Prilike ili okolnosti objave (,asbāb el-nuzūl) navodi historijski kontekst u kojem su kur'anski ajeti objavljeni iz perspektive tradicionalnog islama. Iako je od neke koristi u rekonstrukciji historičnosti Kur'ana, asbab je po prirodi egzegetski, a ne historiografski žanr, i kao takav obično povezuje ajete koje objašnjava s općim situacijama, a ne s konkretnim događajima. Proučavanje asbāb el-nuzūla dio je proučavanja tefsira (tumačenje Kur'ana).
Etimologija Asbāb () je množina arapske riječi sabab (), što znači "uzrok", "razlog" ili "prilika", a nuzūl () je verbalna imenica (), koja doslovno znači korijen glagola () silaziti" ili "spuštati dolje", i tako (metaforički) "otkrivati", misleći na Boga koji šalje objavu svojim prorocima.
Razlozi za objavu koji se nalaze u hadisima dijele se na vrste: Odgovor koji bi Muhammed trebao dati na pitanje koje mu je postavljeno Komentar događaja koji su se desili. Prva vrsta je kategorija ljudi, jer postoje ajeti koji govore samo ne-mulimima, a neki ajeti govore samo o mulimima.
Porijeklo Moderna nauka dugo je pretpostavjala porijeklo sabab al-nuzūla uglavnom na osnovu njegove funkcije u egzegezi. William Montgomery Watt je, na primjer, naglasio naratološki značaj ovih vrsta izvještaja: "Kuranske aluzije su morale biti razrađene u potpune priče i popunjena pozadina da bi se glavne ideje utisnule u umove jednostavnih ljudi."Watt, W. M., "The Materials Used by Ibn Ishaq", The Historians of the Middle East, eds. Lewis, Holt John Wansbrough je, s druge strane, primijetio njihovu pravnu funkciju, posebno u pogledu uspostavljanja hronologije otkrivenja za potrebe takvih mehanizama kao što je naskh. Rippin je to zauzvrat odbacio, tvrdeći da je sababova primarna funkcija u hagadskoj/kisaičkoj egzegezi, i da to zauzvrat upućuje na njegovo porijeklo:
Jedna stvar zajednička svim ovim teorijama je pretpostavka da je asbab izgrađen oko kur'anskog(ih) ajeta(a) ugrađenih u njega. U svom opsežnom pregledu ranih muslimanskih tradicija u vezi s Muhammedom, Rubin poništava ovaj konsenzus (iako je sačuvao Ripinovu spekulaciju o konačnom kasaičkom/pripovjedačkom porijeklu ovih izvještaja) tvrdeći da je većina asbaba prvobitno započela kao proročki biografski materijal u koji su kur'anski ajeti umetnuti tek kasnije:
Rubin zasniva taj zaključak dijelom na vrlo stereotipnom načinu na koji se koriste "povezujuće riječi" za uvođenje kur'anskog ajeta u izvještaj.Rubin, Eye of the Beholder, pp. 114–117 Međutim, on se uglavnom oslanja na postojanje više paralelnih ne-kur'anskih oblika naracije za većinu asbaba. Pod pretpostavkom da veza izvještaja sa svetim ajetom neće biti uklonjena kada se jednom uspostavi, ne-kur'anska (a time i neegzegetska) verzija izvještaja je zapravo originalna. Rippin ipak osporava ovu posljednju pretpostavku, tvrdeći da dokazi ne isključuju stvaranje paralelnih sīra narativa čak i nakon kruženja navodno "autoritativnog" kur'anskog.Rippin, Journal of the American Oriental Society 117.4, p. 770
Reference
Dodatna literatura
Kategorija:Kur'an Kategorija:Islamska terminologija