obrazovanja i ženskih prava.
Godine 1901. preselila se u Banju Luku, gdje je deset godina radila kao direktorica ženske škole. Tokom svog kasnijeg rada kao učiteljica u Sarajevu, bila je posebno aktivna u promociji ženskih prava.
Ženska spisateljica i aktivistica Sebe je smatrala prvenstveno odgajateljem, ističući svoje obrazovanje i obuku; pisanje je bilo nešto što je "došlo samo od sebe, nenamjerno, nepripremljeno i skromno". Objavila je desetak novela, nekoliko kratkih priča i dva romana. Godine 1900. Sa Marijom Jambrišak pokrenula je časopis Domaće ognjište, koji je privukao značajan doprinos i drugih književnica. Antun Gustav Matoš je rekao da je časopis od "neprocjenjivog značaja" jer je "ne samo pedagoški već i ženski list". Truhelka je u to vrijeme bila u središtu mreže aktivistica u Zagrebu i 30 godina je vodila zajedničko domaćinstvo s jednom od tih žena.
Kako se njena rana proza vrtila oko žena i odnosa među spolovima, dio svojih priča objavila je u časopisima Vijenac i Nada pod pseudonimom A. M. Sandučić. Većina su bile jednostavne ljubavne priče smještene u savremeni Zagreb ili Beč, ali s izraženim psihološkim razvojem ženskih likova. bila je prva hrvatska autorica koja je prikazala ženski lik koji je feministkinja i koji je intelektualno superioran u odnosu na druge, a ne jednostavno idealiziran ili demoniziran.
Godine 1897. u sarajevskoj Nadi je objavila nekoliko nastavaka psihološkog romana Plein air. U romanu je raspravljala o ženskim pravima, braku i društvenim stereotipima. Književna kritičarka Lidija Dujić opisala je Truhelkine ženske likove kao neuvjerljive, s izuzetkom protagonistice Plen aira. Plen air, danas već uveliko zaboravljeni roman, prikazuje umjetnicu Zlatu Podravac, koja se ističe svojim intelektom. Truhelkin historijsko-fantastični roman Vojača objavljen je u Nadi 1899. U njemu je prikazana i ženska protagonistica, bosanska seljanka iz 15. vijeka po uzoru na bosansku kraljicu Vojaču Kotromanić. Truhelkina Vojača vrlo je razumna, ranjiva i promišljena, prva je antijunakinja u hrvatskoj književnosti. Roman, u kojem prati tradicionalni i modernistički pristup, otkriva da ju je inspirisao August Šenoa.
Djela Tugomila (roman, 1894.) Naša djeca (pripovijetke, 1896.) Vojača (povijesni roman, 1899.) U carstvu duše (prozna razmatranja, 1910.) Zlatni danci (pripovijetke, 1919.) Božja ovčica (pripovijetke, 1923.) Aničina lutka (igra za djecu, 1928.) Bogorodične trešnje (pripovijetke, 1929.) Dusi domaćeg ognjišta (pripovijetke, 1930.) Palčićev kraljevski let (novele, 1932.) Zlatko (roman, 1934.) Zlatni danci I (s preradama, 1942.) Gospine trešnje II (druga knjiga trilogije Zlatni danci sastavljena iz pripovijedaka uvrštenih u zbirke Bogorodične trešnje i Dusi domaćeg ognjišta, 1943.) Crni i bijeli dani III (treća knjiga zbirke Zlatni danci, 1944.) Zlatni danci (izbor, 1969.)
Reference
Kategorija:Rođeni 1864. Kategorija:Umrli 1957. Kategorija:Biografije, Osijek Kategorija:Hrvatski pisci Kategorija:Bosanskohercegovački pisci