Gornja Neretva jest gornji tok Neretve, uključujući prostrano planinsko područje koje okružuje rijeku, s brojnim naseljima, vrhovima i šumama, potocima i izvorima, tri velika lednička jezera u blizini rijeke i još više njih po Treskavici i Zelengori, u širem području, uključujući i floru i faunu. Sva ova prirodna baština, zajedno s kulturnom baštinom Gornje Neretve, čini dio bogatstva Bosne i Hercegovine, ali i Evrope.
Geografski i historijski, ovo područje ima izrazita obilježja, a Neretva se dijeli na tri hidrološka dijela: gornji, srednji i donji tok.
Neretvu uveliko iskorištavaju i kontrolišu četiri hidroelektrane s velikim branama (višim od 15 m) i njihovim akumulacijskim jezerima, ali je ipak prepoznata po svojoj prirodnoj ljepoti, raznolikosti krajolika i vizualnoj atraktivnosti.
Geografija i hidrografija Neretva je najveća kraška rijeka u Dinaridima u cijelom istočnom dijelu Jadranskog sliva. Duga je 230 km, od čega je 208 km u Bosni i Hercegovini, a 22 km u Dubrovačko-neretvanskoj županiji u Hrvatskoj.
Tok Izvor Neretve duboko je u Dinaridima, u podnožju Zelengore i Lebršnika, ispod sedla Gredelj. Odatle voda teče netaknutim brzacima i slapovima, urezujući strme klance koji dosežu dubinu 600–800 m kroz ovaj zabačeni i krševiti krečnjački teren.
Voda Neretve u gornjem toku ima čistoću prve klase i među hladnijim je riječnim vodama na svijetu, s temperaturom koja se često spušta do 7-8 °C čak i u ljetnim mjesecima.
Dužina gornjeg toka od izvora na 1227 m nadmorske visine do Konjica iznosi 90 km, a u njemu rijeka teče od juga prema sjeverozapadu, kao i većina rijeka u Bosni i Hercegovini koje pripadaju slivu Dunava, a okolno područje zahvata približno 1390 km2. Neposredno ispod Konjica Neretva se nakratko širi u široku dolinu s plodnim poljoprivrednim zemljištem. Tu je Jablaničko jezero, formirano izgradnjom brane u blizini Jablanice.
Druga dionica počinje od ušća Rame u Neretvu između Konjica i Jablanice, gdje Neretva naglo skreće na jug i ulazi u najveći kanjon u svom toku, dubok od 80 do 1200 m, probijajući se kroz strme padine Prenja, Čvrsnice i Čabulje. Odavde Neretva teče prema Jadranskom moru.
Izvor Izvor zapravo čini pet manjih izvora na šumovitim i strmim padinama Gredelja. Teško im je pristupiti, a još ih je teže naći u gustoj šumi. Na granici su Nacionalnog parka Sutjeska, najstarijeg u Bosni i Hercegovini, u kojem je i prašuma Perućica, ali sami nikad nisu obuhvaćeni zaštitom.
Naselja i doline Konjic je jedini grad u gornjem toku Neretve, a sljedeća najveća naselja su Ulog i Glavatičevo, s nizom manjih, kao što su Bjelimići, Obalj, Lukomir i druga.
Borač Klisura u izvorišnom dijelu Neretve zapravo je dolina, široka do 1 km i duga 20 km, zvana Borač. Ipak, zbog svog položaja među velikim planinskim lancima, u srcu bosanskohercegovačkih Dinarida, Borač ima vrlo strmu padinu, a Neretva znatan visinski pad. Rijeku ovdje nadopunjuje nekoliko većih izvora, među kojima su najvažniji i s najvećom količinom vode Krupac i Pridvorica. Prije rata u Bosni i Hercegovini dolina je bila naseljena većinom muslimanskim stanovništvom, čija su sela potpuno uništena, a ljudi pobijeni, zatvoreni u logor u Kalinoviku i deportovani uglavnom u treće zemlje u okviru etničkog čišćenja koje su počinile srpske paravojne snage. Neki od mještana sada se vraćaju na svoju zemlju, popravljaju i ponovo grade svoje kuće. Dolina Borač završava kilometar uzvodno od ulaza u Ulog, gdje ujedno počinje Uloška dolina.
Ulog i Uloška dolina Ulog je malo planinsko mjesto u gornjem toku Neretve, okruženo Zelengorom, Lelijom, Crvnjem i Treskavicom. Osnovale su ga Osmanlije, na starom karavanskom putu od Mostara preko Nevesinja za Istanbul. Nizvodno od Uloga pruža se široka Uloška dolina. U ratu 1990-ih mjesto je pretrpjelo velika razaranja od srpskih snaga, a njegovo civilno stanovništvo, uglavnom Bošnjaci i nešto Hrvata, potpuno je uništeno iako u Ulogu i okolini nikad nije bilo većih bitaka ili vojnih sukoba.
Glavatičevo i Župa mini|desno|Kanjon Neretve sjeverno od Glavatičeva Glavatičevo je naselje 30 km jugoistočno od Konjica, u prostranoj Župskoj dolini (Župa Komska, Konjička Župa ili samo Župa) s obje strane Neretve, u općini Konjic. Pavao Anđelić u Spomenicima Konjica i okoline ustvrdio je da je nazvano po tamošnjem plemiću Glavat(ec)u.
Konjic
Pritoke Jezernica (ili Tatinak), Gornji i Donji Krupac, Dindolka, Jesenica, Bjelimićka rijeka, Slatinica, Račica, Rakitnica, Konjička Ljuta, Trešanica i Neretvica dotječu s desne strane, a Jezernica, Živašnica (ili Živanjski potok), Lađanica, Župski Krupac, Bukovica, Šištica sa svojim vodopadom i Konjička Bijela s lijeve.
Rakitnica Rakitnica je najveća pritoka Neretve u gornjem toku. Formirala je kanjon dug 26 km, koji se proteže između Bjelašnice i Visočice jugoistočno od Sarajeva.
Jezera
Jablaničko jezero To je veliko vještačko jezero, odmah ispod Konjica, gdje se Neretva nakratko širi u široku dolinu. Rijeka je tamo pružala mnogo plodnog poljoprivrednog zemljišta prije nego što je jezero poplavilo veći dio njega. Nastalo je 1953. nakon izgradnje brane u blizini Jablanice. Ima nepravilan, izdužen oblik, a širina mu varira. Popularno je odredište za odmor, a među najčešće aktivnosti spadaju plivanje, vožnja čamcem i posebno ribolov. Uz obale jezera izgrađeno je mnogo vikendica. U njegovom ekosistemu postoji 13 vrsta riba.
Prirodno naslijeđe i zaštita U gustoj mreži vodnih sistema Neretva zauzima važno mjesto među rijekama Dinarida, s obzirom na raznolike ekosisteme i staništa, floru i faunu, kulturno-historijsko naslijeđe, ali i kao područje izuzetne prirodne ljepote i, što je najvažnije, sa čistom pitkom vodom.
Slatkovodni resursi Jedan od najvrednijih prirodnih resursa Bosne i Hercegovine jest bogatstvo slatke vode, koje se sastoji od obilnih izvora i bistrih rijeka. Od Drine na istoku do Une na zapadu i od Save na sjeveru do Jadranskog mora na jugu, Bosna i Hercegovina pravi je evropski rezervoar slatke vode. Smješten između svih ovih glavnih regionalnih rijeka, sliv Neretve sadrži najvažniji dio pitke vode.
Endemske i ugrožene riblje vrste Dinarske kraške vodne sisteme nastanjuje četvrtina od ukupno 546 vrsta riba u Evropi, a veliki je broj endemskih vrsta. Neretva i njene pritoke predstavljaju glavni sistem u istočnojadranskom slivu i najvažnije stanište ribljih vrsta u regiji. Prema Smithu i Darwallu (2006), Neretva, zajedno sa četiri druga područja na Sredozemlju, ima najveći broj ugroženih vrsta slatkovodnih riba.
Stepen endemizma u ovoj kraškoj ekoregiji viši je od 10% ukupnog broja ribljih vrsta. Brojne vrste koje su nastanjivale ovo područje žive u vrlo uskom i ograničenom arealu i ranjive su, pa ih je IUCN 2006. uvrstio na svoj Crveni spisak.
Gornju Neretvu nastanjuju tri autohtone, endemske i ugrožene vrste pastrmke.
Pastrmke Pastrmke iz sliva Neretve pokazuju znatne varijacije u morfologiji, ekologiji i ponašanju. U Neretvi ima mnogo drugih endemskih i krhkih oblika života koji su blizu izumiranja.
Među najugroženijima su tri endemske vrste neretvanske pastrmke: mehkousna (Salmothymus obtusirostris oxyrhinchus Steind.), neretvanski zubatak (poznat i kao zubara – Salmo dentex) i glavatica (poznata i kao gonjavac – Salmo marmoratus Cuv.).
Sve tri vrste ugrožene su uglavnom zbog uništavanja staništa ili izgradnje velikih brana (velike, više od 15–20 m; veće, preko 150–250 m), a posebno zbog hibridizacije ili genetičke zagađenosti unesenim, stranim pastrmkama, ilegalnog ribolova te lošeg upravljanja vodama i ribarstvom, posebno u vidu unošenja invazivnih alohtonih vrsta.
Problemi s branama
Koristi koje donose brane često su imale visoku ekološku i društvenu cijenu, jer brane uništavaju ekosisteme i uzrokuju da ljudi izgube svoje domove i sredstva za život.
Neretva i dvije glavne pritoke već su iskorištene, sa četiri hidroelektrane s velikim branama na Neretvi, hidroelektranom s velikom branom na pritoci Neretve Rami i dvije hidroelektrane s velikom branom na Trebišnjici, koja se smatra dijelom sliva Neretve.
Također, vlada entiteta Federacija Bosne i Hercegovine otkrila je planove za izgradnju još tri hidroelektrane s velikim branama (višim od 150 m) uzvodno od postojećih elektrana, počevši s hidroelektranom Glavatičevo u istoimenom naselju, zatim još uzvodnije hidroelektrane Bjelimići i Ljubuča, u blizini istoimenih sela te još jedne blizu samog izvora Neretve u entitetu Republika Srpska od entitetske vlade. Tome se protive brojne ekološke i nevladine organizacije, i domaće i međunarodne, koje žele da kanjon, koji se smatra lijepim poput kanjona Tare u Bosni i Hercegovini i susjednoj Crnoj Gori, ostane netaknut i zaštićen.
Vlada Federacije Bosne i Hercegovine priprema i plan za formiranje nacionalnog parka koji bi obuhvatio cijelu Gornju Neretvu, a unutar njega i spomenute tri hidroelektrane, što je nezapamćeno u historiji zaštite životne sredine. Najnovija ideja je da park bude podijeljen na dva dijela, gdje bi Neretva bila isključena iz oba i postala granica između parkova, tako da bi rijeka ostala na raspolaganju za izgradnju tri velike brane. Lokalna zajednica i građani iz cijele zemlje suprotstavljaju se tome, a posebno se snažno protive nevladine organizacije i druge institucije i organizacije zainteresovane za osnivanje NP Gornja Neretva prema stručnim i naučnim načelima, a ne prema potrebama elektroenergetskog lobija.Silenced Rivers: The Ecology and Politics of Large Dams, by Patrick McCully, Zed Books, London, 1996.
Reference
Vanjski linkovi
Kategorija:Sliv Neretve Kategorija:Okoliš Bosne i Hercegovine Kategorija:Turističke atrakcije u Bosni i Hercegovini Kategorija:Zaštita prirode u Bosni i Hercegovini Kategorija:Historijske regije Bosne i Hercegovine